Vanjska politika turskog premijera Redžepa Taiba Erdogana, te stanje u Grčkoj i Španjolskoj neke su od tema kojima se u utorak (27.11.) bavi njemačka štampa.
„U otprilike posljednje tri godine se turska vanjska politika u zapadnim medijima označava kao neoosmanska, dakle kao pokušaj da današnja Turska proširi svoju zonu utjecaja (da ne kažemo područja vladavine) i transformira u staro Osmansko carstvo,“ piše Die Welt.
„Tri posljednje godine turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davotouglu tu tezu neumorno ocjenjuje besmislenom. Novo otvaranje ka istoku (mnogi to rado opisuju kao „odvraćanje od zapada“) predstavlja samo normalizaciju stanja, kaže Davotouglu. On dodaje kako se Turska mora zanimati za svoje susjede što do nedavno nije činila. To je uvijek zvučalo manje ekspanzivno, manje agresivno, pragmatično i racionalno. Nažalost revnosnom ministru vanjskih poslova proturječi njegov vlastiti šef. Premijer Redžep Taib Erdogan rekao je u svom uobičajenom maniru, bez uljepšavanja, da se Turska angažira u regionu jer je to područje ranije pripadalo Osmanskom carstvu. „Mi smo impresionirani duhom koji je pokrenuo osnovanje Osmanskog carstva,“ rekao je Erdogan u nedjelju (25.11.). „Mi moramo ići svuda gdje su bili naši preci,“ rekao je Erdogan. Dakle od Srbije do Kaspijskog mora, od Jemena do Alžira? Općenito se čini da je ovo rijetko viđeno shvatanje vanjske politike, koja nije vođena materijalnim interesima, već u skladu sa vjernošću precima. Tako gledajući turski bajrak treba se vijoriti u svim onim zemljama gdje su se prije nekoliko stoljeća vijorile turske zastave, dakle na Kosovu, u Albaniji, BiH pa sve do Mađarske. Da ne spominjemo kapije Beča,“ piše Die Welt.
Grčki bilans
„Bez sveobuhvatnih reformi kompletnog državnog aparata Grčku nije moguće spasiti,“ piše Sueddeutsche Zeitung.
„Grčki premijer Antonis Samaras je prošle sedmice, u krugu europskih šefova država i vlada, stanje u vlastitoj zemlji opisao sljedećim riječima: „nakon Hirošime“, piše grčki list Kathimerini. Komentator ovog lista ovako opisuje osjećanja većine Grka: „Učinili smo što smo mogli. Mi krvarimo, i krvariti ćemo i dalje.“ Na kraju teksta ovaj komentator je na kraju svog „krv-znoj i suze“ članka napisao: „Možemo preživjeti bitku samo ako sve promijenimo – i nas same.“
Razdor veći nego ikada
Štampa piše i o izborima u španjolskoj pokrajini Kataloniji:
„Većina Katalonaca je glasala za stranke koje na europskoj političkoj karti žele povući novu granicu: između Katalonije i ostatka Španjolske. Kao da Europa nema dovoljno drugih briga. Ne postoji ni jedan jedini dobar razlog za nezavisnost Katalonije. Osim možda tog da to većina Katalonaca priželjkuje. Da li je to tako, moralo bi se pokazati na referendumu. Ipak španjolska vlada ne dozvoljava takav referendum, što je razumljivo, ali nije pametno. Svojim protivljenjem, ona samo podstiče separatizam,“ piše Frankfurter Rundschau.
Die Welt konstatira: „Dan nakon izbora u Kataloniji razdor u Španiji je veći nego ikada ranije. Izborni rezultati pokazuju: na obje strane je došlo do povećane radikalizacije.“
Autorica: Zorica Ilić
Odg. urednica: Jasmina Rose