Published On: Pet, sij 25th, 2013

ETO PUDARIĆ ĆE DOBIT: HDZ BiH više nikad neće dobiti trećinu resursa u FBiH

Umjesto da se kao nelegitimni Srbin koji je na mjesto potpredsjednika FBIH imenovan oktroiranom voljom Bošnjaka pozabavi takvim zakonom da Srbe u Vladi FBIH predstavljaju njihovi legitimni predstavnici, Svetozar Pudarić, federalni Emil Vlajki opsjednut je i dalje hrvatskim kvotama. Malo mu uzurpacije sprskih mjesta pa lamentira i o hrvatskim.
Nelegalni potpredsjednik FBiH i predsjednik Glavnog odbora SDP-a BiH tako tvrdi da HDZBIH nikad neće osvojiti trećinu resursa u FBIH. Što je posve moguće ako HDZBiH npr. izgubi izbore. No hrvatske kvote u Vladi FBIH svakako nisu nešto što će u  budućnosti određivati Sveto. Te kvote naime određuje hrvatski narod. Da je kojim čudom SDP doista socdemokratska stranka do sada je imao šansu uzeti većinu tih kvota, samo da se držao osnovnih načela socdemokracije. Naime , da su ih ikada i pročitali, znali bi koliko su samo mogli zaraditi hrvatskih glasova dosljednim zagovaranjem upravo te iste socdemokracije, od koje tako silno bježe. Baveći se uzurpacijom tuđeg. Baš ono “demokratski”.

