Published On: Thu, Oct 17th, 2013

VELIKO SRCE: Humanost poštara iz Srbije zadivila svijet

Kada je Filip Filipović imenovan za poštara u udaljenim selima na planinama Južne Srbije, ubrzo je shvatio da će morati nositi više od pisama. ‘Znao sam da neću moći da okrenem glavu i budem slijep za stvarnost, za stanje u kojem žive ova djeca, bez ičega, i usamljeni i napušteni stariji ljudi’, kaže ovaj 30-godišnjak, o kom je priču koju je objavio AFP, objavio i tajlandski ‘Bangkok post’.

Filipović pokriva nekoliko desetina sela na granici uz Kosovo i putuje makadamima iz pošte u Kuršumlijskoj banji. ‘Kada sam video da djeca moraju pješačiti do škole 10 – 15 kilometara svakog dana, živjeti bez vode i struje, često u jednoj sobi s roditeljima, odlučio sam nekako pomoći’, kaže on. ‘Rekao sam sebi da moram nešto uraditi. Na nekoliko kilometara od civilizacije 21. stoljeća imamo zaboravljene ljude koji su u 19. stoljeću’, kaže on.

Počeo je tako što je renovirao poštu u trošnoj zgradi u kojoj se nalazi i lokalna osnovna škola, a za poduhvat je uložio vlastiti novac. U isto vrijeme, od svoje plaće, koja iznosi jedva 300 eura mjesečno, donosio je čokolade i slatkiše djeci u dalekim selima. ‘Nema više trgovina u selima, pa stanovnicima kupujem što im treba’, kaže ovaj mladi čovjek.
‘On je naš anđeo čuvar’, kaže Marika Pavić, zahvalna 70-godišnjakinja, koju Filipović posjećuje svakodnevno.

Oko podneva kuca na vrata porodice Dragićević, gdje pravi kupatilo, budući da ga nisu imali. Vozi u školu i njihovu djecu Milomira (7) i Radomira (9) kako ne bi pješačili osam kilometara. Već dvije godine financira, organizira i pomaže renoviranje jedine učionice u lokalnoj školi u kojoj se školuje šest dječaka starosti od sedam do 11 godina. Prošle godine prvi put su išli na jednodnevnu ekskurziju do Jagodine i Kruševca, organiziranu o poštarevom trošku.

Filipović im je kupio školske torbe, bilježnice i olovke i našao sredstva za šest računala. On je obnovio poljske zahode u dvorištu, a tijekom godišnjeg odmora ovog ljeta je napravio igralište za učenike.
‘Kad sam video ljuljačke, rekao sam mu: Ti si najbolji, bolji i od Djeda Mraza’, kaže Aleksandar (8), jedan od učenika. ‘Dvije ljuljačke i tobogan. Za djecu iz gradova to je sigurno ništa, ali za njih je to promijenilo čitav svemir’, smije se poštar piše Mondo.rs.

 

 

(mondo.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)