Kad bismo u Hrvatskoj pitali obične ljude jesu li čuli za Srećka Horvata, vjerojatno bi većina njih odgovorila pozitivno. Poznati filozof iz Osijeka sudjelovao je na važnim skupovima diljem Hrvatske, objavio nekoliko zanimljivih radova, a mnogi ga povezuju s filozofskim guruom Slavojem Žižekom s kojim je 2013. godine objavio knjigu Što Europa želi?. Zahvaljujući Žižekovoj slavi ta je knjiga pobudila pažnju svjetske (filozofske) javnosti prema talentiranom i „karizmatičnom hrvatskom filozofu“, kako je navodno jednom prilikom rekao poznati američki filmski redatelj Oliver Stone. U Što Europa želi? autori kritički govore o Europskoj uniji, gospodarskoj krizi i, uglavnom bez jasnijeg politološkog i ekonomskog pristupa, opisuju Europu kao kontinent koji se bori protiv običnih ljudi i imigracije, samo kako bi se zadovoljile želje elita.
_____________piše: Ivan Pepić / poskok.info
Bez obzira na legitimne euroskeptične argumente koje nude Žižek i Horvat, oni jasniji postaju kad se pročitaju pojedini komentari koje Horvat nudi čitateljima utjecajnog britanskog lista The Guardian. Hrvatski si filozof dopušta rasprave oko gorućih problema u svijetu i u Europi. Tako je Horvat u članku Ukraine’s fallen statues of Lenin are not just a rejection of Russia zaključio kako Ukrajinci neće riješiti svoje probleme uništavanjem Lenjinovih kipova. Do tog je podatka došao „prisjećajući se početka disolucije Jugoslavije, kad su komunistički i antifašistički monumenti bili uništavani od nacionalista“, pa je tako u „razdoblju od 1990. do 2000. godine uništeno najmanje 3000 takvih monumenata“. Kako bi potvrdio svoju tezu, Horvat dodaje podatak o 57,9% mladih nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, 52% u Hrvatskoj „bez obzira na članstvo u Europskoj uniji“, brzopleto i lukavo zaključujući „kako je to rezultat slamanja komunizma i članstva u Europskoj uniji“.
Upravo se takvim člancima Srećko Horvat proslavlja u svijetu. Elegantno braneći jugoslavenski komunizam nastoji ujedno prikazati svijetu svoju borbu za marksizam. Tako je za Guardian spomenuti filozof odlučio napisati još jedan članak. Naravno, kako bi promovirao svoju zemlju. Croatia’s vote forbidding gay marriage: a sign of the rotten heart of Europe (Hrvatska izglasala zabranu istospolnih brakova: znak pokvarenog europskog srca) članak je u kojemu se autor koristi analogijama, uspoređujući Šimunićev „Za dom spremni!“ sa „Sieg Heil!“, hrvatski referendum o braku s hipotetskom situacijom da 65% Nijemaca „bude protiv gay osoba“ i novo prikupljanje potpisa za zabranu Jidiša. Srećko Horvat čitatelju daje do znanja kako u Hrvatskoj ne postoji demokracija, citirajući riječi Marka Pogačara „jedina strašnija stvar od fašizma je umjereni fašizam“. Tako se naravno brani marksizam, prikrivajući detalje, analize i povijest razloga pojedinih događaja u Hrvatskoj. Ipak filozof Horvat može nam dati više! I to je učinio kad je pišući o Hrvatskoj ispucao sve metke. Antifašistička puška mentalnog sina Slavoja Žižeka već je par mjeseci nakon tog članka ponovo uzavrela. Tako se zajedno s drugom Matom Kapovićem i starim generalom Žižekom angažirao u borbi za plenume diljem Bosne. U to se, naravno, uključila čitava svjetska Internacionala. Iz te silne borbe za „pravedno društvo“ proizašlo je u veljači pismo podrške prosvjednicima i aktivnim sudionicima „Bosanskog proljeća“. Pismo su potpisali autoriteti poput Tariqa Alija, Renate Salecl, ali i naših prosvjetitelja, neizostavnih Mate Kapovića, Jasmile Žbanić i Srećka Horvata.
