Published On: Tue, Oct 30th, 2012

‘GUARDIAN’ O TAJNIM BRITANSKIM DOKUMENTIMA: Moramo biti u stanju POBITI deset milijuna Rusa prvim udarom

U Nacionalnom arhivu Velike Britanije pronađeni su dokumenti zastrašujućeg sadržaja, koji datiraju s kraja 70-ih godina prošlog stoljeća. U njima je detaljno razrađen plan nuklearnog napada na Moskvu i Petrograd

Britanski dužnosnici smatrali su da moraju biti u stanju prvim udarom pobiti deset milijuna građana Sovjetskog saveza. Stručnjaci su za nadležne u britanskom Ministarstvu obrane elaborirali što se događa kad se nuklearni projektil aktivira u zraku nad gradovima, a što kad detonira udarcem o tlo.

Britanska vlada odlučila je nuklearne projektile tipa Polaris zamijeniti nuklearnim naoružanjem sustava Trident zbog procjene da bi njime u jednom napadu mogla ubiti do deset milijuna građana Sovjetskog saveza i nanijeti nepopravljivu štetu neprijatelju. Tako proizlazi iz tajnih dokumenata pisanih sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Makabrističe kalkulacije koje su doprinijele odluci što će biti donesena u osamdesetima – odluci o zamijeni nuklearnog sustava Polaris Tridentom – otkriveni su u jednom memorandumu Ministarstva obrane označenom kao “personal and top secret”. U nuklearnom ratu Britanija bi morala biti spremna završiti ono što započne, zaključak je dokumenta. Drugi, nekoć također strogo povjerljivi dokumenti Ministarstva obrane sadržavaju zastrašujuće detalje plana napada na Moskvu i Petrograd, koji je predviđao toliko smrti i uništavanja koliko je dovoljno za “slamanje ovih gradova kao funkcionirajućih zajednica”.

U kasnim sedamdesetim i ranim osamdesetim godinama minulog stoljeća, podsjetimo, dogodila se eskalacija hladnoratovskih napetosti između sovjetskog i zapadnog bloka. Godine 1978. sovjetske trupe upale su u Afganistan, na što su Amerikanci odgovorili trgovinskim embargom i bojkotom olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine. U vrijeme kad su Sovjeti započinjali afganistansku kampanju, politika zemalja zapadnog bloka također je skretala udesno, što je potvrđeno izborom Margaret Tacher na mjesto britanske premijerke te izborom Ronalda  Raegana za američkog predsjednika 1981. godine. Iz tog vremena Regan će ostati zapamćen po svojoj izjavi da je Sovjetski savez carstvo zla te po predviđanju da će komunizam završiti u ropotarnici povijesti.

Tajni memorandum koji govori o eventualnom napadu Britanije na SSSR pisan je 18. prosinca 1978. godine. Autor mu je Michael Quinlan – viši nuklearni ekspert u civilnoj službi, koji je radio pri Ministarstvu obrane. Njegov memorandum odgovor je na interni dokument koji mu je poslao David Owen, u to vrijeme visoki dužnosnik ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije. Owen je zastupao stajalište da bi Britanija trebala reducirati svoj nuklearni arsenal.

Quinlan i Owen sporječkali su se oko zanimljivog pitanja: Kolikim brojem mrtvih sovjetskih civila bi Velika Britanija trebala prijetiti da bi obeshrabrila Sovjete u namjeri da napadnu Britaniju? Quinlan piše o Owenovom prijedlogu da prijetnja bude fiksirana na milijun mrtvih sovjetskih civila, što bi, prema Owenu, trebalo biti više nego dovoljno. Quinlan je, pak, zastupao tezu da bi željeni efekat Britanija postigla ukoliko zaprijeti da će pobiti do deset milijuna Sovjeta. Naime, smatrao je da je prag tolerancije kod Sovjeta daleko viši, zato jer su u drugom svjetskom ratu izgubili 20 milijuna ljudi.

Drugi dokument označen kao stroga tajna imao je intenciju definirati razinu uništenja koju bi Velika Britanija morala postići u eventualnom napadu na Moskvu i Petrograd. Dokument datira iz 1978. godine, a pripreman je za glavnog znastvenog savjetnika Ministarstva obrane, profesora Sir Ronalda Masona.

U dokumentu je zastupana teza da bi razaranje dvaju gradova kao funkcionirajućih zajednica moglo biti postignuto ako bi se pri napadu nanijela potpuna šteta na 40 posto svih građevina.

– Ako bombe budu aktivirane u zraku, to bi najvejrojatnije trenutno ubilo najmanje 40 posto ukupnog stanovništva, navedeno je u dokumentu.

Upozoreno je i da bi se trideset posto populacije Rusije i Petrograda moglo spasiti bijegom u mrežu podzemnih bunkera. Bijeg u podzemlje zaštitio bi ih ukoliko bi bomba bila aktivirana u zraku, ali ne i ukoliko bi bile detonirana na tlu.

– Detonacija nuklearnog projektila na tlu izložila bi do 60 posto površine dvaju gradova dozama radijacije koje bi bile dovoljne za smrt glavnine populacije u područjima napada te za kontaminaciju hrane, tla, vode i zraka, navodi se u tajnom dokumentu. Britanska vlada morala bi inzistirati na opciji eksplozije na tlu, što bi onemogućilo i djelovanje sovjetske civilne zaštite, zaključuje se u tajnom spisu.

Tajni dokumenti o kojima piše Guardian nađeni su u Nacionalnom arhivu u Londonu. Otkrio ih je Brian Burnell, nekoć inženjer zaposlen na izradi nuklearnih projektila, a danas istraživač “atomske povijesti”. Prema najnovijim planovima, Velika Britanija operabilnim kani držati oko 120 nuklearnih projektila, što bi, prema procjeni Johna Ainsliea – koordinatora škotske kampanje za nuklearno razoružanje – bilo dovoljno za smrt nekoliko milijuna ljudi.
– Ovi dokumenti daju uvid u svijet Dr. Strangelovea, u kojem matematičari precizno kalkuliraju koliko ljudi Velika Britanija mora biti u stanju spaliti u nuklearnom ratu, rekao je Ainslie za Guardian. Britansko Ministarstvo obrane odbilo je komentirati dokumente. Ustvrdili su da nemaju namjeru komentirati povijest.

Lupiga