Oko 60 izbjeglica iz Sirije, Afganistana i Pakistana nalazi se u Bosilegradu, općini koja se nalazi na krajnjem jugoistoku Srbije, nadomak granice s Bugarskom i Makedonijom. Baš toliki je i smještajni kapacitet u ovom izbjegličkom centru koji je od otvaranja u prosincu do kraja popunjen. To, međutim, ne smeta predsjedniku općine Bosilegrad Vladimiru Zaharijevu da apelira na Vladu Srbije i zatraži još izbjeglica, piše Deutsche Welle.
„Mi smo napisali Vladi Srbije i Povjerenstvu za izbjeglice da, ako imaju problem sa smještajem, da ih slobodno šalju kod nas. A kako bi ih smjestili potrebno je da im osiguramo dobre uvjete. To je nama izvanredna prilika da se infrastrukturno razvijemo, da njima pomognemo koliko god zatreba, a jednog dana će to sve, svaka cigla, ostati nama”, kaže Zaharijev.
Ivan Mišković, zadužen za odnose s javnošću u Povjerenstvu za izbjeglice, smatra da je ovo mudar potez. „To je lijepa gesta tolerancije u svakom slučaju, ali treba imati na umu da gdje god Povjerenstvo uz odobrenje Vlade Republike Srbije otvori prihvatni centar, to donosi i desetke radnih mjesta. Vi tu morate imati i osobu koja čisti, čuvare, morate zaposliti i liječnike, nekog tko će spremati hranu, to su sve ljudi na lokalnoj razini koji imaju radno mjesto”, kaže Mišković.
On dodaje da donatorska sredstva dolaze do općina preko projekata koji pomažu da se lakše podnese teret koji nosi izbjeglička kriza – tako se financiraju putovi ili poboljšava odvoz smeća.
Na „kraju svijeta”
Ovoj maloj i siromašnoj općini infrastrukturni projekti su prijeko potrebni. Bosilegrad je gotovo pa odsječen od ostatka svijeta i daleko je od svih većih mjesta u Srbiji, ali i u Bugarskoj. Posljedica je iseljavanje ljudi iz samog gradića i 37 okolnih sela.
Izbjeglicama, međutim, Bosilegrad odgovara. Tu se uglavnom nalaze obitelji s malom djecom, ali ima i mladića. Među njima i jedan nogometaš iz Afganistana koga bi u Bosilegradu voljeli zadržati kao trenera.
„Volim igrati nogomet s mještanima, svi me poznaju i svi su vrlo ljubazni i dragi. Ipak, ja ne planiram ostati, cilj mi je da idem dalje prema Njemačkoj ili Austriji”, kaže Ali.
Za Hedžala Alija iz Sirije, koji je u ovaj centar došao sa suprugom i dvoje male djece, Bosilegrad je dobro mjesto za čekanje broja za prelazak preko mađarske granice. U Srbiji je već šest mjeseci, a za to vrijeme on i njegova obitelj naučili su nekoliko srpskih riječi i rečenica. S njima mještani komuniciraju pola na engleskom, pola na srpskom, i svakim danom je komunikacija sve bolja.
S obzirom na to da je ovo vrlo mali prihvatni centar „na kraju svijeta”, nevladine organizacije koje se brinu oko izbjeglica kao da nisu ni prisutne. Nema besplatnih satova njemačkog, engleskog i srpskog, nema organiziranih sportskih događanja, turnira, nema ničega što izbjeglicama može olakšati boravak. Muškarci preko dana igraju nogomet ili gledaju druge dok igraju, a žene provode vrijeme s djecom i u kuhinji. Tijekom ramazana se preko dana kuha samo maloj djeci. Žene kažu da ipak mogu ispoštovaati post onako kako bi to radile i kod kuće.
Majke sa djecom su svakodnevno u šetnji po gradiću. Svaki dan je isti, ali njima to ne smeta. Za neke od njih, kako izgleda, to je i poželjno.
Bugari u Srbiji bolji od onih u Bugarskoj
Moniju iz Pakistana odgovara to što se ništa oko njega ne događa. Kaže da je po dolasku u Srbiju prvo bio četiri mjeseca u Beogradu, u prihvatnom centru Miksalište.
„Tamo se nisam osjećao sigurno, pa sam molio nadležne da me premjeste. Premjestili su me u jedan drugi centar, nije važno koji, ali i tu sam imao problema, pa sam opet molio za premještaj. Ovdje je najbolje. Najsigurnije u odnosu na druge centre u kojima sam bio. Tek sam sada zadovoljan”, objašnjava Moni za Deutsche Welle.
Većina njih je došla iz smjera Grčke i Makedonije, a oni koji su došli iz Bugarske nose loše uspomene iz te zemlje. Na pitanje jesu li svjesni činjenice da u Bosilegradu ogromnu većinu stanovnika čine etnički Bugari, ostali su zatečeni. Teško im je povjerovati da je toliko velika razlika u ponašanju između Bugara u Bugarskoj i Bugara u Srbiji.
Sve ove obitelji koje se nalaze u izbjegličkom centru već su se upoznale s mještanima. Neki su se, kako saznaje DW, raspitivali i za kupovinu kuće u Bosilegradu.
Stanovnici kažu da im izbjeglice ne smetaju i da je dobro što su u prilici da im pomognu. „Suosjećam s njima, oni su ljudi s problemima, naravno da im treba pomoći”, kaže jedan mladić. Jedan stariji mještanin kaže da nikakvih problema nema. „Ne smetaju nam, zašto bi nam smetali. Mirni su, čuvamo ih malo”, šali se on.
Zahvaljujući izbjeglicama i vlasnici trgovina pomalo trljaju ruke jer u ovoj nerazvijenoj općini čak je i dnevna kupovina namirnica minimalna. Ipak, svi oni su svjesni da i pored niskih cijena kuća nitko od njih zapravo ne želi ostati ovdje.
Čekanje na Mađare
Svih 60 izbjeglica u prihvatnom centru u Bosilegradu nalazi se na popisu za prelazak granice s Mađarskom. Međutim, u Srbiji se u 18 prihvatnih centara trenutno nalazi više od 6.000 izbjeglica, a preko granice puštaju tek deset ljudi dnevno – samo radnim danima. Tako tisuće nasukanih čekaju svoj dan kada će otići u EU gdje ih uglavnom čeka dio obitelji.
Bosilegrad je širom otvorio vrata izbjeglicama koje se nalaze u Srbiji i u planu je renoviranje još jednog prostora u okviru centra koji će moći primiti još 150 ljudi, a predsjednik Općine Vladimir Zaharijev vjeruje da će uz podršku države uspjeti poboljšati kvalitetu života i izbjeglicama i svojim sugrađanima./HMS/