Bila je ratna 1992. godina… Vruće srpanjsko vrijeme… Lipanjske su zore netom svanule slobodom, Mostar je tada već nešto lakše disao, makar i nadalje pod čestim topničkim i raketnim udarima s udaljenih srpskih položaja, razbacanih po gudurama Veleža i nevesinjskoga platoa.
Nastao je tada plakat… Plakat koji je bio daleko ispred svojega vremena! Rješenje kojega se ni današnji čarobnjaci grafičkoga dizajna ne bi posramili. Žuta slova i akronim ”HVO” u hrvatskoj trobojnici, crnobijela fotografija dvaju krasnih djevojčica i, u ruci starije, hrvatska zastava u boji, a ispred njih izuvene tvrde vojničke čizme, razgažene nogama ratnika.
piše: Darko Juka I Facebook
Kako to kod nas obično biva, gotovo nitko danas o ovomu ništa ne zna, ili znade premalo. Kada ljudi vide plakat, reakcije su uglavnom ovakove: ”Da, sjećam se ovoga!” / ”Čovječe, otkud ti ovo?” / ”Ne mogu vjerovati, potpuno sam zaboravio na ovaj poster!!!” / ”Moji su malci ovo držali na zidu sobe”…
U dnu plakata potpisan je Sektor za IPD (Informativno-propagandnu djelatnost) ART Forces Herceg-Bosne, a njegov tadanji zapovjednik Srećko Vučina pomogao mi je djelomice rasvijetliti priču. Sjeća se da je fotka nastala krajem srpnja 1992. u krugu obiteljskoga doma Cvitković, a složili smo se kako bi autorom mogao biti vrsni Vladimir Kolopić, ali u to nije potpuno siguran.
Kolopić je, inače, ostavio neke genijalne fotozapise ratnoga Mostara s početka srpsko-crnogorske agresije. Pamtim jednu od njegovih potresnijih fotografija, onu raspetoga Isusa koji se, udarom jedne u nizu teških neprijateljskih granata koje su na kraju spalile mostarsku Katedralu Marije Majke Crkve, otkačio s katedralnoga stropa i svom težinom svojega Križa zabio u pod među skršeni građevni materijal razorene mostarske prvostolnice. Ta je fotografija krasila naslovnu koricu ratnoga albuma Art Forces Banda HVO-a, objavljena pod nazivom ”Doći će vrijeme blagog naroda”, prema antologijskoj pjesmi Veselka Koromana kojoj je glazbeni život udahnuo pokojni Drago Grgić Godra.
Dizajner većine grafičkih rješenja toga vremena za potrebe mostarskoga HVO-a Denis Loose, potomak čuvenoga mostarskog graditelja Miroslava Friedricha Loose, prisjeća se pionirske ”borbe” s teško dostupnim alatima toga vremena, niza varijacija na temu svjetski poznatoga američkog plakata ”Uncle Sam Wants You”, kao i plakata ”Ljubav za dom” otisnutoga na naslovnici drugoga broja glasila ”Riječ” HVO-a Mostar, iz srpnja 1992. (prvi je broj otisnut u lipnju te godine, za trajanja Lipanjskih zora) ali nije mogao sa sigurnošću kazati tko je autorom legendarnoga plakata s fotografijom dvaju djevojčica u bijelom. Vučina, pak, pretpostavlja kako bi autor mogao biti još jedan grafički mag toga vremena, Damir Koluder zvani Duz, uz potporu IPD-a i osoblja mostarske tiskare ”Rade Bitanga”, kasnije preimenovane u ”Grafičko poduzeće Franjo Miličević Mostar”, osobito gospode Mikulića i Bernadića koji su ”nadljudskim naporima doprinosili mnogim projektima obrane”, kako zaključi moj sugovornik.
Ali, novinar u meni nije mirovao pa iskopah vrijedne pojedinosti ove jedinstvene ratne priče koja mora biti otrgnuta zaboravu. Starija djevojčica na fotografiji, ona sa zastavom u ruci, zove se Jelena, danas Marić, a tada Mršić, od majke Stanke i oca Zorana. Mlađa je Nina Marić, od majke Marijane i oca Ivana. Stanka i Marijana su sestre pa su djevojčice s plakata zapravo dvije rodice, a snimljene su ispred kuće njihovih bake i djeda Ružice i Ivane Cvitković, na vrelu rijeke Radobolje, u mostarskim Ilićima.
Jelena je imala četiri godine, Nina nepune dvije. Prvotno je trebala biti snimana samo Jelena, ali se posramila pa joj je rodica uskočila dati potporu i tako je zapravo nastala ta fotografija. Nina je uskočila bez cipelica, nije ni nešto posebno odjevena”, prisjetila se Marijana Marić, dirnuta idejom i željom da netko oživi priču o ovomu zaboravljenom plakatu koji je, dječjom čistoćom budio snažnu emociju ponosa očevima, pozivajući na novi val mobilizacije i snaženje hrvatski dragovoljačkih postrojbi koji su, prvom takovom akcijom na prostoru cijele BiH, zadali sudbinski važan udarac okupatoru, odbacivši ga s obala Neretve duboko prema hercegovačkomu istoku.
