POSUŠJE – U prisutnosti brojnih kako sami sebe zovu “visokih dužnosnika HSP-a BiH” u stvarnosti Ćamila i Zvonkudina , točnije u prisutnosti najistaknutih političkih izdajnika ove , nekada hrvatske stranke i članstva koje su uspjeli potrpati u kino dvoranu ,(ali bez Perića, Budimira i dr. koji pucaju na Zvonkinu fotelju nakon izbornog potopa) u tajnosti je, bez znanja javnosti, među koju odavno ne smije, održan predizborni skup ove bošnjačke trojanske partije za Hercegovinu. Inače, posuška je podružnica prva koja je osnovana u BiH i na žalost dala je neke od najvećih modernih političkih janjičara Sarajeva, koji će jedan dan u školskom programu, ne bude li se opet pitao Čamber, biti izučavani kao suvremeni hrvatski mađaroni koji su pristali pogaziti volju vlastitog naroda te tako prevariti i ono malo vlastitog biračkog tjela koje im za taj potez nije dalo glasove…
Prvi je sve nazočne pozdravio predsjednik posuške podružnice HSP-a, nekakav zadojeni pravaški dječarac Filip Čamber.
On je održao dirljivo patetični govor koji se po svom besmislu može slobodno svrstati u klasičnu stand up komediju:
Tu smo zahvaljujući vama, vašem ponosu i prkosu.- Nije jasno na što su točno pravaši ponosni? Na Pavelića, Hitlera, Musolinija, Jurišića ili Budimira budui da se Starčevićevih načela odavno ne drže? Ili možda na Blaža Kraljevića koji je usred rata po Hercegovini osnivao paravojne postrojbe koje su odbijale stati u službu hrvatskog vojnog vrha.
Svojim imenom i čašću spremni smo braniti 150-godišnju tradiciju pravaštva, opet je izvalio Čamber zaboravivši da je riječ “čast” u HSP-u oksimoron nakon što je HSP članstvo javno stalo iza nečasnog poteza vrhuške HSP-a koja je pri formiranju Platforme jasno Hrvatima u BIH poručila da njih, pravaše, politički stav ogromne većine pripadnika hrvatskog naroda naprosto ne zanima, te da je isti taj Čamber mali, skupa sa Čamberom velikim i precjednikom Zvonkudinom, istom tom narodu, da prostiš hrvatskom, pokazao srednji prst kada su nakon izbora kazali: Stav hrvatskog naroda , nama pravaškim papcima, ne predstavlja nikakvu obvezu djelovanja. Mi ćemo kako mi hoćemo i uz pomoć bošnjačke građanske većine. Potom je imenovama Vlada FBIH po građanskom principu, uz brutalno negiranje posljednje kolektivne institucije koja je Hrvatima preostala u BIH – konstitutivnosti.
Na skup je i prokrijumčaren trećemandantni dangubar u Parlamentu Federacije BiH Stanko Primorac Ćane, koji je kriomice ušao u Posušje, pa ga policija nije skužila kao 2001-e godine kada je taj veliki borac protiv korupcije pao sa kamionom cigareta , zbog čega je i pravomoćno osuđen. Koliko je pravaštvo spalo na niske grane govori činjenica da je isti taj Ćamil ujedno i kandidat za načelnika općine Ljubuški. Boljeg nemaju.
– Danas nas optužuju da smo izdajnici kaže Ćamil iako laže. Naime nitko njih ne optužuje za nešto što je egzaktna činjenica. To bi bilo jednako kao da Ćamil kaže “Danas me optužuju da sam Ćane Primorac a svi znamo da ja nisam Ćane Primorac”. Politička izdaja naime koju je napravio HSP nije stvar koja se može polemizirati jel se dogodila ili nije. Ona je jasna ko dan. Matematički točno mjerljiva. HSP je , na žalost izdajnička stranka i Ćamil to jako dobro zna. Da toga nije svjestan ne bi taj detalj niti spominjao. Čak puno bolje od ostalih pravaša Ćamil je svjestan te činjenice, budući da mu izdaja nije stran pojam, što će Vam svaki HOS-ovac najbolje potvrditi.
Dok smo mi branili naša ognjišta, oni su ih prodavali kaže Ćamil , ne navodeći tko su to Oni i gdje je On bio kad su Oni prodavali. S njima i novopečenim generalskim činom i mirovinom ili protiv njih? Naime u vrijeme potpisivanja ugovora koji su dekonstituirali Hrvate u BIH a koje je naložio tadašnji Zagreb Ćamil je već bio u debelom ladu , s generalskim činom HVO-a i kao dio ekipe koja je tada krmčiča HercegBosnom.
U ratu smo oslobodili 30 posto teritorija BiH, a danas ga nemamo ni petnaest posto kaže Ćamil, ne postavljajući si pitanje koliko posto teritorija bi oslobodili da HVO pored Srba i Bošnjaka nije trošio energiju na discipliniranje Ćane i Ćaneta, te sređivanja nereda koji su on i njegove jedinice ostavile primjerice u Dretelju. Što je točno radio Ćamil tada po Ljubuškom, jel bio na istoj strani na kojoj i Neđo ili protiv nje, što misli o filmu “Neđo od Ljubuškog” i smije li to javno reći, budući da se u predizbornoj kampanji dodvorio ekipi oko Memlune i Svetlane Broz, Ćamil neće reći niti će ga doduše itko i pitati.
