Je li temelj BiH 2. Svjetski rat ili Domovinski rat? Kad su Bošnjaci u pitanju, dileme nema. Kad su Hrvati u pitanju dileme ne bi trebalo biti.
Romantičarska teorija kako su u Mrkonjić gradu udareni temelji državotvornosti BiH koja bi bila „i srpska, i hrvatska i bošnjačka“ nema smisla. Slušajući govore političara iz BiH, ispade da mi u BiH poput Amerikanaca koji slave svoje „očeve domovine“ koji su potpisali Deklaraciju neovisnosti i američki Ustav, moramo Avdu Humu, Đuru Pucara i ostalu ekipu iz ZAVNOBiH-a slaviti kao očeve BiH domovine. Prije nego nam se proda amerikanizirana verzija povijesti BiH i prije nego hrvatski politički dužnosnici padnu u tu propagandnu zamku mora se prvo znati par činjenica.
Zasjedanje u Mrkonjić gradu je učinjeno u okolnostima i vremenu koje je za cilj imalo kreirati zajednicu naroda i narodnosti Jugoslavije i imalo je Jugoslaviju kao primarni cilj i naglasak, nikako BiH koja je spominjana isključivo u kontekstu lokacije zasjedanja. Dovoljno je pročitati zapisnik sa zasjedanja. Cilj ljudi okupljenih oko ZAVNOBiH-a je bio kreirati komunističku partiju i uređenje države po uzoru na Sovjetski savez, po Staljinovom modelu, glorificirajući uspjehe Crvene armije. Kakve je posljedice ZAVNOBiH imao za Hrvate?
Prva posljedica ZAVNOBiH-a je stigmatiziranje Hrvata zapadne Hercegovine. U tekstu deklaracije izričito, odjeljak 2. stranica 43. Zapisnika stoji da se mora „dotući ustaštvo koje ima korijena među Hrvatima Zapadne Hercegovine…i to nemilosrdno istrebljujući ustaške zlikovce, treba strpljivo razbijati zablude kod zavedenih masa, ukazujući da je narodno-oslobodilački pokret u Bosni i Hercegovini isto onoliko hrvatski, koliko srpski i muslimanski“. Ovaj pasus je bio opravdanje masovnih ubojstava civila, među kojima i 66 hercegovačkih franjevaca, kao i odvođenje žena i djece iz zapadne Hercegovine na Križni put, o čemu postoje i pisani zapisi povjesničara ne samo s ovih prostora nego i šire, poput Johna Corsellisa, Riesmana, Abbota i drugih.
Druga posljedica je bila stigmatiziranje tzv. umjerene hrvatske struje koja je odbila suradnju sa fašistima i to u krvi platila, ali nije htjela pristati ni na uvjete komunističke partije. Na čelu te umjerene struje bio je Vladko Maček, koji je pretrpio mučenje u Jasenovcu radi odbijanja suradnje sa okupatorom. Baš njega se na ZAVNOBiH-u osudilo kako svojom „politikom čekanja“ obmanjuje Hrvate Bosne i na taj način pomaže okupatoru, optužujući ga za suradnju s četnicima. Rezultat toga je bio progon Mačeka u Ameriku, izgon i ubojstva njegovih istomišljenika iz Bosne, kao i prisilno oduzimanje imovine tadašnje HPSS-a.
Kao nit vodilja kroz cijelu deklaraciju ZAVNOBiH-a i diskusije koje su se vodile je bio strah od okupatora i izdajnika vođenih politikom Beograda i Zagreba. Svaka sličnost sa današnjom retorikom bošnjačkih političara sigurno nije slučajna. Dovoljno je vidjeti dio govora Bakira Izetbegovića prigodom ovogodišnjeg obilježavanja „Dana državnosti“ gdje spominje kako „ekstremistički nagoni postoje ne samo oko nas, nego i među nama“.
ZAVNOBiH i poruke sa istoga ostavljaju previše sumnji i zagonetki koje isključivo objektivni povjesničari moraju riješiti. Imajući u vidu činjenicu da BiH kao država postoji samo na papiru, dok u stvarnosti ne postoji osnovni temelj državnosti, a to je suverenitet, proslava tzv. Dana državnosti nije ništa drugo nego predstava u kojoj sami uvjeravamo da je BiH država po mjeri naroda koji u njoj žive, što nije istina. Hrvati koji se nalaze u ustavnopravnoj neravnopravnosti u BiH to ponajbolje mogu posvjedočiti. Uz ovo, imajući u vidu stigmu i žrtvu koju je hrvatski narod podnio za vrijeme Jugoslavije i slijedom dokumenata poput ovoga iz Mrkonjić grada, hrvatski politički predstavnici bi morali izbjegavati protuustavna obilježavanja komunističkih obljetnica. Čemu Domovinski rat ako nam je toliko dobro bilo za vrijeme Jugoslavije?
Okrenimo se budućnosti, ali sa poukama iz prošlosti. Pouke moramo izvući kako ne bi ponovili iste greške. Izgradimo istinsku BiH koja će biti i srpska, i hrvatska, i bošnjačka, ali na temeljima istinske ustavnopravne jednakosti sviju koji žive u BiH, ne na temeljima romantičarske ideje koja je sve, samo ne povijesno utemeljena. Tek tada će dan državnosti biti dan državnosti, a ne kazališna predstava.
HRS
wpDiscuz