Grčki scenarij nije samo igrokaz za medije i uskoro jučerašnja priča. Grčki scenarij je ismijavanje svih onih koji do svojih obaveza, gle ti čuda, drže. Najavljivanja ekstrovertiranog premijera utopijskih želja Alexisa Tsiprasa nisu ništa nego odmetnička politika s opasnim potencijalom da preraste u nedemokratsku vladavinu, pa čak i unatoč referendumu koji je ustaljeni panični manevar zemalja s labilnom demokracijom. Neodgovorna ekonomska politika i nespremnost na kalkuliranje zaštitni su Tsiprasov znak od dolaska na vlast.
Marijan Knezović l knezevina.net
Grčka je samo još jedna referenca svim populističkim političarima
U uvjetima odgovorne monetarne politike više zemalja povezanih unijom nikako ne bi država koja je tehnički u bankrotu mogla, a ni smjela postavljati ultimatume ili tomu težiti. No, Tsiprasov primjer opet nam je najbolje dokazao kako iskoristiti ogorčeni narod za osvajanje izbora. Ni prvi ni posljednji, ali možda najgori. Populizam političara ovakvog tipa se ipak najčešće negativno odrazi na narod nakon što uzoriti zasjedne na vlast. Periklo je znao reći da je slavnim ljudima cijela zemlja njihov grob. Stvari se brzo okrenu, pa bi od nedjelje slavni čovjek mogao biti grob cijeloj zemlji.
Grčka će možda i ozdraviti, ali morfija će trebati Balkanu
Kad smo već kod izreka, Mađari kažu da je lako održavati mir kad je pas na lancu. Nisu mladi Mađari psi, već u Mađarskoj gotovo da ih nema. Kako bi potaknuli vraćanje mladih oni im daju 100 000 forinti mjesečno i mnoge druge pogodnosti, kao što su sponzoriranje avionske karte za povratak i slično. Dok u Mađarskoj plaćaju mladima da se vrate, po broju onih koji odlaze iz Bosne i Hercegovine dalo bi se zaključiti da ova fiktivna država plaća svojim mladima – da odu. Nisu nažalost ni to. Hrvatska ima toliko empatije da se solidarizira sa zemljom s kojom dijeli najdužu granicu, pa maloprije vidim podatak da da bi liječnik koji bi se zaposlio na Hvaru za vrijeme sezone više platio smještaj nego što bi kao osoba s doktorskom diplomom zaradila. Ali, malo je onih i koje to zanima. O Hvaru ćemo i ove godine po stoti put u medijima čitati kako je najtopliji grad u Hrvatskoj. Naravno, pod uvjetom da se ne ponovi 2006. i šepurenje kao od majke rođenih homoseksualaca ispred katedrale na hvarskoj pjaci. Nekako priželjkujem ipak da Hvar opet bude najtopliji hrvatski grad, pa neka mi oproste ovi koji vrućine ne podnose.
Danas sam skoro naučio da sam Bosanac
Danas sam u organiziciji “Youth Initiative for Human Rights” imao priliku u Sarajevu slušati svjedočenja logoraša iz tri različita logora na području BiH. Od njih sam čuo tužne stvari ali lijepe poruke. A lijepe poruke sam slušao i od jednog komandira Armije BiH tridesetak minuta, a onda je krenula propaganda na koju se čovjek mora naviknuti ako često posjećuje glavni grad prekrasne nam, zasad fiktivne države. Tako mi kažu osobe, predsjednici udruga, javne osobe i ostali da ja nisam Hrvat nego Bosanac, ili u najboljem slučaju Bosanac i Hercegovac. Iako pred bankrotom, Grčka je ipak i previše svjetlosnih godina ispred Bosne i Hercegovine. Ovdje se ljudi još nisu dogovorili koje su nacionalnosti, pa Grčku i dalje možemo samo promatrati samo iz žablje perspektive. U usporedbi s ljudskim neznanjem, bankrot je ipak tek blaga nezgoda nevještog kapitalizma.
wpDiscuz