Nećemo trošiti riječi na Izbore, nije prigoda… ali tkogod ne bude nastupao jedinstveno kroz HNS nije s nama, protiv nas je, pozivamo na sveti zavjet zajedništva…zajedništvo po dubini i širini. Neće biti onih koji razmišljaju drugačije, kada se donese odluka u ime hrvatskog naroda, jer da je bilo takvih u vrijeme Domovinskog rata, tko zna kako bi završio.”
S ovim citatom, Hrvatska republikanska stranka započinje svoje priopćenje o obilježavanju 30. obljetnice HVO-a u Mostaru.
Priopćenje stranke potpisuje, njen predsjednik, Slaven Raguž i prenosimo ga u cijelosti.
Predsjednik Milanović je odlikovao živuće heroje HVO-a, Petra Zeleniku, Đuru Matuzovića, Filipa Filipovića i Ivana Tanjića, a posthumno Ivu Lozančića. Zbog te činjenice, obveza je bila suzdržati se od bilo kakvog javnog istupanja po pitanju obljetnice osnutka HVO-a u Mostaru, koja je počela postrojavanjem 1. pješačke gardijske pukovnije OS BiH, a završila svečanošću u Kosači. S pravom bi se to moglo tumačiti kao zloupotreba iste u političke svrhe i okaljalo bi ogromnu stvar koju je Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović učinio Hrvatima u BiH.
Međutim, na svečanosti u Kosači Dragan Čović učinio baš tu zloupotrebu,najkraće sažeto u riječima koje smo naveli u uvodu. To je dovelo do toga da, sudeći po medijskim izvješćima nakon Obljetnice, u sasvim drugi plan su pala odlikovanja časnih zapovjednika HVO-a, a u prvom planu se govori o izbornom zakonu, izborima i jedinstvu po mjerilima najjače stranke. Baš onome o čemu “nije prigoda”. Zbog toga, sada nakon što je sve prošlo, osjećamo potrebu i odgovornost očitovati se. Iz prostog razloga što je ova časna obljetnica u Mostaru prošla obilježena ponajviše onima koji su prije 30 godina radili baš ovo što se u ovom trenutku spočitava: razmišljali drugačije.
U prilog tome govori činjenica da je postrojavanje 1. pješačke gardijske pukovnije, koja baštini ostavštinu HVO-a, učinjeno pred Mijom Krešićem, zamjenikom ministra obrane, inače pripadnikom JNA tijekom najjače agresije na Hrvatsku, a tijekom Domovinskog rata u BiH, pripadnikom ABiH. Naravno, sve sukladno zakonu o obrani i zakonu o oružanim snagama BiH. Sukladno tim zakonima nadređeni hrvatskoj sastavnici OS su hrvatski član Predsjedništva i zamjenik ministra obrane, odnosno, Željko Komšić i Mijo Krešić. Dva Zlatna ljiljana. Prvog su nam nametnuli Bošnjaci na izborima. Drugog nam je nametnuo “sveti zavjet zajedništva”.
U uvodu u svečanost koja se održavala u Kosači, prikazan je isječak iz dokumentarnog filma koji, na žalost, nije još uvijek napravljen, ali je obećano kako će biti napravljen. Moramo kazati: konačno! Da se netko odlučio institucionalno i dokumentaristički krenuo baviti ostavštinom vremena ponosa i slave. Budući da je film još uvijek u izradi, autorima sugeriramo da ubace u njega i jedan od ključnih događaja iz Domovinskog rata, koji se dogodio 7. listopada 1991., a to je zračni napad JNA na Banske dvore.
Radi cjelovitosti istine, neka autori upitaju Dragana Čovića, koji poziva na jedinstvo koje smo imali tijekom Domovinskog rata, gdje je bio i što je radio 8. listopada 1991, dan nakon granatiranja Banskih dvora i pokušaja atentata na Franju Tuđmana?
Hrvatski narod je ponosan narod, dostojanstven, hrabar i istinoljubiv. To se pokazalo prije 30 godina kada smo započeli i kasnije okončali borbu protiv prijašnjeg jednoumlja. Pokazat će se opet, kada pobijedimo ovo sadašnje, stoji u priopćenju.
wpDiscuz
