‘Dok dolazim do svoje četvrte teze, dopustite mi da se pozovem na nešto što je bivši predsjednik jedne srednjoeuropske države napisao u svojoj knjizi. Napisao je kako se u Europi odvija politička urota pripadnika zelenih i ljevičarskih opcija koja je usmjerena protiv nacija. Oprostite, ali moje shvaćanje ove situacije je pomalo drukčije. Urota zahtijeva tajnovitost. Ali ono što se trenutno u Europi događa je posve otvoren napad crvene i zelene opcije na tradicionalne vrijednosti u društvu: usmjeren protiv crkve, obitelji i nacije.’, rekao je Orban.
Mađarski premijer Viktor Orbán održao je 9. listopada govor u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose (Chatham House) u Londonu u kojem je govorio o krizi kao o mogućnosti za provođenje dubokih promjena. Mađarska je u svom Ustavu zaštitila brak kao zajednicu žene i muškarca i obitelj koja se na njemu temelji.
Cijenjena gospodo Lordovi, Vaše Ekscelencije, dame i gospodo.
(…) Imam dvotrećinsku većinu u parlamentu. To je vrlo rijedak slučaj u Europi. Možda je upravo to razlog zašto sam na krizu uvijek prvenstveno gledao ne kao na problem već kao na mogućnost provođenja dubokih strukturalnih reformi. Kao što znamo reći u Mađarskoj: ne radi se samo o reformama, radi se o obnovi zemlje. Osim toga, draga Europo: u davnim vremenima na Europu sam gledao iz perspektive nekog kome je Europa izgledala kao nedostižna zemlja. Predsjedavao sam parlamentarnim odborom za europske integracije; kao premijer vodio sam pretpristupne pregovore i imao sam priliku vidjeti Europsku uniju punu snage, optimizma i samopouzdanja. Ali sada, što vidim? Potpunu suprotnost. Vidim nesigurnu Europsku uniju bez jasne vizije svoje budućnosti.
(…) Pristup Mađara prema Europi manje je ambivalentan od pristupa Britanaca. Za nas je Europska unija ranije predstavljala “Zapad”, “željeni Zapad”. To je jedan od osnovnih razloga zašto za EU vezujemo pozitivne osjećaje, kao i za Anglosaksonce, bez obzira na neka kontroverzna povijesna događanja.
Moja teza broj jedan, dame i gospodo. Najvažniji zaključak koji sam izvukao iz krize jest da kriza nije nešto što našu konkurentnost uništava samo privremeno te da to nije izazov koji možemo prevladati jednostavnim političkim mjerama. Bolje bi bilo da priznamo: mi ne možemo nastaviti živjeti na način na koji smo živjeli do sad. Recimo to vrlo jednostavno i vrlo otvoreno: mi ne možemo živjeti van svojih mogućnosti. Često je ponavljana rečenica da populacija Europe čini 8% svjetske populacije, njezina gospodarstva čine 25% svjetske proizvodnje, ali zato 50% društvenih izdataka. Ove brojke same po sebi predstavljaju ozbiljan problem, ali ako problem sagledamo s druge strane suočavamo se s puno crnjim brojkama: ukupni državni dug 28 zemalja članica EU (EU28) doseže 11 tisuća milijardi eura, godišnji iznosi otplate ovog duga s kamatama su vise od 2 tisuće milijardi eura, a zemlje članice EU proizvode otprilike 1,2 tisuće milijuna eura novog duga svaki dan. Tko je dovoljno lud da financira ovakav sustav? I iznad svega, tko je spreman na financiranje ovakvog sustava s jeftinim resursima, koji su neophodni za bilo kakvu konkurentnost? Prema tome, koji je zaključak: svi glavni sustavi moraju se temeljito restruktuirati. Čak i obitelji i lokalne zajednice moramo poticati da promjene svoje životne strategije. Sviđalo nam se to ili ne, moramo shvatiti sljedeće: iluzija o održivosti društva temeljenog na pravima na sve i svašta i skupim društvenim izdacima je završena. U redu, ovo zvuči okrutno. I vodi nas prema temeljnom pitanju: da li će europske političke elite biti dovoljno hrabre da ovo kažu svome narodu? I tu dolazimo do nužnosti postojanja tradicionalnih vrijednosti u društvu jer na iskrenost možemo gledati kao na tradicionalnu vrijednost. Bez iskrenosti, ne samo da nećemo biti u mogućnosti prevladati krizu, već nećemo uopće biti u mogućnosti potaknuti raspravu o potrebnim temama. Sve u svemu: živjela iskrenost!
Moja druga teza. Ne bismo smjeli zanemariti razlike koje postoje među zemljama Europske unije. Ako ih zanemarimo, to može imati ozbiljne posljedice. Očito je da nakon nekog vremena članice eurozone neće moći izbjeći uvođenje zajedničkog budžeta, sa zajedničkom poreznom politikom i zajedničkom socijalnom politikom. U međuvremenu, zemlje izvan eurozone trebaju imati pravo izbora vlastite kombinacije ekonomskih politika. U ovom slučaju, jedino što moramo učiniti jest ono što nam nalaže zdrav razum: jedna ekonomska politika koja vrijedi za svih sigurno ne bi mogla biti prikladna za Veliku Britaniju, za Švedsku, kao ni za Mađarsku. Prema tome, umjesto ideologije i dogmatizma, potrebno je prihvatiti i poštivati raznolikost u gotovo svim aspektima.
