Turski predsjednik Erdogan je ujedinio sirijsku i libijsku frontu i islamističkim milicijama iz Misrate i Tripolija u pomoć poslao najmanje 2000 militanata raznih islamističkih brigada iz Sirije, plus turske specijalne snage i vojne savjetnike.
Europska unija i vođe ključnih zemalja Starog kontinenta, kao i uvijek, glupo gledaju u sve što se događa i zakazuju besmislene konferencije koje neće dati nikakav rezultat, umjesto da odaberu stranu koja u ovom slučaju u Libiji iskorjenjuje radikalni islamski fundamentalizam i ubrza završetak rata s pobjedom Libijske nacionalne armije generala Haftara. To se, naravno, neće dogoditi, ali ono što znamo da hoće je novi priliv „bivših“ terorista, ali ne tako da ih se preda sigurnosnim službama i pravosuđu, već će dolaziti izravno i kao slobodni ljudi na teritorij Italije, a od tamo ka sjeveru, prema Njemačkoj, Francuskoj, zemljama Beneluksa ili Skandinaviji. Kasnije, kada se dogodi teroristički napad ili se razbije neka islamistička ćelija, otkrit ćemo da je među njima bio „taj i taj“, koji je svojevremeno iz Sirije prebačen u Libiju u okviru turske strategije spašavanja takozvanog premijera Fayeza Al-Sarraja. Europa je sve to promatrala, sastančila i ugovarala primirja, te slala novac u Ankaru u nadi da Erdogan u Libiju neće poslati baš „jako radikalne islamiste“, već one „nešto malo manje radikalne“, koji u odrubljivanju glava, umjesto tupog noža, koriste britku sablju i sve bude gotovo u djeliću sekunde, gotovo bezbolno.
Izgleda ka pristrano izvještavanje, reći će neki. Naravno da je pristrano, jer biti nepristran u ovim okolnostima znači ostati bez trunke zdravog razuma, a europske vođe su bez njega odavno. Gotovo svi, osim mađarskog premijera Orbana i austrijskog kancelara Kurza, što se ovog pitanja tiče. Za njihove unutarnje stvari neka se brinu i na izborima odlučuju njihovi građani.
Ova „pristranost“ dolazi zbog posljednje u nizu vijesti koja potvrđuje sve ranije napisano na ovom portalu. Naime, više od 40 sirijskih terorista je napustilo obalu zapadne Libije da bi u masi ilegalnih imigranata stigli do Italije, a ne isključuje se mogućnost provođenja terorističkih napada. To je na konferenciji za novinare izjavio general Ahmed Al-Mismari, glasnogovornika Libijske nacionalne armije generala Kalife Haftara.
Skeptici će reći da je ovo „obična propaganda“, ali zaboravljaju da LNA ima vrlo jaku obavještajnu mrežu i brojne simpatizere u priobalnom području koje se proteže od Tripolija do granice s Tunisom, tako da izjavu generala Mismarija treba uzeti krajnje ozbiljno, kao što su učinili neki talijanski dnevni listovi čiji su internetski portali prenijeli cijelu konferenciju za novinare, ne samo vijest koja se tiče islamističkih militanata na putu za EU.
General Ahmed Al-Mismari se izravno obratio turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, upirući prstom i na vladu koju vodi Fayez Al-Sarraj.
“Znate li da je u posljednja 48 sati više od 40 sirijskih terorista napustilo obale Tripolija i da se kreću prema Italiji uz pomoć trgovaca ljudima i uz potporu Vlade nacionalnog sporazuma?”, izvijestio je AdnKronos.
Alarm se vremenski poklapa s upozorenjem koje je izdao američki State Department u kojem se američke državljane prisutne u Italiji poziva „da obrate posebnu pažnju na terorističku prijetnju“.
“Teroristi ubrzo mogu napasti i neće biti najave. Pri odabiru ciljeva, to će sigurno biti turističke lokacije, prometni centri, tržnice ili trgovački centri, strukture lokalne uprave, hoteli, klubovi, restorani, mjesta za bogoslužje, parkovi, veliki sportski i kulturni događaji, obrazovne institucije, zračne luke i druge javne površine”, stoji u upozorenju za američke državljane trenutno prisutne u Italiji, kojeg je objavio talijanski list Il Giornale.
U subotu, uoči Berlinske konferencije o Libiji, Erdogan je upozorio međunarodnu zajednicu da ako takozvana “legitimna vlada” Tripolija, na čelu s Fayezom Al Sarrajem, padne, nastat će rizik “stvaranja plodnog tla za terorizam“.
