Victoria Nuland upravo je završila posjet Kijevu, ostavljajući ukrajinske vlasti da u nevjerici i na brzinu rješavaju tešku zadaću provedbe Minskog sporazuma, jer inače neće biti nastavka američkih i europskih sankcija Rusiji. Kijev mora u svibnju predstaviti novi zakon koji treba omogućiti organiziranje izbora u Donbasu na ljeto. Da bi Ukrajina ispunila svoj dio obaveza prema ‘Minsku’, to znači da treba provesti ustavne promjene, decentralizaciju vlasti, te garantirati specijalni status za Donbas. Ili to, ili Rusiji neće biti produžene sankcije.
O stvarnim razlozima posjeta Victorie Nuland, koji je popraćen prigodnim i ne do kraja određenim službenim izjavama, prva je progovorila saborska zastupnica vladajuće ‘Samopomoći’ Viktorija Vojcickaja, navodeći da je američka diplomatica zatražila od kijevskih vlasti da do kraja godine ispune sve obaveze iz ‘Minska 2’. Nuland se prije dolaska u Kijev u Hanoveru neformalno sastala s liderima Njemačke, Francuske, Italije i Velike Britanije, gdje je pratila predsjednika SAD-a Baracka Obamu i gdje je iz prve ruke mogla saznati što najmoćniji u EU misle o sankcijama Rusiji.
‘State Department insistira na tome da Ukrajina mora unijeti izmjene u Ustav o posebnom statusu za okupirane teritorije, da provede izbore na okupiranim teritorijima u kratkom roku, te da amnestira sudionike u ratu. Minski sporazum treba ispuniti do kraja 2016. Nema alternative. Mada je Minski sporazum loš, Ukrajina kao država ga je prihvatila. Rečeno nam je da ukoliko provedemo izbore onda će se dogoditi presedan, jer će ruski vojnici prvi put u povijesti dragovoljno napustiti teritorij koji su okupirali, ali nema garancija da će doista tako i biti’, navela je Vojcickaja nakon sastanka Nuland sa zastupnicima Vrhovne rade.
U ‘Samopomoći’ navode da bi u najboljem slučaju, ukoliko Ukrajina pokaže dobru volju za provedbom izbora, te izmjeni zakon u svibnju ili u lipnju, sankcije Rusiji bile produžene do siječnja 2017. Ključna poruka Victorie Nuland je da se izbori trebaju održati u srpnju, tvrde u ovoj stranci. Njihova press služba priopćila je da je zaključak Vojcickaje razoraravajući, jer ‘ukidanje sankcija nije u vezi s ilegalnom aneksijom Krima i okupacijom regija Donjetsk i Lugansk, a treba mijenjati Ustav i održati izbore na teritoriju koji je Rusija faktički okupirala’.
‘Samopomoć’ smatra da Ukrajina treba službeno proglasiti spomenute teritorije okupiranim, a Rusiju okupatorom, bez obzira na ukidanje ili produženje sankcija. Ova stranka već je ranije predala Vrhovnoj radi nacrt zakona ‘O privremeno okupiranom teritoriju’. Također se navodi da odredba o ‘posebnom statusu’ okupiranih teritorija, te provedba izbora na ovim područjima predstavlja stvarnu kapitulaciju, a to je kako vjeruju u ovoj stranci ‘upravo ono što je Kremlj želio kada je pokrenuo rat protiv Ukrajine’.
Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko krajem ožujka izrazio je spremnost za provođenjem izbora u Donbasu u prisustvu međunarodnih snaga sigurnosti. Porošenko je rekao i da je spreman surađivati s lokalnim vlastima u Donbasu, koje narod bude izabrao. On je istaknuo da ne namjerava imenovati gubernatore za Donjetsk i Lugansk, kao što je to ranije predviđeno ‘planom Medvedčuka’ (Viktora, ukrajinskog sudionika Minskih pregovora). Kao uvjet za provođenje izbora u Donbasu, Kijev je tražio smjenu rukovodilaca u Donbasu, Aleksandra Zaharčenka i Igora Plotnickog.
No, Washington je sada izgleda iznio plan da se više ne odugovlači s provođenjem Minskog sporazuma, te se o planovima Kijeva vjerojatno neće raspravljati. Prema riječima Victorie Nuland neki zastupnici pogrešno su interpretirali suštinu razgovora, jer ‘nismo spominjali konkretne datume kada bi trebalo provesti izbore’. Ona je objasnila da je za ispunjavanje uvjeta za provođenje izbora suglasno Minskom sporazumu neophodno osigurati mirnu atmosferu i sigurnost, te da promatrači OESC-a moraju imati pristup terenu, a kandidati mogućnost da provedu kampanju.
‘To je propisano Minskim sporazumom’, to je logično trebovanje od bilo koje strane. Što se tiče mira i sigurnosti, razgovarala sam s Porošenkom i ministrom vanjskih poslova (Pavelom) Klimkinom i potvrdila obećanje predsjednika Obame da će podržati punu provedbu Minskog sporazuma i potpunu deokupaciju ukrajinskog Donbasa’, kazala je Nuland.
