Published On: Mon, Jan 1st, 2018

HAAŠKA “ISTRAGA” UTVRDILA: Sve je ok. Praljak se nije ubio. Propusta nema. Tako da je “formalno” živ…

Ne postoji dokaz prema Haaškom sudu, koji dokazuje,  da je Haag napravio propust. Tako da Haag ništa nije kriv. Jer imaju dokaz da su sve uradili prema pravilima ratovanja. Pardon. Suđenja. Iako je čovjek mrtav.

Ne postoji dokaz prema Haaškom sudu, koji dokazuje,  da je Sefer Halilović napravio propust. Tako da Sefer ništa nije kriv. Jer imaju dokaz da su Seferovi koljači iz Grabovice sve uradili prema pravilima ratovanja. Iako su ljudi mrtvi. I razapeti. I silovani, i odvedeni u logore, nema dokaza da je Sefer znao. Il da je trebao znati. Nema dokaza i gotovo. Dakle nevin je. Šta sad logori, šta smrti, šta protjerivanja.

Ne postoji dokaz prema Haaškom sudu, koji dokazuje,  da je Praljak  napravio propust ili dokaz da je naredio zločin, silovanje, ubojstva, obredno sječenje glave ili pribajenj na križ. Ali Praljak je morao pretpstaviti, baš zato jer je kazalištarac, da u svakoj drami, se dogodi nekakav previd s tekstom. Da počesto neka slova fale, i da neki glumci zaštekaju.Morao je znati i gotovo. Baš zato je morao biti i osuđen. Bez obzira što su počinitelji zločina osuđeni već odavno. Bez obzira što je zatvaralo logore, pomagao pripadnike drugog naroda. Naroda kojeg je nastojao istrijebiti tako što ih je smještao u svoju vikendicu na moru. Ili helikopterom iz Usore prebacivao u Splitsku bolnicu.

Prokleti ratni Slobodan Praljak zločinac.

 

Prema tome Praljak je kriv. I  Halilović je prema tome nevin.Jer Sefer nije studirao režiju. A Praljak jest.

I tako je rekao Haag.

Što se tiče pobijenih u Grabovici njihova žrtva nije nešto čime se Haag bavio. To su tek obični seljaci bili a i nisu tako važni.

Haag se daleko studioznije  bavio metodologijom čitanja tumačenja Halilovićeve nevinosti koja ne bi jako škripila po ušima. I šokirala javnost. Tako je i odrađena. Potiho. S pažnjom da mediji u regionu puno ne govore o tome.

Grabovice dakle nema. Jer Haag je tako kazao. Nema ni Zuke. Prehlađen čovjek pravo.

U slučaju samoubojstva Praljka, istraga je utvrdila da propusta nije bilo. Otrov dakle nije mogao biti unešen. A događaj se ipak dogodio.

Ili možda nije? Praljak je možda odglumio da drži čašu u ruci. Odglumio je trovanje.  A potom je tako dobro glumio smrt da je umro.

Nema stoga osnove obitelji Praljak da kazneno progone sud. Koji je dobio milijune da pazi na sigurnost osmunjičenika. Al svoj posao nisu napravili kako treba.Iako su sve uradili kako treba. Tako kažu.

Haag će sebe osloboditi odgovornosti točno kao i Halilovića. I točno onako kako nisu Praljka.

Naime  Haaški istražitelji mogu jednostavno prepisati oslobađajuću presudu Haliloviću i staviti je sebi na čelo. Oni su uradili sve da sve bude ok. Forma je zadovoljena. Propusta nema.

Kod Halilovića  čak nije bilo niti  istrage. Ozbiljne istrage nakon zločina. Iako je Grabovica jedino mjesto u ratu u BIH kojem ni pas svezan  uz kuću živ nije ostao. Kamo li čovjek. Takav je bio bosanski džihad. Takvo je bilo bosansko čudo otpora. Efektno. Ko 9/11 2011 u New Yorku. Možda je BIH bila tek samo teren za uvježbavanje. Velikog avijatićarskog napada. Prostor gdje su se kalili piloti slavne armije.

Al eto Haag je bio široke ruke, te je zaključio, da zapovjednik napada na Grabovicu nije imao de facto i de iure kontrolu na svojim vojnicima, a nakon što je saznao za zločin, Haag je zaključio, da iako imaju podatke da je Sefer saznao za zločin ipak nije odgovoran iako je bio dužan informirati vrh Armije BIh i vođu  džihada u Bosni – Aliju Izetbegovića.

A i zašto bi informirao vođu “čuda otpora”- zbog genocida nad nizom ustaških BH sela i zaselaka ako znaš da on to već zna i da je o tome ionako sve bilo odavno dogovoreno?

Dakle sam Haaški sud, amnestira sebe, od odgovornosti, upravo onako, kako nije želio amnestirati Praljka, tvrdeći da je on kao general bio Bog simulakruma, gospodar vremena, odgovoran za svaki mogući događaj koji se dogodio na tlu na kojem je bila njegova vojska.

Bez obzira što su zločinci za te zločine već osuđeni. Haaški sud amnestira sebe od odgovornosti baš onako kako je Sefera Halilovića amenstirao od odgovornosti.

Tvrdeći da Sefer Halilović nije bio Bog bošnjačkog simulakruma, da nije bio gospodar vremena, i da nije bio odgovoran za svaki mogući događaj koji se dogodio na tlu na kojem je bio džihad Armije BIH. Dva čovjeka, dva principa.

Ako te stoji Saudija, Haag škilji. Ako te ne stoji nitko. Haag ti dere kožu.

Velik je bosanski džihad. I u ratu i nakon rata.