Da, ovo bi se moglo smatrati djelomično točnim, kao svojevremeno upozorenje Tel Aviva da se „ostavi u životu dio takozvanog kalifata, koji će služiti kao magnet za radikalne islamiste iz cijelog svijet,a koji će tamo dolaziti, a onda će ih se s lakoćom uništavati zračnim udarima“.
Koliko je Izrael bio pokrovitelj i simpatizer sirijskih terorističkih skupina, toliko je i Erdogan, iako je turski vođa nešto manje obazriv na njihove prohtjeve i spreman ih je žrtvovati u bilo kojem trenutku, ali ne sve odjednom, što se vidi iz suradnje s Rusijom, kojoj povremeno proslijedi obavještajne podatke za fizičku likvidaciju poneke skupine u Idlibu.
No, Erdoganovo upozorenje je jasno. Osim toga, nije tajna da vladu Al-Sarraja podržava mnoštvo islamističkih skupina. Nije slučajno što je među milicijama povezanim s Tripolijem već identificirano nekoliko poznatih lica iz te galaksije, kao što su Adel Al-Rubaie, Issa Al-Busti, Massound Al-Akouri i Mohammed Mahmoud Ben Dardaf, terorist kojeg Vlade Libije na istoku tražila zbog napada na američki konzulat u Bengaziju 11. rujna 2012. u kojem je ubijen američki veleposlanik Chris Stevens. Mohammed Mahmoud Ben Dardaf Džihadist je ubijen u svibnju prošle godine protutenkovskom raketom “Kornet”, a poznata islamistička teroristička skupina Ansar Al-Sharia je nakon toga na društvenim mrežama objavila mnoštvo poruka sućuti zbog smrti svog zapovjednika.
Sada Fayez Al-Sarraj, zahvaljujući pasivnoj i preplašenoj Europi i podršci Ankare ima i “sirijske” teroriste, koje su Turci prebacivali od Idliba do zapadne Libije. Kao što je već ilustrirao Il Giornale, dobrovoljcima će se plaćati 1500 dolara mjesečno i zajamčeno im je tursko državljanstvo na kraju avanture.
Premještanje džihadista također su potvrdili jordanski kralj Abdallah i specijalni izaslanik Ujedinjenih naroda u Libiji Ghassan Salamé. Plaćenici su raspoređeni u postrojbu „Omar Al Mukhtar“, koja je dobila ime po libijskom heroju kojeg su Talijani objesili 1931. Ovo je više nego jasan signal Fayeza Al-Sarraja i Erdogana upućen Italiji.
Ovo je zaista paradoksalna situacija, obzirom da je Italija dosad podržavala Al-Sarraja, zajedno s Turskom i Katarom, takozvanom osovinom Muslimanskog bratstva, koja i dalje želi preuzeti kontrolu nad Libijom. Međutim, udaljavanje Rima od Tripolija nije posljedica poteza Al-Sarraja i islamističke osovine koju vodi Muslimansko bratstvo, terorističke organizacije koju su osmislili Britanci i Hassan Bana početkom XX stoljeća.
Rizici talijanske podrške Al-Sarraju bili su lako predvidljivi. Točno je da Italija ima brojne interese u zapadnom području Libije, od naftnih postrojenja i plinovoda do kontrole obale i uprave nad vojnom bolnicom u Misrati.
Međutim, jednako je istina da bavljenje Al-Sarrajem, slijedeći retoriku “posredovanja u interesu libijskog naroda”, sigurno nije donijelo dobre rezultate.
Danas svako usklađivanje s Ankarom i Al-Sarrajem znači rizik da se surađuje s ne baš “umjerenim” islamističkim milicijama i akterima koji podržavaju onaj radikalni islamizam s kojim se sigurno ne može surađivati i pristajati na kompromise.
Osim toga, ako se jučer upozoravalo da Turci prebacuju teroriste iz sirijskog sukoba na nekoliko milja od talijanske obale, danas imamo otvorena Erdoganova upozorenja, dok se u međuvremenu pale alarmi zbog „bivših“ terorista koji su već stigli na talijanski teritorij i mogu slobodno ići dalje ka sjeveru EU.
Turska prisutnost u zapadnoj Libiji je kao prisutnost stranog tijela koje pripada kontekstu, ali samo dolijeva ulje na vatru libijskog sukoba. Ako je prije zapadni dio Libije bio poprište sukoba lokalne oligarhije i različitih proturskih milicija, sada su tamo stigli „rent-a-džihad“ militanti iz Sirije i Erdoganova duga ruka samo pogoršava situaciju. U ovom je trenutku zaista teško podržati Tripoli, a osim toga, preduvjeti za katastrofu postoje već duže vrijeme, samo što se europske kancelarije u pravilu problemom bave u fazi kada on postane gotovo nerješiv, piše logično.com
wpDiscuz