“S OBZIROM na to da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju politički sud (osnovale su ga najviše instance UN-a, na čelu s SAD-om) gdje pravda igra tek relativnu ulogu, služeći često i kao običan moralni alibi, sada je definitivno potvrdio svoju reputaciju skandaloznom i šokantnom presudom donesenom 16. studenoga 2012”, započinje komentar današnje oslobađajuće presude generalima Mladenu Markaču i Anti gotovini talijansko-francuskog filozofa i esejista Daniela Salvatorea Schiffera objavljen na mrežnoj inačici francuskog lista Le Point.
Autor ističe da zločini za koje su generali bili nepravomoćno osuđeni na 24 i 18 godina zatvora ostaju nekažnjeni, “iako su tek nešto manje zastrašujući od zločina za koje je optužen, primjerice, Ratko Mladić kojega Srbi također, kao i Hrvati svoju dvojicu generala, usprkos svim dokazima nastavljaju smatrati nacionalnim herojem”.
U članku se dalje nabrajaju zločini za koje su Gotovina i Markač bili optuženi, među kojima se ističe i “prisilno preseljenje 90.000 srbijanskih civila Oluje iz Krajine, regije u sjeverozapadnoj Bosni” (sic) “koja je izravno povezana s vrlo nacionalističkom Hrvatskom”. “To je, ni manje ni više, najgnusnije i najveće etničko čišćenje u ratovima na Balkanu”, smatra autor.
“Neki od protjeranih srbijanskih civila su rješenje pronašli u samoubojstvu, najčešće vješanjem”
“Te tisuće srbijanskih civila (žena, djece i staraca) su brutalno protjerane iz zemlje svojih predaka”, nastavlja se u članku autora koji je kolonu traktora susreo između Novog Sada i Beograda. “To je bio jedan od rijetkih trenutaka u mom životu kao odraslog muškarca kada mi se iz grla oteo jecaj koji nisam mogao potisnuti, pogotovo kada sam saznao da su neki od novopečenih siromaha rješenje potražili u samoubojstvu, najčešće vješanjem”, nastavlja.
Autor je stavio naglasak i na srbijanske zločine u Bosni, “koji su sigurno teži”, ali i pred kraj teksta napisao da je današnja presuda “sramota” te da će “zauvijek ostati neizbrisiva mrlja u radu ICTY-a koji je sada potpuno diskreditiran u etičnom i pravnom smislu”.
Na kraju je autor presudu povezao sa skorim ulaskom Hrvatske u EU te je nazvao “lošom pravosudnom komedijom koju sa zaprepašćujućom pristranošću izvodi Haški sud”. “Naša humanistička svijest o pravdi i istini može biti samo ogorčena, šokirana, ako ne i revoltirana”, zaključuje.
wpDiscuz