Džihad o kojem javno govori Šerif Patković. Šef 7 Muslimanske. Koja je svoje junaštvo oštrila nad civilima Dusine. Također jednog mjesta za koje Haaško sudište nikad čulo nije. Jer i tamo su bili tek seljaci.

A Šerif. Ponos naš. Čudo džihada. Najomiljeniji Alijin general. Srce od generala. Čovjek koji je volio hrvatska srca. Topla. Dok još kucaju. Gledati u 3d prikazu. Nekažnjeni general. Gazija. Tekbirli lik. Srce od čovjeka.

 

Da ovakve istrage objavi neki centar iz Rijada, Ankare ili Somalije čovjek se ne bi čudio. No ovo što ćete sad pročitati napisano je u Europi:

Neovisna stručna istraga provedena nakon samoubojstva generala Slobodana Praljka, osuđenog za zločine u BiH, utvrdila je da nije bilo nikakvih propusta ili manjkavosti u pravnom okviru Haaškog suda u pogledu tretmana zatvorenika i da prema tome nije potrebna nikakva izmjena pravila o njegovu radu, priopćio je u nedjelju Haaški sud.

Istragu je vodio sudac Hassan B. Jallow, predsjednik Vrhovnog suda Gambije i bivši tužitelj Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu i Mehanizma za međunarodne kaznene sudove. Trajala je od 1. do 29. prosinca i nadopuna je tekućoj nizozemskoj istrazi koja će utvrditi je li u tom slučaju bilo počinjeno neko kazneno djelo.

Istraga je bila fokusirana na primjerenost pravnog i političkog okvira ICTY-ja i poštivanje propisanih procedura.

“Moja revizija nije utvrdila nikakve propuste ili manjkavosti u pravnom okviru ICTY-ja kada je riječ o tretmanu zatvorenika u UN-ovu zatvoru i na Sudu i prema tome ne predlažem nikakve promjene pravila i propisa ICTY-ja”, navodi sudac Jallow u priopćenju.

“Nadalje, revizija je pokazala da su djelatnici UN-ovog zatvora, sigurnosni djelatnici i drugo osoblje ICTY-ja poštivali pravni okvir kada je riječ o Praljkovu tretmanu”, dodaje se.

“Kako se navodi u mojim zaključcima, bez posebnih informacija (kojih nije bilo) i ostajući u okviru pravila Nelsona Mandele (minimalna pravila o tretmanu zatvorenika), ne postoje mjere koje bi zajamčile otkriće otrova u bilo kojoj fazi”, ističe Jallow. “Ipak, revizija je ukazala na neke mjere koje bi mogle biti poduzete kako bi se povećala vjerojatnost otkrića u budućim slučajevima.”

S tim u vezi, sudac Jallow navodi preporuke koje se odnose na procedure pretraživanja, uključujući posjetitelja i ćelija zatvorenika, kao i tečaje obuke za sigurnosne djelatnike. Uz to, preporučio je da se uvede 30-minutna odgoda televizijskog prijenosa izricanja presuda.

U pogledu otrova koji je Praljak upotrijebio, Jallow navodi da je bila riječ o kalijevu cijanidu te da nije moguće točno utvrditi kada ga je i kako nabavio.

“Supstanca koju je Praljak uzeo je analizirana i utvrđeno je da je riječ o kalijevu cijanidu. Kalijev cijanid nije moguće legalno nabaviti u zatvoru niti ga ilegalno proizvesti od supstanci dostupnih u zatvoru. Kalijev cijanid može biti poslan kao prah ili rastopljen u vodi. Količina potrebna za smrtonosnu dozu iznosi 200 do 300 mg (što odgovara jednoj tableti).”

“Nije moguće definitivno reći kako je i kada Praljak nabavio otrov. Tekuća istraga nizozemskih vlasti mogla bi to razjasniti. Važno je odmah napomenuti da djelatnici UN-ovog zatvora ili ICTY-ja općenito nisu imali nikakve informacije da Praljak posjeduje otrov. Da su imali, mogle su biti poduzete daljnje kontrolne mjere (pretrage ćelija i Praljka).

Međutim, čak i da su takve informacije bile dostupne, priroda i količina otrova bile su takve da je lako mogao ostati neotkriven čak i najstrožim pretraživanjem ljudi, ćelija i drugih područja. Njegova mala veličina, ograničenja u pravilima o strogom pretraživanju i priroda opreme za pretraživanje u UN-ovom zatvoru i na Sudu pridonijeli su tome da je bilo teško otkriti otrov”, objašnjava Jallow.

Sucu Jallowu u istrazi  su pomagali neovisni stručnjaci s velikim domaćim i međunarodnim iskustvom kada je riječ o mjerama sigurnosti u zatvorima.

Analizirali su relevantne međunarodne i ICTY-jeve propise o pritvoru i internim sigurnosnim procedurama. Intervjuirali su 23 djelatnika ICTY-ja i Mehanizma, uključujući UN-ovog zatvora i sigurnosne djelatnike, kako bi utvrdili okolnosti događaja 29. studenoga.

Analizirali su i video snimku iz zatvora i sa Suda te dokumentaciju o Praljku i vezanim događajima. Posjetili su također UN-ov zatvor i Sud, uključujući sudnicu broj 1 i zatvorske ćelije. Sudac Jallow bio je upoznat s napretkom nizozemske kaznene istrage i sastao se s predstavnicima hrvatskog veleposlanstva u Den Haagu, navodi se u priopćenju Haaškog suda.

General Slobodan Praljak, bivši načelnik glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane, počinio je 29. studenoga samoubojstvo prilikom izricanja pravomoćne presude u sudnici Haaškog suda. Žalbeno vijeće potvrdilo mu je kaznu od 20 godina zatvora zbog zločina u BiH.