Posljednjih godina raširilo se uvjerenje da je Hrvata Bosne sve manje, i da će zbog demografskog pada vrlo brzo doživjeti i (konačan) politički pad u Središnjoj Bosni.
Izbori 2020. su nas razuvjerili.
Piše: Tvrtko Milović
Zbog upornih sumornih izvještaja katoličke crkve o padu broja katolika, uz popratne optužbe Hrvatima da su sami krivi za to, zanemarena je činjenca da Hrvati u Bosni ne žive sami. Zato pad apsolutnog broja Hrvata u Bosni nikako ne može biti odvojen od demografskih kretanja Bošnjaka.
Prema rezultatima izbora, koji u Srednjoj Bosni jesnu (relevantan) popis stanovništva, vidimo da pad broja Hrvata ne utječe negativno na njihovu političku vitalnost.
Naprotiv.
Izbori 2020. donijeli su nekoliko osvježenja za Hrvate u Bosni.
Najveća su osvježenja kandidature trojice mladih, sposobnih i vrijednih ljudi za načelnike Travnika, Novog Travnika i Uskoplja. Stjepan Dujo iz Novog Travnika je i pobijedio. Na taj način Hrvati Novog Travnika konačno mogu doživjeti grad svojim, nakon dugog i očajnog mandata Refika Lende koji je grad infrastrukturno i mentalno vratio u rane devedesete.
Dražen Matišić nije uspio pobijediti u Uskoplju ali nije bio ni bez šansi. Ovo je posebno važno jer je Hrvata u Uskoplju jedva 30%.
Posebnu pažnju zauzima uspjeh Gorana Pejakovića koji je najbolje plasirani živi kandidat u Travniku. Od njega je više glasova osvojio kandidat SDA koji je uoči otvaranja biračkih mjesta – umro.
Smrt kandidata nije spriječila SDA da ipak mobilizira glasače da glasuju za mrtvog čovjeka. To im je osiguralo pravnu borbu u SIP-u da traže ponavljanje izbora.
To s Goranom nema veze, jer on je ostvario fenomenalan rezultat od skoro 30 posto glasova. Ovaj procenat je nešto veći od procenta glasača Hrvata u Travniku što nam govori da je osvojio poneki glas i od Bošnjaka Travnika. Ovo je veliki uspjeh za ovu podijeljenu sredinu, tim više što je Goran intelektualac koji bi sigurno bio bolji načelnik od prethodnika.
SDA bi svoju morbidnu bitku za Travnik ipak trebao izgubiti, jer ako će se izbori ponavljati zbog smrti ovog kandidata, onda ih treba ponavljati svaki put kad bilo koji kandidat umre prije otvaranja biračkih mjesta. Hoće li SDA demontrirati svoju kontrolu nad SIP-om na primjeru Travnika, tek ćemo vidjeti.
Hrvati su zadržali načelničke pozicije u Dobretićima, Kiseljaku i Kreševu bez promjena i u Vitezu uz promjenu.
…
U Kiseljaku je zanimljivo da načelnik Mladen Mišurić Ramljak nikad nije imao više protukandidata – čak četiri, od čega dva Hrvata. Čak su i Bošnjaci po prvi put imali dva kandidata.
Unatoč tome, aktualni načelnik osvojio je najveći procenat glasova ikad. S druge strane, SDA je imala najslabiji rezultat u Kiseljaku do sad. Ovo nam ukazuje na demokratizaciju bošnjačkog biračkog tijela koje je imalo pet jakih listi, dok će hrvatski narod izgleda još uvijek pričekati na ovu vrstu demokratizacije.
Kiseljak bi mogao biti zanimljiv primjer iz još nekoliko apekata. U nizu presedana, izdvaja se i uočljivo oslabljela nacionalna retorika. Sve (!) stranke su se deklarativno obraćale biračima svih nacionalnosti.
Za HDZ se ovo može razumjeti jer je aktualni načelnik Mišurić Ramljak infrastrukturno i urbanistički preporodio Kiseljak pa može ciljati na glasove svih stanovnika, uključujući i Bošnjake. Te glasove je očito dobio, jer kandidati Hrvati zajedno imaju oko 10% više glasova nego što je procenat Hrvata u općini.
Za HDZ Kiseljak je još zanimljivo što je gotovo cjelokupna kampanja prepuštena mladeži HDZ koja je dala skoro pola kandidata na listi za OV. Mladež je kampanju vodila dominantno na društvenim mrežama i internetu, pa za dobar rezultat HDZ može zahvaliti najviše njima.
