Već danima društvene mreže puni lik Ante iz Mostara (Srednja prometna škola), čiji bi tupavi rasizam trebao skrenuti pozornost na međunacionalne podjele u Mostaru i obrazovni sustav.
Njegove izjave iz manipulativnog dokumentarca „Perspektive“ preplavile su „regiju“ i skrenule pozornost na Mostar kao neku rupu mračnog etno-regiona iako se radi o jedinom multietničkom gradu u kojemu je od rata opća sigurnost par puta narušena i to isključivo divljanjem nogometnih huligana.
Stvarnost nam govori da uz sve podjele i nepovjerenje, Mostar usprkos i unatoč međunarodnoj pomoći prevladava podjele i rekonstruira neki novi specifični oblik suživota. Je li cinično reći da Mostar u tome prednjači u BiH, a prešutjeti da je to zato što nema konkurencije jer su svi drugi veliki gradovi, a posebno Sarajevo etnički čisti? Pa i nije. Treba to spomenuti što ćešće!
_______piše: Matan Nižić | poskok.info
Ako je Radio Slobodna Europa već snimio „Antu II“ i „Antu III“, u kojemu je Ante zahvaljujući nekom workshopu u organizaciji neke NVO prevladao svoj tupavi rasizam i zagrljen s Aldinom hoda po Musali (kao u američkim obiteljskim dramama nedjeljom popodne), to ne mijenja činjenicu da prilozi Radija Slobodna Europa koji se tiču Mostara uglavnom manipuliraju slušatelje/gledatelje.
Da je situacija alarmantna govori činjenica da je Borka Rudić prvi put reagirala izvan sfere obrane patriotskih novinara južnije od Konjica.
Da bi otprilike shvatili kako se Radio Slobodna Europa (RSE) s američkim parama igra s tupavim mostarskim srednjoškolcima morate znati par činjenica.
Radio Slobodnu Europu je napravila Vlada SAD-a u osvit Hladnog rata, te je desetljećima bio glavno propagandno oružje u borbi protiv komunističkih režima u Istočnoj Europi. Kad kažemo Vlada SAD-a pomislimo na onu agenciju koja je inače vodila veći dio Hladnog rata protiv SSSR.
Propast SSSR-a nije nimalo ugrozila opstanak radija Slobodna Europa jer je odmah iza toga u propalim socijalističkim utopijama krenuo proces tranzicije ili rat. U oba slučaja postojali su i jasni ciljevi Vlade SAD-a – ono što zovemo ideologijom „izvoza ljudskih prava“ tj. prilagođavanja vanjske i unutarnje politike tranzicijskih zemalja i njihovih gospodastava interesima SAD-a.
Kako su pred RSE bili novi izazovi na Balkanu, tako su im zatrebali i novi kadrovi s Balkana. Gorljive antikomuniste zamijenila ja nova generacija novinara izbjeglih iz zemalja bivše Jugoslavije, uglavnom mladih urednika javnih glasila socijalističkog režima čiji je karijerni razvoj prekinuo rat. Ovaj ubojiti miks kasnosocijalističkih društveno-političkih radnika koji su na grantovima Vlade SAD-a konvertirali u neoliberalizam odredio je uređivačku politiku lokalnih uredništava RSE-e.
Radijske i televizijske emisije RSE uredništva u BiH kada su programirane iz centrale zrcale trenutačnu vanjsku politiku i interese SAD-a. Ako se prepusti lokalnom osoblju da nešto kreativno urade (u okvirima ideologije neoliberalizma, ljudskih prava itd.) onda dobijemo priloge koji pune tipične sarajevske NVO ideologije koja veliča društveni poredak kasnog socijalizma osamdesetih, negira kolektivna politička prava u korist navodinih prava pojedinaca i površno se obračunava sa svim nacionalizmima, ali s onim bošnjačko-bosanskim samo površno jer u dubini imaju slaganje oko načela „jedan čovjek – jedan glas“.
Prilozi koje Radio Slobodna Europa radi iz Mostara posebno su perfidni jer se kroz naricanje o jedinstvenom Mostaru provlači latentni šovinizam. U njima se uvijek iscrtava duhovna granica u Mostaru, neki misaoni „bulevar“ koji Mostar dijeli na „napredne antifašiste“ i „zatucane nacionaliste“. Istočna strana prikazuje se kao tolerantni multietnički diznilend koji je sačuvao duh kasnosocijalističke industrijske utopije, gdje će svaki drugi čovjek kojeg sretnete biti ili legenda Veleža ili legenda Skokova, dok se zapadni Mostar se predstavlja kao utvrda hrvatske nacionalističke politike čiju su urbanu kulturu uništili škutori kao arhetipski neprijatelji „mostarskog antifašizma“.
Jedan takav prilog imate na ovom linku:
http://www.slobodnaevropa.org/content/mostar-dio-mracnog-etno-regiona/26852455.html
U njemu svoje mišljenje o Mostaru daju ljudi koji sudjeluju na svakoj tribini koju u Mostaru organizira sarajevski ili bošnjački NVO sektor, s ciljem da podeblja onaj misaoni „bulevar“ između antifašističkog i tolerentnog „istoćnog“ i fašističkog i netolerantnog „zapadnog“.
Tu je redoviti gost Dragan Markovina, čiji je pogled na Mostar odredilo odrastanje u izobilju u obitelji mostarskog komunističkog funkcionera u vrijeme kasnog socijalizma. Nedavno se proslavio šovinističkim uratkom o Zapadnom Mostaru.
Tu je i Slavo Kukić, dugogodišnji distributer ideologije sarajevske ljevice u Hercegovini i član Nadzornih i Upravnih odbora koji su mu pripali kao nezavisnom intelektualcu.
Tu je i Ahmed Burić, novinski kolumnist i pisac koji je uvijek spreman dati predvidljivu izjavu koja se uklapa u plitku građansko-lijevu ideologiju sarajevskog NVO sektora.
Da bi na kraju bilo sve jasnije projekt je urađen u saradnji sa National Endowment for Democracy (NED) američkom fondacijom koja igra sličnu ulogu promotora američkih vanjskopolitičkih interesa u polupropalim državama.
NED-ova direktorica za ovaj dio Europe Ivana Bajrović, godinama usmjerava sredstva u sarajevske NVO koje su bliske Darku Brkanu, te osobama koje su ideološki bliske Reufu Bajroviću koji se proslavio po fašističkim izjavama u Oslobođenju o Hrvatima u BiH kao samoidentifikovanoj skupini koja ima viška prava.
Ovakvi projekti koje radi propagandistički medij poput Radija Slobodna Europa s američkim fondacijama (čija je netransparentnost predmet kritika i u SAD-u) Mostaru može donijeti produbljivanje „mentalnog bulevara“ koji ima ispravnu „antifašističku“ stranu koja je eto malo zabrazdila ukrivo, ali se to može opravdati „ustaškim terorom“ i fašističku stranu koja predstavlja ono najgore što nam je uskratilo divotu kasnosocijalističke liberalne utopije koju osmišljavaju Milenko Voćkić, Nenad Pejić i ostatak „yutelovaca“ u službi ambasada SAD-a.
wpDiscuz