A izuvene čizme… Detalj bez kojega ne bi bilo ni polovice postignute snage plakata i njegove poruke… Pripadale su vojniku HVO-a Marinu Komadini Cici koji je došao sa smjene i, u trenutku fotografiranja, odmarao snom pravednika, ne sluteći da njegove crne neudobne ”preklopnice” ulaze u povijest.
Inače, ratni je plakat Hrvatskoga vijeća obrane ”I naš je tata u HVO, a tvoj?”, preveden kao ”Our Father’s in the HVO too – And Yours?” uvršten u knjigu ”Zlo ne živi ovdje” (”Evil Doesn’t Live Here”) Daouda Sarhandija i Aline Boboc, objavljenu 2002. godine, u nakladi njujorškoga ”Princeton Architectural Press” (SAD), s tim da je pogrješno upisana 1993. kao godina njegova nastanka.
Ista djeca danas:
“Moj tata je u Hagu, a tvoj?”
Vise je generala armije BiH osudjeno u Hagu i pred sudovima BiH nego HVO-a.
Kamo sreće da jeste. Mi jadnici bošnjački jedva s Delićem dogurali i to ne za ratni zločin, nego propust nespriječavanja nečovječnog postupanja, što predstavlja prekršaj a ne ratni zločin. Pu jbbem nas smotane!
Ja sam bio za da prestignemo kattoollibane za puta 10 krenuvši od njihove liste osuđenika Njofre, Bobana, Petkovića, Praljka, Blaškića, Kordića, Tute, Prlića, Pušića i Ćorića…
Al nisu me htjeli slušati.
Ne sekiraj ,dodaj mahmuljanina i sefera .Želje će ti se ostvariti i to ubrzo .
Bit će vas koliko hoćeš ,mogao bi se iznenaditi .
Sefer oslobodjen tupko,Mahmuljinu nije Hag.ni sudio.
Misliš ,ide ponovo postupak Novi dokazi novo suđenje
Inače te je tupko napravio .Bolje da se u bašti istreso ,manja šteta ako ništa drugo .
Pa nije to pitanje srece vec je cinjenica
glup si koliko si težak malo je reći..
Lik vas ubija u pojam,pravi vam opasne žuljeve na mozgu😂
Ako ti ovo nazivaš ubijanjem ,onda si ti gluplji od njega u svakome pogledu .
Nije problem biti smeće, nego je njemu problem da bude čovjek od obraza. Ne bih se začudio da mu je ime i prezime: Bukva Al Bezobrazić.
A bošnjačka djeca ,moj tata je u mudžahedinima ,a gdje je tvoj ?
Hahahahahahhaha legendo
HVO! Pustite ove piz… provokatorske i slavite pobjednicku vojsku
Ratovali za zemlju,s onda svi u Njemacku na posao.
E pa lepo!
Bitisanje u agresorskim formacijama nije za pohvalu, nebitne nase manjine.
Šta ti blejiš kad te nitko ne striže
Šta nekoga briga za tvoje mišljenje .Bitni ste ko bijela bojica .
Samo bezveze kmečiš ,svaki dan sa istom pričom .
NEBITNI STE ,što prije shvatiš bit će ti bolje .
Obranili smo Europu od isila i njihovog Jihada
stoposto
Jihad je produhanio u Siriji.
Koje manjine bilmeze. Uzmi neku dioptriju, da progledaš. Oko sebe imaš većinu od 4,5 miliona sa zapada i okolo sebe, naspram tvojih par miliona manjine.
Budite oprezni s pominjanjem HVO-a, mogao bi se Mile naljutiti i ništa od koalicije.
Taliby, de reci – oklen ti katoličko ime u nicku? Po dedi ili pradedi ?
Ovo kad je bilo tad su muslimani bila sa svojim zenama na jadranskom moru,i povremeno bi dolazili u bih,gdje su ratovali hvo i srpska vojka i cujes cekali sta ce biti…
I naš tata je osudjen za U.Z.P.,a tvoj?
tvoj je babo talibaner a ti ?
Moj je ostavio kosti za Erceg Fosnu u Vrbanji Bugojno,a tvoj?
Ostavio ti je kosti u srednjoj bosni. Izginulo vas je vise nego u Srebrenici. Ginuli ste ko muve.
Bolje da je tebe ostavio ,manja bi šteta bila .
😂😂😂
Moj je Tajo po Bosni osvajo!
Živela Republika Srpska,nastala ja herojskoj borbi njene vojske i naroda.
Vama je vaša borba dodijelila skoro pola BiH, ukinula R ispred BiH a vama ga poklonila. Nije lahko ni ovoj većini, dok imate pola zemlje pod vašom upravom.
Moj tata je U.Z..P..ovac, a tvoj?
Zar nije tvoj tata Civilna zaštita ?
Moj tata je u borbi prsa u prsa ostavio kosti u Vitezu, lašvanskoj dolini, a tvoj ?
Živjeće vječno HVO i Tepublika Herceg Bosna
A vidi mu cizama pred vratima……..
To ti vidio iz dijaspore ? Mora da si dezertiro, pa te čizme gude.