Izdajnicima nas nazivaju najveći izdajnici hrvatskog naroda predvođeni Draganom Čovićem kaže Ćamil, koji Jugoslavena Čovića proziva za izdaju, no Jugoslaven Čović, kada je izgubio izbore 2006-e priznao je taj poraz poštujući volju hrvatskog naroda u BIH, dok Ćane, “veliki ratnik” valjda pozivajući se na strašne ratne godine sebi daje za pravo bit iznad naroda. Postavlja se pitanje, jel to znači da činjenica kako je nosio pušku Ćani dozvoljava biti uzurpator kolektivnog prava Hrvata u BiH? Koji nas je k…. onda branio?
Ostatak sijela ove političke sekte prošao je u deliriju i činilo se kao da su se drugovi pravaši nadimili neke sandžačke travurine:
Bit ću načelnik općine Ljubuški, došao sam ovdje dati potporu i budućem načelniku općine Posušje, svom prijatelju Mati Pavkoviću, a pobijedit ćemo u još nekoliko općina, jer mi to želimo, mi to hoćemo, mi to možemo, poručio je Primorac.
U tom trenutku sve žene koje su sjedile u publici ustale su se i počele vikati Mate, Mate. Jedna je čak zadigla i suknju.
Kad je Zvonko vidio suknje u zraku, osjetio se i on važan pa je uzeo mikrofon te nastavio u istom iracionalnom tonu:
Najjača smo i najorganiziranija stranka , ne samo u Posušju, (ovo je točno, HSP je definitvno najjača bošnjačka partija u hrvatskim krajevima) nego i u brojnim drugim sredinama.
A onda ide opet sranje:
Stranka je nastala iz ljubavi prema hrvatskom narodu (kojeg toliko voli da ga ne jebe ni 5%), a opće interese naroda uvijek smo stavljali iznad osobnih,(ovdje je komentator teksta otišao povratiti) to je nauk koji nam je ostavio otac domovine Ante Starčević.
Nije lako bilo biti član HSP-a. (Nije, premalo je pozicija u nadzornim odborima, a pravaša sve više, skoro 100) Naše članove su ubijali, premlaćivali prijetili im, ali nisu nas uništili i neće. Ne mogu nam ništa, kazao je predsjednik HSP-a BiH Zvonko Jurišić.(Tko je točno pretučen, koji član čije obitelji, Jurišić nije pojasnio)
– Izdali su sve nacionalne interese i razjedinili narod rekao je predsjedni stranke koja je izdala nacionalni interes i ujedinila narod.Kontra sebe naravno.
“Stranke virtualnog i imaginarnog HNS-a nigdje ne nastupaju jedinstveno” , kazao je Jurišić, iako stranke HNS-a na višim razinama itekako nasutpaju jedinstveno. Što je trebao i HSP da je ostao onakav kakav je bio zamišljen – kao hrvatska stranka.
Potom je Zvonka bacio i šalu na koju se nitko nije nasmijao: Mi ih sve pozivamo na jedinstvo, da se okupe oko HSP-a, koji je najstarija stranka u Hrvata, dodao je Jurišić najavivši sigurne pobjede u Posušju i Ljubuškom.
– S Božjom pomoći, njihovim znanjem i vašim razumom i srcem možemo napraviti jako puno. Vaš glas HSP-u ulog je u vašu budućnost, kazao je Jurišić vlastitim članovima što je poprilično čudna situacija.
Zašto bi predsjednik bilo koje stranke lobirao kod vlastitih članova da glasuju za HSP? Evo što je svjestan potopa 7.10. među narodom. al čemu sumnja u tih par desetaka vlastitih članova? Pa poslovi su rješeni ili obećani? U čem je problem Zvonka?
Na kraju svake priredbe na scenu stupa i neka zgodna pica…
Kandidat za načelnika Posušja Mate Pavković izišao je na binu i kazao da osim što mu je obitelj iznad svega on želi na ovim izborima i malo sadomazo igre: “Moramo kazniti dosadašnje promašaje HDZ-a, a bilo ih je jako puno”.
A onda je svizac zamotao čokoladu…
HSP stranka, koja je nastala u Posušju, službeno je nestala u Posušju, u kino dvorani, 30.09.2012. godine. Nakon 7.10. pošto im je hrvatski narod u BIH uzeo mjeru, većini aktera iz ove priče gubi se svaki trag. Neki su utekli u Sarajevo, a neki širom Zagreba, u odavno osigurane stanove…
Kako je nastao HSP je nestao isto tako. U besmislu vlastita postojanja, u međuvremenu , osim vojne, počinivši i ogromnu materijalnu i političku štetu Hrvatima u BIH te ih je, u smislu demokracije, i demokratizacije, vratio 15 godina unatrag.
Na sramotu svih nas dakako. Odgovornim nacijama ne događaju se Jurišići, Ćamili i Budimiri.