Razgovarao: Predrag Zvijerac – Dnevni list
Razgovarali smo i o odnosima s HDZ-om i obećanjima koja mu je SDP dao. Što se tiče teritorijalne reorganizacije FBiH, kaže kako se to danas može bez problema obaviti i bez ustavnih promjena, no da suština nije u kartama već u raspodjeli novca i tko će njime upravljati.
Kruže glasine da ćete, nezadovoljni politikom stranačkog vrha oko šefa SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije, dati ostavku na sve funkcije u stranci te čak i na funkciju potpredsjednika FBiH. Napuštate li SDP BiH?
– Ta priča koja se pojavila nema nikakve veze sa stvarnošću niti odražava ni privid istine – čista je laž. Cijeli članak je napisan zbog zadnje dvije rečenice u kojoj se oslikava odnos unutar HSP-a BiH i glorificira lik i djelo predsjednika Budimira. Mi smo samo upotrijebljeni u tom napisu. Što se mene tiče i dijela koji se odnosi na mene – jer je to nešto novo  o čemu nije pisano – to je najobičnija budalaština.
Jeste li zadovoljni položajem i odnosima u SDP-u BiH?
– Toliko sam zadovoljan da uopće ne razmišljam o napuštanju SDP-a, bilo kakvom političkom djelovanju izvan utvrđenih politika SDP-a. Naravno, mi svi u SDP-u nismo zadovoljni stanjem u društvu niti onim što kao dio izvršne vlasti uspijevamo postići na promjenama ovog stanja. I dalje smo zasigurno najveća oporba postojećem stanju i za to smo da se ono radikalnije mijenja nego do sada. No, to nezadovoljstvo sa mnom dijele na tisuće ljudi u SDP-u i izvan SDP-a. To nije stvar unutarnjih odnosa unutar SDP-a.
Što kažete na optužbe na račun predsjednika SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije kako autoritativno vlada te kako je “potjerao” sve koji su mu se suprotstavili?
– Kad ste zadnji put vidjeli gospodina Lagumdžiju da ulazi u zgradu Vlade FBiH? Jeste li ga vidjeli danas ovdje? Radi se o jednom najobičnijem podmetanju političkih protivnika. Obično ljudi prema svojoj slici zamišljaju i druge, jer ne mogu zamisliti drukčije odnose. To više govori o njima i načinu kako oni funkcioniraju.
Što se tiče “tjeranja”, ja sam predugo u ovoj stranci da bih tvrdio da su u posljednjih 20 godina tekli med i mlijeko. Imali smo i uspona i poraza. Međutim, ako govorimo o napuštanjima, “tjeranju” ili promjenama u kadrovskoj strukturi SDP-a BiH, ono je uvijek bilo posljedica slaganja ili neslaganja s politikom i smjerom koji je zauzeo Kongres SDP-a. Kad se nabrajaju ljudi koje je navodno gospodin Lagumdžija “otjerao”, onda ta skupina iz 2003. koja uključuje glavnog tajnika Miru Lazovića, potpredsjednika Seju Avdića, potpredsjednika Glavnog odbora Sejfudina Tokića…, oni su tad zastupali stanovište da mi tad, gdje god je to moguće, kao “mlađi” koalicijski partner uđemo u vlast gdje bi SDA bio “stariji” koalicijski partner. S tim se većina u SDP-u nije složila.
Smatraju vas bošnjačkom strankom, da ste sad čak više bošnjačka stranka od SDA.
– To je otpočetka tako. No, nismo bili toliko zanimljivi dok smo dobivali ispod deset posto glasova. Tad smo služili samo za pokazivanje kako u BiH postoji i neka vrsta demokracije u kojoj može postojati i opstajati i stranka koja tvrdi da je multietnička i ideološki profilirana, a ne etnički, koja je socijaldemokratska ili liberalna i koja može biti fina oporba, galamiti i ništa ne raditi. Tad to nije bio ni argument ni pitanje koje se postavljalo. Onog trena kad smo počeli ugrožavati pozicije koje su prisvajale stranke koje praktično zajedno vladaju od prvih demokratskih izbora, onda smo postali “opasni” po njihove “uhodane” koalicijske sheme i tad smo postali objekt na koji je trebalo usmjeriti i dio antikampanje i tad je najlakše upotrijebiti činjenice da najveći broj naših glasača čine Bošnjaci i da organizirano djelujemo i da smo najjači na prostorima koje je u vrijeme rata kontrolirala Armija BiH, koji se opet smatra “bošnjačkim političkim prostorom”. Za nas, a mislim i za ljude koji žive u BiH, suštinski je neprihvatljivo da se dijelimo po ratnim linijama unutar BiH i mislim da se ta slika podijeljenosti sve više gubi.
Zašto je tomu tako?
