Zastupnici i izaslanici oba doma državnog Parlamenta su nakon obavljene rasprave o prijedlozima amandmana na Ustav BiH usvojili zaključak da prijedloge amandmana koji se odnose na provedbu odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Sejdić i Finci” treba dostaviti Zajedničkom kolegiju oba doma koji će, zajedno s predlagačima i Privremenim parlamentarnim povjerenstvom, pripremiti iduće korake s ciljem usvajanja amandmana na Ustav BiH oslanjajući se na rezultate političkih dogovora koji se vode pod okriljem Europske unije.
Iz rasprave je bilo lako zaključiti da su amandmani podneseni još u kolovozu 2012. godine, odraz političkih, preciznije nacionalnih koncepata, uređenja BiH. Amandamani koje su uložili zastupnici Božo Ljubić, Niko Lozančić, Dragan Vrankić i Mato Franjičević, te izaslanici Dragan Čović, Borjana Krišto i Martin Raguž (identičnoga teksta) su predviđali neizravni izbor članova Predsjedništva BiH te povećanje izaslanika u Domu naroda s predstavnicima građana koji se ne izjašnjavaju pripadnicima konstitutivnih naroda. Na taj bi način bila realizirana odluka suda, ali bi i Hrvati i kao konstitutivni narod dobili realnu ustavnu mogućnost birati svoga legitimnoga predstavnika u Predsjedništvo BiH.
Neizravan način izbora Predsjedništva naišao je na odbijanje bošnjačkih i srpskih predstavnika. No, mora se imati u vidu da je bilo nemalo onih (iz SDS-a, SDA, SBiH i SDP-a) koji su tražili glasovanje o predloženim amandmanima. Budući da je amandman o izboru članova Predsjedništva bio skoro identičan bošnjačkih i srpskih predstavnika, postojala je mogućnost i za usvajanje ovoga amandmana mimo volje hrvatskih predstavnika.
Argumenti Hrvata
Uz snažan nastup i čvrstu argumentaciju Dragana Čovića, Bože Ljubića, Martina Raguža, Mate Franjičevića, Borjane Krišto, Nike Lozančića i Dragana Vrankića, rasprava je usmjerena i vođena prema predloženom i kasnije usvojenom zaključku. Oni su bili uvjerljivi u tvrdnjama da se radi o promjeni najvažnijega pravnoga akta Ustava BiH, a ne o tehničkom pitanju kojim se rješava pitanje diskriminacije građana koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda. Nužno je provesti odluku, ali ne na način da se dokida diskriminacija pripadnicima nacionalnih manjima, a istodobno produbljuje institucionalna i praktična diskriminacija hrvatskoga naroda pri izboru njegovih legitimnih predstavnika u Predsjedništvo BiH, a posredno u diplomaciju, vojsku i druge institucije. Ako nešto ohrabruje i daje priliku za dogovor, jesu izjave nekih zastupnika da dva naroda trećem, ma u kojoj kombinaciji ne smiju birati predstavnike, a ni mijenjati Ustav mimo volje trećega.
wpDiscuz