‘Zalažemo se za punu provedbu Minskog sporazuma’, izjavio je danas MVP Klimkin, čime je doprinjeo da vjerujemo da ipak postoje rokovi, te da su oni kratki, kao što tvrdi Vojcickaja. Ona je obrisala svoj jučerašnji status na Facebooku u kojem je iznijela prethodne detalje o suštini razgovora s Nuland, ali je na web portalu ‘Samopomoći’ ostalo ovo njeno priopćenje.
Za razliku od nje, zastupnik iz ‘Bloka Petro Porošenko’ Pavel Rizanenko tvrdi da Nuland nije postavljala ultimatume ukrajinskim vlastima. ‘Nekoliko puta je ispravno navedeno – provedba Minskog sporazuma u potpunosti ovisi o vama. Mi vas ne pritišćemo’, izjavio je Rizanenko. Novi ukrajinski premijer Vladimir Grojsman, potvrdio je da ‘kategoričkih izjava nije bilo’. Kako je on istaknuo bilo je riječi o situaciji u Donbasu, ali ‘određenih stvari i konkretnih rokova nije bilo’.
Informacije da Washington neće ohrabrivati vladu u Kijevu na dalje odugovlačenje provedbe Minskog sporazuma pojavile su se u siječnju kada se Nuland sastala u Kaliningradu s Vladislavom Surkovom, pomoćnikom Vladimira Putina. Ruski predsjednik istaknuo je tim povodom važnost poštivanja i pune primjene obaveza koje je Kijev preuzeo prema Minskom sporazumu, uključujući izravni dijalog s Donbasom, promjene Ustava, te provođenje lokalnih izbora, stupanje na snagu zakona o posebnom statusu Donbasa i amnestiju za pripadnike tamošnjih oružanih formacija. ( vidi:Brainstorming na granici: O čemu je Victoria Nuland četiri sata razgovarala s Putinovim pomoćnikom u ruskoj enklavi usred EU?)
Ovo što je prije tri i pol mjeseca rekao Putin, slaže se s ovim što tvrdi Vojcickaja, pa nije teško shvatiti otkud njena nelagoda. I što sada? Je li Nuland rekla da se izbori u Donbasu i ostalo moraju hitno provesti, inače EU i SAD neće produžiti sankcije Rusiji, ili nije rekla? Možemo prilično pouzdano vjerovati da je rekla, ali da je taj razgovor sa zastupnicima bio off the record i da nije bio dogovor da se pojedinosti iznose u javnost. Vojcickaja je prekršila pravilo, što nije česta pojava, ali se dešava. Posve je razumljivo da je Nuland onda negirala da je bilo spominjanja određenih datuma, jer službeno ona jednostavno ne može o tome govoriti na taj način. Uostalom, SAD nisu potpisnice Minskog sporazuma, pa ne mogu (službeno) diktirati uvjete.
Dakle, imamo razloga vjerovati da je Nuland ipak priopćila domaćinima u Kijevu da bi trebali odmah prionuti na provođenje Minskog sporazuma, ali ostaje pitanje – što Washington i EU žele postići ovim? Osim što bi pred američke predsjedničke izbore bilo poželjno makar zamrznuti ukrajinski konflikt, jedna od mogućnosti je da se istočna Ukrajina praktički preda Putinu, kao što strahuje ‘Samopomoć’. Drugo, možda žele staviti Moskvu u poziciju da je Kijev ispunio svoje obaveze iz Minskog sporazuma, a ona nije? Ukoliko je u pitanju drugi slučaj, SAD i EU imat će razloga za produžetak sankcija Rusiji, ali nije jasno koji su im benefiti od toga.
Ako je ipak u pitanju prva varijanta, onda treba imati u vidu da se to neće moći odraditi polovično, već precizno i do kraja, a to onda vodi Donbas izvan domašaja kijevskih vlasti. Opunomoćenik Rusije u kontakt grupi za provođenje Minskog sporazuma, Boris Grizlov istaknuo je da nove izmjene ukrajinskog Ustava trebaju pružiti garancije za zakon o posebnom statusu Donbasa i da mu daju stalni karakter.
Stalno poseban status je suprotno od privremeno okupiran status, koji je predložila ‘Samopomoć’, pa se može primijetiti da se koplja doista lome oko budućeg statusa Donbasa. Ova regija bez rata, i to velikog, ne bi se formalno mogla vratiti pod okrilje Kijeva, a za to u ovom trenutku nema dovoljno raspoloženih. Pogotovo što za to ne bi trebali biti raspoloženi u Washingtonu i Moskvi.
Na zastupnicima u Vrhovnoj radi je da uskoro odluče o Ustavu i zakonima, ali je izvjesno da im neće biti lako donijeti iznimno nepopularne odluke za koje je potrebna dvotrećinska većina, odnosno 300 od 450 glasova zastupnika. Za izglasavanje nepovjerenja prijašnjem premijeru Arseniju Jatsenjuku bilo je potrebno ni manje ni više nego 10 pokušaja, ali je konačno nedavno 206 zastupnika glasalo za njegovu smjenu i imenovanje Grojsmana. Neslužbeno, Jatsenjuk je smijenjen tek nakon intervencije iz Washingtona, iako je u biračkom tijelu dosta dugo vrlo loše stajao, s tek jednim postotkom potpore.