Istovremeno, SDA je izvršila invaziju plakatima. Bandere, znakovi, krošnje grana… sve je to uzela SDA. Neukusno obljepljivanje sela i grada plakatima SDA došlo je do izražaja jer ni jedna druga stranka, pa ni HDZ, uopće nisu imali mnogo plakata.
SDA je na svojoj koži osjetila uspon nekoliko opozicijskih općinskih odbora u Kiseljaku. SDP, Naša Stranka i Narod i Pravda izašli su sa novim snagama, mladim i svježim licima koji su po prvi put srušili monopol SDA nad Bošnjacima Kiseljaka i konačno spasili ovaj narod učmalih kadrova koji im u posljednjih 20 godina nisu donijeli ništa drugo osim novih minareta, ograda na mezarjima i nekoliko zastava.
Što se tiče hrvatske opozicije u Kiseljaku, najvitalnijim se opet pokazao lokalni atipični prosrpsko-prožidovski HSP. Ova osebujnost HSP-a daleko je od ozbiljne prijetnje monomentalnom HDZ-u, ali u općinskom vijeću njihovo prisustvo je itekako vidljivo. I čujno.
Od ostalih općina, vrijedan pažnje je i rezultat SDA u Busovači. Uprkos sustavnom uništenju ove općine koju SDA provodi pred očima svih Busovljaka, nije umanjena popularnost načelnika Asima Mekića.
Mekić, samo na osnovu svoje nacionalnosti, dobio je mandat na još četiri godine da potencijalno uspješni gradić Busovaču nastavi pretvarati u zaostalu kasabu.
Busovača je vrijedna pažnje jer je Mekić osvojio mnogo više glasova nego prethodne izbore. Čime ih je zaslužio, vjerojatno ni sam ne zna. Ali očigledno je točna informacija o određenom broju fiktivnih prijava iz Zenice u Busovaču kako bi se utjecalo na rezultat.
Tako su se manjkavosti izbornog zakona direktno preselile ne pohabane ulice Busovače koja jadna izgleda kako de je jučer rat stao.
Gledajući ostatak Bosne, Hrvati su zadržali ranije načelničke pozicije uključujući i Vareš.
Vareš ostaje veliko iznenađenje jer Hrvata u Vareš nema ni trećinu, a ipak je pobijedio kandidat HDZ-a. Iznenađenje je veće tim više što Vareš posljednjih četiri godine nije napredovao ni u kojem smjeru. Ali eto, barem je pokazao određenu mentalnu naprednost.
Srednja Bosna generalno nije doživjela izborne promjene koje su doživjeli susjedni kantoni. U kantonu Sarajevo trijumf je doživio Narod i Pravda ostvarivši gotovo nevjerojatne pobjede u Novom Sarajevu i Ilidži, općinama u kojima većinu stanovništva čine naseljenici tradicionalno naklonjeni SDA.
Priličnu euforiju u sarajevskim medijima izazvao je rezultat Joze Ivančevića u Rami. Slavljenje Statusa quo u Rami posljedica je neutažive želje sarajevskih medija da pad SDA uvežu i s padom HDZ-a. Nitko da upita kako to da općina s 32 milijuna KM proračuna ima najveći pad broja učenika u osnovnim školama… i kako to da je Prozor sve žalosniji.
Na žalost, ni jedan gost silnih sarajevskih medija u izbornoj noći nije znao artikulirati što se događa u hrvatskom političkom tijelu. Uporno i pogrešno potenciranje „promjena u zapadnoj Hercegovini“ zasjenilo je značajan i stvarni poraz HDZ-a u Tomislavgradu. Što se tiče ostatka BiH, za HDZ je sve ostalo isto. Osim naravno dobitka spomenutog Novog Travnika.
Ukupnim rezultatima Hrvati Bosne mogu biti zadovoljni. Od famoznog nestanka, kojem se neki tako dugo nadaju neće biti ništa. Naravno, to neće spriječiti neke druge da nastave strašiti narod istim strahovima.
Ono čega se narod stvarno treba plašiti jeste činjenica da je jedna stranka, u jednom ozbiljnom gradu, uspjela natjerati većinu da glasuje za mrtvog čovjeka.
#PrvoHrvatiBosne
wpDiscuz