Horvat se, u borbi za Bosansko proljeće i plenume, proslavio objavljenim tekstom u New York Timesu pod nazivom Godot Arrives in Sarajevo („Godot stiže u Sarajevo“). Hrvatski je Slavoj Žižek američkim čitateljima priredio tekst u kojemu spominje kako „mladić igra na srpsko-hrvatskom Beckettovu dramu – U iščekivanju Godota – “. Osim što srpsko-hrvatski jezik ne postoji ni u jednoj od država bivše Jugoslavije, Horvat inzistira na bliskost „svih naroda i narodnosti“ u cijelom tekstu. Naime, on nudi Amerikancima već davno promašenu taktiku „nacionalizmi su sve uništili“. U tekstu to konkretno radi pišući pojedine anegdote koje je on tijekom prosvjeda doživio. Navodno su neki govorili i nosili transparente „Ja sam katolik, ja sam Židov, ja sam musliman, ja sam svi građani ove zemlje“ te „Ako sam ja Musliman, i on je Hrvat ili Srbin, i ako smo mi gladni, nismo li mi braća?“. Bez obzira na takve ofucane mantre o jednakosti, iz Horvatove antifašističke (ovaj put pomalo anarhističke?) puške začuo se zvuk koji je označio pobjedu organiziranih plenuma diljem Bosne i Hercegovine. Samoproglašenu pobjedu naš filozof opisuje na sljedeći način: „Plenumi su uspjeli u onome što međunarodna zajednica i tripartitna vlada nisu uspjeli u zadnjih 20 godina – prevladavanje podjele između Hrvata, Srba i Bošnjaka“.
I tako je karizmatični hrvatski filozof prije samo nekoliko dana, nakon što je prošlo pola godine od objavljivanja tog teksta, osvojio Mediteransku novinarsku nagradu u zgradi najutjecajnije svjetske novinske agencije Reuters. U obrazloženju stoji kako je nagrađen za promicanje nade u regionu. Jake li nam nade! Kako je moguće da na temelju lažnih podataka i obmane netko dobije nagradu? Na temelju čega? Pa je li žiri provjerio tko su pobjednici Općih izbora od prije tjedan dana? SDA, HDZ BiH i SDS, stranke koje nikad nisu uživale toliku potporu od 1991.! Prisjetimo se utakmica BiH-Argentina i Brazil-Hrvatska na Svjetskom prvenstvu u Brazilu te ujedno podsjetimo se na slike iz Mostara, Sarajeva i drugih gradova. Gdje su tu Horvatovi plenumi? Gdje je to „prevladavanje podjela“? Samo nam Srećkova filozofija može pojasniti tu njihovu pobjedu, koja je započela divljačkim paljenjem zgrada i institucija. Upravo opravdavanje tog divljaštva najbolje govori kakvu ideologiju brane Horvat, Kapović i kompanija, najaktivniji sveznalački komentatori za društvena pitanja, pa tako i za Bosnu i Hercegovinu. Zanimljivo, od kad su iscrpili sve svoje snage na obraćenje Hrvatske, energiju i ideje crpe iz Bosne i Hercegovine, iz propale Jugoslavije. Valjda je to plodno tlo za Matu Kapovića i Srećka Horvata.
Hoće li Horvat u skladu sa svojom ideologijom nakon očigledno pogrešno napisane prognoze u „Godot stiže u Sarajevo“ vratiti nagradu ili će ostati buržujski uzdignut, to ćemo vidjeti. No čini mi se da će prevladati ova druga opcija. Znajući kako Horvat i kompanija brane region, pa sad i Bosanstvo, sumnjam da će odustati od lažima steknute privilegije.