GM Tamas: U Europi će vjerojatno biti novih zidova

“U Europi će vjerojatno biti novih zidova “, rekao je u intervju za RSE poznati mađarski filozof, disident i pisac Gašpar Miklós Tamás , s kojim smo razgovarali o ogradi koju Mađarska namjerava podići na granici sa Srbijom, odnosu prema izbjeglicama, ali i trendu jačanja desnice u Europi.
Poznati filozof bio je gost međunarodne konferencije “Thinking beyond capitalism” u organizaciji Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Sveučilišta u Beogradu.
RSE: Mađarske vlasti su odlučile priljev izbjeglica zaustave izgradnjom četiri metra visoke i 175 kilometara dugačke ograde na granici sa Srbijom … Kako vi vidite tu ideju?
GM Tamas: Ja sam već u Mađarskoj protestirao protiv toga, kao i mnogi drugi ljudi. Ono što se mora razumjeti jeste da je prosvjed mađarske vlade sam po sebi neobičan jer oni govore o stotinama tisuća izbjeglica koje su “preplavile Mađarsku”, a znate li koliko je izbjeglica prošle godine dobilo dozvolu da ostane? 42, da 42. Sve skupa, samo nekoliko stotina izbjeglica ostaje trajno. Tako da je neposredna opasnost jednaka nuli. Ona nema.
Naravno, postoji strah, a istovremeno gospodin Orban ( Viktor Orban , premijer Mađarske op.a.) se nadmeće s ekstremnom desnicom, au ovom trenutku on je, po mnogim pitanjima, na desnoj strani službene fašističke stranke. Također, izuzetno je uspješan s propagandnim manevrima. U tome su divno uspješni, a gospodin Orban je oduvijek bio vrlo dobar taktičar. U tom smislu me podsjeća i na nekadašnje srpske političare – ta kombinacija šovinističke strasti i dobrog osjećaja za taktiku – to smo vidjeli kod (Slobodana) Miloševića. Neće to trajati zauvijek, ali trenutna situacija je vrlo zastrašujuća jer u Mađarskoj imamo novi val ksenofobije i rasizma koji život čine potpuno nepodnošljivim. Barem za nekoga poput mene.
Imamo manjak različitih ljudi za različita zanimanja i nama zapravo trebaju imigranti ako želite imati medicinske sestre, doktore, tehničare …
To je istovremeno i vrlo komplicirano pitanje, jer s jedne strane imamo ogromni val ksenofobije i šovinizma, au isto vrijeme ljudi masovno emigriraju (iz Mađarske). U posljednjih nekoliko godina 600.000 ljudi je otišlo. U zemlji od devet milijuna ljudi, to je ogroman broj, naročito kada znate da se radi o visokokvalificiranim, mladim ljudima. Tako da, imamo manjak različitih ljudi za različita zanimanja i nama zapravo trebaju imigranti ako želite imati medicinske sestre, doktore, tehničare … Cijela stvar je apsurdna. Ali, apsurdnost daje politički smisao i vladu štiti od kritika. To je sjajna manipulacija. Prvoklasna.
RSE: U tijeku je i antimigrantska kampanja … Da li je to populizam ili ideologija?
GM Tamas: Ne mislim da je to populizam. Te krajnje desne europske stranke i nisu baš populističke.
RSE: Mislio sam na bilborde u Mađarskoj, poput poruke migrantima da “ne mogu otimaju poslove Mađarima”.
GM Tamas: To je propagandni potez koji i nije bio osobito uspješan. Pojavio se i duhovit otpor tome. Nastala je šaljiva partija nazvana “Pas s dva repa” koja je od ljudi prikupljala novac za kontra-bilborde. Tražili su dva milijuna forinti (oko 6.500 eura), a za nekoliko dana su sakupili 30 milijuna (oko 95.000 eura). Postavili su bilborde poput “Dragi migranti, oprostite zbog našeg premijera” ili “Gospodine Orban, ne otimajte nam poslove” i slično.
RSE: Koje je dominanto raspoloženje u mađarskom društvu?
GM Tamas: To je vrlo složeno. S jedne strane ljudi su u antimigrantskom raspoloženju i prilično su ksenofobični, a sa druge strane ta teška propaganda kod ljudi izaziva smijeh. Ali, to vam je Mađarska. Ljudi su s jedne strane šovinistički nastrojeni, ali su s druge strane zadržali i smisao za humor.
Sve u svemu, gospodin Orban je prilično uspješan i sada će se čak smatrati i vizionarskim liderom u Europi. Sve je više poštovan, ai zavide mu mnogi političari kojima ne bi škodilo malo diktature. Sve skupa, gadno je.
RSE: Čini se da bi se moglo reći da postoji trend jačanja desničarskih partija u Europi …
GM Tamas: Apsolutno!
RSE: Zašto je tako?