– Više je razloga. Na prostorima koje je kontrolirao HVO, a politički HDZ izbrisana je svaka mogućnost organiziranja ljevice. To je odgovaralo i Tuđmanovoj Hrvatskoj. “Detuđmanizacijom” se Hrvatska oslobodila te rigidne, jednosmjerne politike, a SDP je u Hrvatskoj bio dovoljno jak da mu se ne dogodi ono što se dogodilo socijaldemokratima na prostorima pod kontrolom HVO-a. U tim dijelovima BiH smo morali krenuti od nule, prije svega protiv uvriježenog mišljenja da se radi o “komunjarama”, “udbašima”, “ljudima koji su strijeljali fratre” i što sve ne i zbog čega je bilo društveno neprihvatljivo, a danas “sumnjivo” i to među susjedima, biti u SDP-u. Danas vas promatraju kao da ste malo “udareni”, “naopaki”, “izdajnici i obitelji i naroda” ako djelujete unutar SDP-a BiH. Uspijevamo razbiti tu predodžbu, ali, nažalost, ne tako brzo i sveobuhvatno. Ne odustajemo. Svaki glas koji ja dobijem u Sarajevu dobije i Ante u Grudama, Ivan u Čapljini ili Marko u Žepču. Jačanjem SDP-a bilo gdje jača i pozicija SDP-a u cijeloj BiH. U Republici Srpskoj, paradržavnom teritoriju koja je kasnije priznata u Daytonu, bili smo zakonski zabranjeni i ta uredba o zabrani SKBiH/SDPBiH i svih pravnih sljedbenika je postojala u vrijeme rata. Oduzeta nam je tamo sva imovina, ljudi su zastrašivani…
Danas imamo dogovor gospode Dodika, Čovića i Lagumdžije. SDP, dakle, predstavlja Bošnjake.
– Ne. To je jedna teza koju je postavio HDZ prilikom formiranja federalne vlasti nakon izbora 2010., da se na izborima biraju predstavnici naroda i da oni moraju imati nacionalni legitimitet da bi zastupali te narode i da kao takvi moraju ostvariti većinu u svom vlastitom narodu da bi mogli biti “stariji”, ravnopravni partneri. Po toj logici SDP ne bi nikad mogao ući u vlast, jer barem ne za mog života neće dobiti 50 posto više jedan glas svih konstitutivnih naroda u BiH, dok se može dogoditi da ima natpolovičnu većinu u Zastupničkom domu FBiH. Ta priča o “majorizaciji Hrvata” kasnije je nastavljena kroz priču o “majorizaciji Bošnjaka”. Danas imamo teze da je SDA dobio najviše glasova Bošnjaka i da SDA mora biti u poziciji HDZ-a ili SNSD-a.
Mislite li da se ta logika unutar HDZ-a danas promijenila?
– Oni je mogu imati u svojim glavama, no ona ne vrijedi i to je najveći politički kapital koji je ova zemlja stekla u posljednje dvije godine – ne postoji ekskluzivitet bilo koga na osnovi proizvoljne tvrdnje o nacionalnoj reprezentativnosti pri sudjelovanju u vlasti.
Što je s pričom da gospoda Dodik, Čović, Lagumdžija imaju dogovor o podjeli države? Dodik je izjavio da ima dogovor s Lagumdžijom, a ne s Tihićem o podjeli BiH.
– Morate shvatiti da svatko na političkoj sceni, a u posljednje vrijeme posebno Dodik, sve više vodi računa o svom političkom opstanku, odnosno opstanku na vlasti svoje stranke. Naravno, on radi sve ono što mu to osigurava te kontrolu nad financijskim tokovima, resursima, prije svega, u RS-u.
Zašto nema žestokih reakcija iz SDP-a BiH na tu retoriku?
– Nemamo potrebe odgovarati jer se verbalno ne može nešto postići. Ne znam da je Koštunica dobio po nosu ili po prstima, a nastavio je pričati istu priču o BiH. To što nekome kažete da ćete ga “opaliti šakom u glavu” je samo “jalijaška” priča kojom se ‘pale’ ljudi koji su svakako izluđeni ovakvom situacijom. To bi bilo otprilike ono što imate u Mostaru, što rađa spiralu nasilja, beznađa, očaja… Jedni navijači prebiju jedne, onda ovi druge, SDA postane “Klub Bošnjaka”, onda HDZ BiH postane “Klub Hrvata”, pa oni postaju suprotstavljeni narodi, a radi se samo o tome tko će dobiti prostore u Sjevernom logoru ili na vojnom aerodromu i tko će tu graditi poslovne objekte.
Što je s optužbom na račun SDP-a BiH da je cilj cijele rekonstrukcije Vlade FBiH prodaja javnih poduzeća, prije svega telekoma?
– SDA sad ide s tezom da je cilj SDP-a BiH “osvojiti” javna poduzeća. Da biste nešto “osvojili”, onda to netko treba zauzeti. Volio bih da mi SDA objasni “tko je zauzeo ta poduzeća” u čije je ime Vlada FBiH u to vrijeme “osvajala” ta poduzeća, a ne njima “upravljala”. Radi li se o “osvajanju” ili “upravljanju”?
Oni će reći da SDP ili Vlada na čelu sa SDP-om sad žele upravljati tim poduzećima.
– Ne SDP, nego Vlada FBiH želi upravljati onim što je u njezinom vlasništvu. Svake četiri godine se formira neka vlada i svaka vlada ima potpisanu ili nepotpisanu politiku. Politika vlada SDA i HDZ-a dugo je vremena bila “dvije trećine svih resursa je SDA-ovo, jedna trećina HDZ-a”. To je bilo kad je Čović bio ministar financija, a Bičakčić predsjednik Vlade FBiH. Sad ta politika nije takva i te politike, što se tiče nas, neće više nikad biti. To nisu neimenovani entiteti koji služe kao vreće za ono što postoji posljednjih 20 godina. Ako je netko posljednjih 20 godina navikao zavlačiti ruku u te vreće, a da ga nitko ne pita “zašto, kako i gdje” i da raspolaže novcem i upravlja kadrovskom politikom… SDP je na svim razinama neugodan, jer smo spremni o tome javno govoriti. Kako će SDA objasniti svojim biračima u Stocu da su glasovali da se vodovod gradi kilometar dulje kako bi se zaobišlo bošnjačko selo, a oni, u dogovoru s HDZ-om i načelnikom Boškovićem, “štite bošnjački interes”.

