Napomena prije čitanja kolumne autora:
U prenešenoj kolumni komentar Milana Šutala autor Christiana Schmidta naziva “navodnim visokim predstavnikom” i ističe da ga Vijeće sigurnosti UN-a nije “potvrdilo za visokog predstavnika”, čime se implicira da ga to čini nelegitimnim.
Međutim izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a nije presedan. To govori i slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika odabran Christian Schwarz-Schilling. Naime, tada je odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. siječnja 2006. godine obnašati ovu funkciju, te kako je obaviješten“da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”.
Štoviše, definirana procedura izbora visokog predstavnika i ne postoji, a čak ni prvog vršitelja funkcije Carla Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a. Dakle, iako je u prošlosti bilo slučajeva kada se o odabiru visokog predstavnika izjašnjavalo i Vijeće sigurnosti, pravno utemeljenje za ovakvu praksu ne postoji, te je samim tim sporna i osnovanost izjava visokih dužnosnika o manjku legitimiteta Christiana Schmidta.
Međutim Christian Schmidt prvi je Visoki predstavnik u BIH koji u Vijeću sigurnosti ne samo da nije dobio suglasnost obnašanja dužnosti nego su se dvije članice protiv tog pobunile. Rusija i Kina. Možda bi to mogao biti argument kod domaćih autora koji problematiziraju njegovu legalnost.
Sljedeće činjenica stoje:
- Pored Rusije koja tada nije bila u nemilosti Zapada protivljenje Schmidtovom imenovanju izrazila je i Kina.
- Ne priznaju ga niti mnogi BH političari niti se povode za njegovim odlukama.
- Točno je da su i ranije neki visoki predstavnici imenovani bez potvrde u Vijeću sigurnosti no isto je tako točno da se nikada prije niti jedna članica Vijeća sigurnosti nije pobunila protiv bilo kojeg imenovanja sve do Schmidta.
Možemo stoga zaključiti da je njegovo imenovanje u najmanju ruku kontroverzno i drugačije od ranijih no argument o općoj potvrdi Vijeća sigurnosti ne možemo koristiti. Jer se ne radi o presedanu. Osim u dijelu protivljenja određenog broja članica a što jeste presedan u dosadašnjim imenovanjima.
Kolumna Milana Šutala:
Njemački državljanin Christian Schmidt, kojeg zbog ruskog veta Vijeće sigurnosti UN-a nije potvrdilo za Visokog predstavnika u BiH, što je neosporna činjenica, jučer je upotrijebio tzv. Bonske ovlasti (koje ne postoje u Daytonskom sporazumu) i nametnuo zakon. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja “državnom imovinom Bosne i Hercegovine”. Tim je nametom suspendirao Zakon o nepokretnoj imovini RS. Odluka je stupila na snagu jer je objavljena na stranici OHR-a!
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
To je, vjerojatno, slučaj bez presedan u svijetu. Čovjek- stranac, kojeg podržavaju zapadne zemlje, bez mandata Ujedinjenih naroda, u nominalno neovisnoj i suverenoj državi, 27 godina nakon okončanja rata, nameće zakone! Pored živih, izabranih zastupnika u Parlamentu BiH. Koji, usput govoreći, zakone već godinama ne usvajaju, što svjedoči o kliničkoj smrti države. Schmidtovom reaktivacijom famoznih “Bonskih ovlasti” potvrđeno je kako je BiH de facto američko-britansko-njemačka kolonija.
Predstavnici jednog od tri ustavotvorna naroda patriotima, što se zovu, plješću strancu, što u njihovoj zemlji odlučuje umjesto njih. Drugi, Srbi, iz Republike Srpske, podsjećaju da Njemac Schmidt nije visoki predstavnik i da njegova odluka za njih ne važi. Poručuju mu da “imovina RS ostaje imovina RS” i predlažu da kupi kartu u jednom smjeru- za Njemačku. Treći, Hrvati- šute.
“Patriote”, pak, hvaleći Schmidtovo postupanje, pozivaju na poštivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH, koji je Skupština RS navodno prekršila donoseći Zakon o nepokretnoj imovini RS, iako u tom daytonskom ustavu nema ni slova ni o državnoj, ni o entitetskoj imovini.
Elem, o onom što je prioritet bošnjačke politike- nepostojećoj “državnoj imovini” nema pregovaranja. Tu su visoki predstavnici da presjeku- ponište, nametnu zakon, i napišu šta sve ima biti državna imovina, kad se već daytonski ustavotvorci nisu sjetili to napisati.
U slučaju jednog drugog zakona- Izbornog zakona BiH, čije je pojedine odredbe nametnute od onovremenog visokog predstavnika Wolfganga Petritscha početkom stoljeća, Ustavni sud BiH proglasio protuustavnim- “patriote” ni Daytonski sporazum ni Ustav ne spominju. Ako i spomenu, e on je u tom slučaju fašistički, aparthejdski, jer “sputava probosanske snage”. Ni za ovovremenog navodnog visokog predstavnika Schmidta, taj protustavni Izborni zakon nije tako opasna stvar za “mir, sigurnost i europski put BiH”, da bi ga on svojom odlukom mjenjao i usklađivao s daytonskim ustavom, odnosno presudom Ustavnog suda. O tome- neka se pregovara.
I pregovara se već punih šest godina. I kada se pojavi neki tračak nade da bi se kakav takav dogovor mogao postići, Njemac se potrudi da to osujeti. Kao primjerice nedavno kad su neumski razgovori Bošnjaka i Hrvata umalo rezultirali dogovorom, Schmidt se pobrinuo minirati ih izjavom kako će se izbori u listopadu održati bez obzira na ishod pregovora. Sličnu izjavu dao je i američki veleposlanik Murphy dok su bošnjački i hrvatski političari pregovarali u Sarajevu.
Naši “zapadni prijatelji” očito misle kako Daytonski sporazum i Ustav treba poštivati samo u slučajevima koji su Bošnjacima bitni. Kada su, pak, u pitanju pogažena ustavna prava Hrvata, da biraju svoje predstavnike u Predsjedništvo i Dom naroda, a pogazili su ih Schmidtovi prethodnici, drže se one narodne- “pojeo vuk magarca”. A “magarci” Hrvati Schmidta, unatoč svemu, priznaju visokim predstavnikom. /HMS/
wpDiscuz