Teza broj tri. Ukoliko priznamo raznolikost, znači da time također priznajemo i samu naciju. Iako se radi o otvorenim gospodarstvima, orijentiranim na slobodnu trgovinu i privlačenje investicija, sva su ova gospodarstva nacionalna gospodarstva. Što nas dovodi do zaključka od najveće važnosti: koncept nacije i dalje postoji, nacija je i dalje relevantna.
Dok dolazim do svoje četvrte teze, dopustite mi da se pozovem na nešto što je bivši predsjednik jedne srednjoeuropske države napisao u svojoj knjizi. Napisao je kako se u Europi odvija politička urota pripadnika zelenih i ljevičarskih opcija koja je usmjerena protiv nacija. Oprostite, ali moje shvaćanje ove situacije je pomalo drukčije. Urota zahtijeva tajnovitost. Ali ono što se trenutno u Europi događa je posve otvoren napad crvene i zelene opcije na tradicionalne vrijednosti u društvu: usmjeren protiv crkve, obitelji i nacije. Naravno da možemo prihvatiti da postoji prostor za raspravu o pitanjima koji se tiču budućnosti kršćanstva i crkve, ali dopustite mi da citiram jednog mudrog Engleza: „možemo imati i najosnovnije sumnje o tome kakva je budućnost kršćanstva, ali sam siguran da nije zadatak političara ubiju kršćanstvo”. Naročito iz razloga što je naše poimanje demokracije u Europi demokracija koja se temelji na kršćanstvu. Antropološki korijen naših političkih institucija jest imago Dei (slika Božja), koja poziva na apsolutno poštivanje ljudskog bića. Na temu obitelji: ovdje bi trebali potpuno otvoreno i jasno reći da društvena zajednica koja nije sposobna da se biološki održi neće preživjeti niti zaslužuje preživjeti. Imigracija nije rješenje. Radi se o triku, obmani. Većina europskih država, uključujući moju domovinu, pati od demografskog opadanja. Mi moramo prihvatiti kao nepobitnu istinu da su demografske mjere obiteljske politike prijeko potrebne i opravdane.
Teza broj pet. Bolje bi bilo priznati, iako se čini teško, da je koncept socijalne države potrošen. Umjesto toga, trebali bi izgraditi radne države i zamijeniti socijalna prava društvom koje se temelji na zaslugama. U Mađarskoj je, zahvaljujući mjerama prijašnjih vlada, neaktivno stanovništvo brojem premašilo aktivno stanovništvo. Tako da je ono što sada pokušavamo istinski europski pokušaj: obnovili smo našu zemlju na način da smo restruktuirali glavne sustave. Ukinuli smo prijašnji porezni sustav koji je kažnjavao rad i bio prekompliciran da bi bio konkurentan. Naš novi porezni sustav je proporcionalni porezni sustav koji se temelji na veličini obitelji i nagrađuje one koji žele raditi više i žele podizati djecu. Uveli smo poreznu stopu na dohodak od 16 posto i poreznu stopu od 10 posto za mala i srednja poduzeća. Na ovaj način smo ubili dogmu da se povoljne promjene u poreznom sustavu mogu uvoditi samo u vrijeme prosperiteta. Također smo uveli najfleksibilniji Zakon o radu u Europi; restruktuirali smo sustav visokog i strukovnog obrazovanja kako bi izašli u susret potrebama poslodavaca. Konstantno se borimo protiv birokracije i mijenjamo naš društveni sustav na način da sam sustav više ne odvraća ljude od posla. Za vrijeme ovih napora uspjeli smo u suočavanju s trostrukim izazovima s kojima se suočava većina europskih zemalja: smanjili smo državni dug, poboljšali vlastitu konkurentnost i uspjeli smo sačuvati socijalni mir i društvenu stabilnost. Kada smo preuzimali vlast, u sustavu je bilo 1,8 milijuna poreznih obveznika u zemlji s blizu 10 milijuna broja stanovnika. To je bio najsigurniji put prema samoubojstvu. Sada imamo 4 milijuna poreznih obveznika, a moja je želja da ih bude 5 milijuna.
(…) pokušavamo pronaći prava rješenja za izazove suvremenog svijeta ali na temelju tradicionalnih vrijednosti. Nije vrijeme ni mjesto da sami sebe hvalimo u ovome trenutku. Iz tog razloga vam sada neću govoriti o smanjenju državnog duga, o proračunskom deficitu koji je u zadnje tri godine bio daleko ispod 3 posto, ne spominjem da se iznos direktnih stranih ulaganja utrostručio u jednoj godini i ne želim ulaziti u detalje u svezi s našom rekordno niskom stopom inflacije. Samo vas pozivam da obratite pažnju na događanja u Mađarskoj i, budete li navijali za nas, bit ćemo iznimno počašćeni.
Najljepša vam hvala na pažnji.
dnevno.hr
wpDiscuz