Što je SDP BiH obećao HDZ-u BiH u toj mogućoj novoj Vladi FBiH?

– Obećali smo im da će ljudi na osnovi onog kako su zastupljeni u Parlamentu biti dio izvršne vlasti kao i u svakoj zemlji na svijetu. Oni će dobiti priliku isključivo u skladu sa zakonom raditi. Ako će netko biti ministar financija, dobit će prigodu pokazati što zna i morat će 24 sata dnevno raditi.
Koja ministarstva će dobiti?
– Ne bih licitirao sad imenima i pozicijama. Ovo se pokušava svesti na raspodjelu fotelja i to radi ova skupina stranaka koja namjerava potegnuti i “vitalni nacionalni interes” u Domu naroda Parlamenta FBiH. To su već uradili i u državnom. Stolice i sastav Vlade nisu “vitalni nacionalni interes”. U pitanju je što će se raditi do izbora.
SDA će to sigurno uraditi, a Ustavni sud FBiH nema kapacitet donijeti odluku. Kako ćete dalje?
– Uz ogromne napore, prije svega, premijera FBiH Nermina Nikšića nije se uspjelo blokirati život u FBiH i prijetnje oko neusvajanja proračuna nismo prihvatili. Nema opravdanja ni za kog da se zbog tri ministra moralo dovesti FBiH u situaciju u kojoj se danas nalazi Mostar. Mi to nismo tad dopustili, a u Mostaru su to dopustili HDZ i SDA; preslikajte Mostar na FBiH. Prvo želim vidjeti hoće li izaslanici u Klubu Bošnjaka, njih 12 od 17, potpisati da su vitalni nacionalni interes Samir Kaplan, Erdal Trhulj, Adil Osmanović i Sanjin Halimić na svojim ministarskim mjestima.
Dva HDZ-a i SBB BiH su nervozni da uđu u vlast, a zbog blokade Ustavnog suda to se možda neće dogoditi. Do kad će oni čekati?
– Mi smo za to da Vlada FBiH funkcionira uz potporu obaju domova Parlamenta. Ja Vas pitam kakvog smisla ima vlada koja ne može dobiti većinu u Parlamentu. Na osnovi čega ona onda vlada. Ovdje se radi o tome da SDA ne pada na pamet odstupiti s vlasti, a jedan zastupnik SDA mi je rekao da nisu ni glupi ni ludi to ispustiti. Pitao sam ga jesmo li mi onda ludi i glupi što smo ispustili vlast u Sarajevskoj županiji. On mi je rekao: E, ali vi niste imali Budimira. Ovdje se ne govori o tome što Vlada radi, ni što treba Parlament raditi, da ne pričamo samo o koridoru Vc, već i o drugim investicijskim projektima. Besmislena je priča tko će kome “šuknuti”. Sve više ljudi nema što jesti i sad ih se treba zabavljati mogućnostima blokade Vlade FBiH, da dođu do toga da se, kao u Mostaru, ne može financirati rad humanitarnih organizacija.
Mi smo imali Budimira u Sarajevu. Predsjedateljica Skupštine Sarajevske županije nije nikad morala dati mandat kandidatu SDA i nitko joj ništa ne bi mogao i vlada SDP-a i SBB-a bi ostala do izbora 2014. A to nam rade na razini FBiH.