Službeni povod za posjet Nuland bilo je upoznavanje s novim rukovodstvom zemlje i predstavljanje uvjeta za financijsku pomoć Washingtona, a to je provođenje krupnih gospodarskih reformi i odlučno iskorjenjivanje korupcije. ‘Ukrajini treba novi glavni tužitelj. Potrebno je nastaviti reformu pravosuđa, dok korupcija ostaje ozbiljan problem. Možda je došlo vrijeme za zatvoriti one koji su tako dugo pljačkali narod Ukrajine’, kazala je pomoćnica američkog državnog tajnika, što je svakako moglo izazvati makar blagu nelagodu kod mnogih dužnosnika i oligarha, uključujući predsjednika države.
Nuland je istaknula da financijska pomoć nije uvjetovana provođenjem Minskog sporazuma, kao i da je Klimkina informirala o zajedničkoj poziciji EU i SAD-a da će sankcije Rusiji ostati na snazi dok Moskva u cijelosti ne bude ispunila svoje obaveze iz Sporazuma. Ona je također objasnila da izbori u Donbasu moraju biti pravi, a ne falš, da bi se regije mogle ponovo ujediniti demokratskom društvu Ukrajine, te da treba očuvati slobodu medija kao demokratsku tekovinu. Ova izjava došla je samo dan nakon što su ukrajinske vlasti odbile produžiti licencu za rad poznatom televizijskom novinaru Saviku Šusteru, kanadskom državljaninu.
Mediji koji su zatražili komentar od ukrajinskog politologa Rostislava Iščenka, mogli su čuti da Washington priprema suspenziju sankcija Rusiji i odlazak iz Ukrajine. ‘Zapad napušta Ukrajinu. S Rusijom će se boriti na drugim mjestima i drugim sredstvima. To je već odlučeno’, naveo je Iščenko. Ovaj scenarij predstavljao bi katastrofu za ukrajinske vlasti, a već ima nagovještaja da je počelo njegovo provođenje.
Nakon referenduma u Nizozemskoj na kojem je izglasano ‘ne’ sporazumu o pridruživanju između Ukrajine i EU, sada je Nuland donijela u Kijev praktički ultimativni plan o odricanju od Donbasa koji je već van ukrajinske kontrole. Iščenko također podsjeća na dokumentarni film ‘Ukrajina: Krinke revolucije’ u produkciji francuskog ‘Canala +’ u kojem je na europskim televizijama prikazana današnja Ukrajina kojom haraju paravojne bande neonacista.(vidi: Dvije godine nakon Maidana: Zašto Europa nije primila Ukrajinu u zagrljaj?)
Za 3. svibnja BBC je najavio na svom 2. programu premijeru dokumentarnog filma o uzrocima pada malezijskog putničkog zrakoplova MH–17 nad Ukrajinom srpnja 2014. godine, a ovaj film obilježen je u Ukrajini kao kontroverzan još prije nego je prikazan. Razlog tome je informacija iz tiska da je u filmu razrađena teza da je MH–17 u kojem je poginulo svih 298 osoba zapravo srušio ukrajinski vojni zrakoplov, a ne raketa ispaljena s položaja proruskih pobunjenika u Donbasu. U strahu su velike oči, te iako je najavljeni film BBC-a iz edicije ‘Teorije zavjere’, to nije velika utjeha za ukrajinsku vladajuću elitu koja je alergična na ovu vrstu ‘kremaljske propagande’, kako su se službeno očitovali povodom francuskog filma.
Poznata ukrajinska odvjetnica i blogerka Tatjana Montjan smatra da je ‘SAD odustala od Ukrajine i da ne zna što s njom da radi’, te da će je ‘vratiti Rusiji’, ali da će se pravo stanje znati tek nakon provođenja predsjedničkih izbora u Americi. Ukrajinski ekspert za međunarodnu politiku Nikolaj Kapitonenko ocijenio je da je Nuland prenijela kijevskom rukovodstvu poruku SAD-a i EU da se konflikt u Donbasu mora regulirati. ‘Nemoguće je regulirati konflikt vojnim putem, pa Kijev mora ići na kompromis i podijeliti vlast s liderima Donbasa’, smatra Kapitonenko.
Pomoćnica američkog državnog tajnika nekada je u Kijev donosila slatka peciva, zbog čega je i dobila nadimak ‘dama s krafnama’, no ovoga puta sa sobom je donijela gorke plodove revolucije. Kijevske vlasti sada shvaćaju da nemaju izbora. A prije dvije godine povjerovale su u sladak život i svoju sretnu zvijezdu koja im je podarila povijesnu ulogu da prevedu Ukrajinu na Zapad i usput se enormno obogate. Ovo drugo nije isključeno, ali bez onog prvog povijest ih može pamtiti samo kao lupeže.