GM Tamas: Glavni razlog je, neću vam reći ništa novo, to što ne postoje antisistemske snage na lijevoj strani. Onda ljudi otpor režimu traže na krajnje desnoj strani. Tako je bilo oduvijek. Ljevica je propala – i umjerena socijaldemokratska i radikalna, uz nekoliko poznatih izuzetaka kao što su Grčka, Španjolska, Slovenija, Portugal … Ali, oni loše vode ljevicu. Sve su manje drugačiji od vladajućeg neoliberalizma. Zato javnost napušta ljevicu. Drugi razlog čine dva faktora – ekonomski pad, pogotovu masovna nezaposlenost koja čini smiješnim moderno društvo zasnovano na radu i kapitalizmu. Ako nema rada onda se cijeli sustav dovodi u pitanje. Koja je poanta života ljudi u kapitalizmu, ako ne rade? A tu je i očaj, jednostavan očaj.
U Mađarskoj, dvije desničarske stranke imaju ogromnu većinu, a između njih je vrlo mala razlika. Vladajuća desnica i oporbena ekstremna desnica, u suštini govore iste stvari. U cijeloj Europi, zbog toga što ne postoje alternative sustavu, ljudi pronalaze “žrtvenu janjad”, a ona se uvijek pronalaze u strancima, homoseksualcima i tako dalje. U narednom koraku, imamo intelektualce pune mržnje, modernu kulturu ispunjenu mržnjom … To je slika. Očajna je i depresivna.
Ali, ja sam odrastao kao mađarska manjina u Rumunjskoj, bio sam mladić u vrijeme Ceausescua, vidio sam i gore. Te stvari ne traju zauvijek, ali ovo je vrlo teška desetljeća.
RSE: Što je onda budućnost Europe? Da li bi trebalo brinuti od daljnjeg jačanja desnice?
GM Tamas : Saglasio bih se, da. Mi nikako nismo na kraju ove priče. Na primjer, ako bi Grčka propala, ako bi se Syriza pokazala neuspješnom, na red će doći Zlatna zora ili neka njoj slična partija. To bi trebalo da nas plaši. Dakle, mislim da bi civilno društvo u istočnoj i jugoistočnoj Europi trebalo da se suprotstavi tom trendu i da pokuša vratiti nekim starim stvarima o kojima dugo nismo slušali – prijateljstvu među ljudima, miru, anti-nacionalizmu, antifašizmu. Te stvari bi trebalo oživjeti. To nije ništa novo, ali nije ni obavljeno. Zadatak je i dalje tu i trebalo bi biti više glasova koji bi govorili o tome.
RSE: Neka predviđanja pokazuju da bi u narednim mjesecima preko Balkana i Europe moglo proći više od milijun izbjeglica. Da li bi to moglo potaknuti novi val rasta desnice i stvori nove granice – fizičke i mentalne?
GM Tamas: Da. Ono što vaše pitanje sugerira je vrlo realno i moglo bi se dogoditi. Mislim da je u aktualnom političkom sustavu u Europi apsorpcija nekoliko milijuna ljudi nemoguća. Čak i ja to moram priznati. I da, nove se granice mogu pojaviti.
Vidite, dok sam dolazio u Beograd, u vlaku sam vidio graničnu kontrolu kakvu nisam vidio za posljednjih 30 godina. Četrdeset policajaca je ušlo u vlak, izgledalo je vrlo prijeteće. Naravno, oni nisu tragali za bijelim ljudima s putovnicama EU poput mene, ali svejedno je taj prizor bio vrlo neugodan. Vratio me je u neka prošla vremena koja mlađe generacije nisu doživjele, a koja je starija generacija, kojoj nažalost i sam pripadam, zaboravila. Tako nešto jako dugo nisam vidio. Tako da je sustavima potrebno da malo šire razmišljaju, a nove političke snage da se suprotstave takvom razvoju stvari.
RSE: Na kraju bih vas pitao kakvom ste mišljenju skloniji – da će ograda između Mađarske i Srbije biti posljednji zid u Europi ili da će ih biti još?
GM Tamas: Vjerojatno će ih biti još. Nisam uvjeren u to, ali ne mogu ni isključiti tu mogućnost. Pomalo poznajem Englesku, tamo sam proveo određeno vrijeme i njihova tabloidna tisak, žuta štampa, ima rasistički akcenat prema ljudima iz istočne Europe. To je zastrašujuće. Također, tu je i odnos popularnih medija prema problemu Grčke – zovu ih “lijenim Grcima” i slično. Takvi se termini nisu čuli od 1989. godine. To nas podsjeća na stara vremena i vrlo je ružno. Dalje, u zemljama poput Francuske narasta islamofobija koju vlasti toleriraju …
Zaista, svijet je u užasnom stanju i aktualni čelnici su ili slijepi ili glupi ili oboje, odaberite sami. Prilično je očajno stanje. Vrlo sam pesimističan, posebno kada govorim o bližoj budućnosti od nekoliko godina, ali mi moje političko iskustvo ipak govori da te stvari nisu vječne.