Imamo inicijativu o reformi FBiH. Najnoviji hobi veleposlanika SAD-a Patricka Moona je pisanje bloga, a preksinoć je on objasnio da se ide s pristupom “odozdo prema gore”, da želi čuti prijedloge ne od stranaca i političara, nego od civilnog društva. Otvorili su i e-mail. Što će SDP BiH poslati na taj e-mail?

– SAD kao tvorac Daytonskoga mirovnog sporazuma i svih drugih sporazuma i aneksa, uključujući Ustav BiH, sad osjeća neku vrstu “istočnoga grijeha” u BiH, kao što su ga osjećali Adam i Eva, što bismo onda i mi trebali osjećati do kraja života. Sad imamo neki evoluirani Ustav BiH, te entitetske ustave koji su plod rada međunarodne zajednice, a većina rješenja je nametnuta kroz OHR. Amerikanci osjećaju i imaju obvezu kroz dosadašnje odlučivanje u BiH, no ona ne uključuje ono što je bilo u Daytonu, Washingtonu i Parizu. Oni sad puste priču, kao u slučaju Mostara, da će se raditi na lokalnoj razini, pa vas onda pozovu u OHR u Sarajevu gdje itekako ima Amerikanaca koji sigurno imaju veze s administracijom u Washingtonu. Onda vam tu daju papir na kojem kažu kako su oni to zamislili.
Što će na kraju biti s tom inicijativom?
-Priča je višeslojna, a na kraju se sve svede na crtanje karata, ljudi se zaluđuju, a ustvari je glavno pitanje koliko će tko novca ubirati i kako će njime raspolagati. Za obični, gladni, obespravljeni narod su to samo karte i koliko će biti budućih teritorijalnih jedinica. Ako se radi samo  o tome, bez diranja u nadležnosti ustavne reforme nam ne trebaju. Dovoljno je samo primijeniti odredbe Zakona o federalnim jedinicama FBiH iz 1996. i koji je na snazi, a koji je potpisao Mariofil Ljubić. Prema njemu se može smanjiti, povećati ili izmijeniti granice kantona (termin “županija” je neustavna kategorija) bez velikih priča.

Što je suština?

– E ovdje ulazimo u ozbiljnu priču. Najbolje rješenje, da bi se dobila nacionalna zaštita, bi bila da se izvuku nadležnosti, evo Zapadnohercegovačke županije, ne na FBiH, nego na općine. Policija bi možda pristala i da se izvuče na FBiH, jer bi imali plaću, a sad je nemaju. Ali neka se nadležnosti izmjeste na općine. Novac će ostati tu, u te četiri općine, samo bi se preraspodijelile. E vidjeli biste koliko bi se ti “zaštitnici nacionalnih interesa” skočili ako bi više ljudi dobilo mogućnost raspolagati s manje novca, a ne jedan čovjek s mnogo novca kao sada. Pitanje svih pitanja je tko postavlja ravnatelje i onda njima upravlja. To je ono što se nama sad spočitava, da SDP sad želi “osvajati”, ne znam “od koga”. Drugo pitanje je ono koje poteže HDZ, a to je pitanje raspodjele javnih prihoda. Aktivno sam sudjelovao u donošenju Zakona o pripadnosti javnih priloga, a jedan moj amandman je i usvojen. Jedan posto je skinut županijama i to je otišlo općinama. Za taj jedan posto je bila veća borba, nego za raspodjelu između RS-a i FBiH! Bilo je bitno sačuvati novac u županijama, kako bi se na taj način upravljalo općinama.