Onako kako Hrvati, na žalost u svojim redovima imaju pripadnike ustaške ideje, koji su u suštini ništa drugo nego negacija hrvatstvka, jer tvrditi da hrvatsko može bit nešto što izručuje Hrvatsku okupatoru, ili Hrvate stavlja u logore, i ne samo Hrvate nego i tisuće hrvatskih građana, tako , na žalost i Bošnjaci u svojim redovima, na sreću kroz manjinu, imaju ljude koji pozitivno gledaju na Handžar diviziju, koja je bila ništa drugo nego direktno podređena divizija Hilteru. Ponašali su se prema rasnim zakonima i slijepo slijedili upute Vrhovnika. Handžar diverzanti iz Sandžaka tražilis u priopojenje Bosni.
Autor stripa Enes Hasić bio je u 13. Pionirskom bataljonu Handžar divizije. Njegov otac je porijeklom iz Jajca, ali je učiteljevao u Sarajevu. Uz stariju braću kao maloljetan uključio se u Handžar diviziju
FOTO: Slika 1. Zapovijed vojniku za noćni napad na Mezgraju-Majevica 1944. (E.H.)
Formiranje, nastanak, ratna djelovanja i kraj Handžar divizije, historijski je interpretirana samo od strane komunističkih historičara. Pošto je pripadala poraženoj strani u drugom svjetskom ratu, njeni komandanti i ideolozi su proganjani, zatvarani i ubijani. Dosta boraca je pobjeglo i živjelo po zemljama Srednjeg istoka, Turske, pošto se radi o muslimanima, pa i Australije.
Enes Hasić bio je u 13. Pionirskom bataljonu te brigade. Njegov otac je porijeklom iz Jajca, ali je učiteljevao u Sarajevu. Uz stariju braću Enes se kao maloljetan uključio u Handžar diviziju. Svjedok je antinjemačke pobune ove divizije u Francuskoj protiv slanja na istočni front.
Muslimani u Bosni nisu imali svoje oružje niti svoje vojne formacije, osim lokalnih milicija. Bili su izloženi klanju i od četnika i od ustaša. ideja im je bila da od njemačke dobiju naoružanje kako bi odbranili svoj narod. Došli su u Bosnu i ratovali najviše protiv četnika. Smatrali su da su partizani i crvena armija uz četnike. Enes Hasić, samouki crtač, autor stripa, zapravo, svog ratnog dnevnika, kojeg je krio 52 godine, pobjegao je iz Jugoslavije, pješice preko karavanki. U Zagrebu je kupio busolu i kilogram šećera. Samo otac mu je znao za prebjeg. Iz izbjegličkog logora u Austriji pobjegao je u Australiju, gdje i danas živi. čitav život u emigraciji čuva vrećicu zemlje i vlat trave sa očeva mezara iz gradskog groblja u Jajcu.
Slika 2. Boj na Batini: U našem jurišu na iskrcale Ruse poginuo je vodnik Nikola Ban iz Varaždina. Bio je to 23.10.1944. u osam sati ujutro. Bio je određen da sa svog pola voda dođe u Kama diviziju. Jučer je neprekidno bombardiralo / štuka 6 j-87/ Dunav. Naša 4. artiljerijska regimenta merzerima je sa Majevice, 4 km od Batine, orala onu stranu gdje su Rusi imali desant. Uništeno je stotine gumenih ribarskih čamaca. – Naše ranjenike šaljemo u Pelmonoštar /Bijeli manastir/.
Slika 3. Bosanski špetrup /izvidnica/ u akciji: zarobljavanje ruskih jezika. Bijeli manastir
Slika 4. Boj kod Batine skele, listopad 1944. Korpus sicherungs compani – Handžar divizija odbija Ruse i baca ih u Dunav. -U ovim krvavim danima uništili smo kompletnu diviziju – cijeli desant Južno- ukrajinskog fronta maršala Tolbuhina i 12. komunističku Somborsku brigadu. Hiljade ih je Dunav progutao. Granate su padale na svaki metar. -Prijelaz Rusa preko Dunava 22.10.1944.
Slika 5. Ovdje u Bici kod Batine skele izginule su i mnoge moje kolege. Pokopali smo ih na vrh kleti Batine u vinogradu. Plitko smo zakopali naše šehide. Među njima su bili Mehmedović Mehmed iz Cepara kod Zvornika i Jaganjac Suljo iz Ključa.
Slika 6. Napad Ruskih jurišnih zrakoplova „šturmovika“ na naše položaje kod Hercegselleša u Baranji, 4. studeni, 1944.
Slika 7. Jedinice 27. Regimenta u proboju obruča kod Pečuha i oslobađanje grada; udar s leđa sovjetskim jedinicama. Zima 1944./45. – Jedna opkoljena regimenta Wehrmachta tražila je pomoć, Rusi opkolili grad Pečuh, i naša 27. regimenta u toku noći probila je obruč i oslobodila 2 bataljona „flag regimente“. Nismo imali zarobljenih, pali su u uličnim borbama. I mi ginemo. Nakon dva dana regimenta je vraćena na front Šikloša.
Slika 8. Uništenje Ruske oklopne kolone pred Babočom – Mađarska. – Poslije odbrane Batine skele, koja je bila najteža za diviziju, došla je nova strašna borba – odbrana fronta na Dravi kod sela Barch i Babotcha, 58 km južno od Sigetvara. Kad su Rusi zauzeli Sigetvar, jedna oklopna divizija – T-34. – pritisnula nas je uz Dravu. Tog dana dobili smo novo oružje „Panzer faust“ /oklopna šaka/ i u neviđenim jurišima i krvi uništili ruske oklopne snage. Bježali su k’o ludi. Ušli smo u grad Sigetvar prazan od straha. Nisu Dravu ni vidjeli. Uh, koliko smo pokopali svojih šehida uz Dravu. Svi kolege su mi izginuli. Allah im dao Džennetsko naselje. Rusi leže kao ljese po krvavom snijegu. Groblja tenkova „T 34“
Slika 9. Prodor u opkoljeni Pečuh u Mađarskoj – ulične borbe: 27. regimenta Handžar divizije.
Slika 10. Noć pred Pelmonštorom /Bijeli manastir/. – Kraj studenog 1944. Na crtežu je Hankić Nazif iz Srebrenice, jedan od najboljih boraca.
Slika 11. Napad na sovjetski tenk uprodoru kroz Šikloš. Sulejman iz Orašca baca „Panzer“ minu u gusjenice.
Slika 12. Iznošenje ranjenika sa prve linije. Šteljunga, Mađarska, siječnja 1945.
Slika 13. Boj pred Barcsom. Napad odbijen uz strahovite ruske gubitke.
Slika 14. Pred Nagykanižom uzastopni ruski napadi, 28. siječnja 1945. – Front pred Nagykanižom i dalje prema Balatonu. Došao je beffel da se uključimo u 4. Nayer armiju. Ya Allah, budi mi na pomoći! – Malo nas je. Danas odlučih napustiti front. Došli su iz našeg Trosa / komore/ šoferi, sanitetski vod i sva pozadina. Ja idem u Bosnu. Pomogao mi je kurir Stipo Lasić iz Banja Luke /sa Lauša/, ako stignem živ da mu pozdravim majku.
Slika 15. Noć kod Verešmarta u Baranji, studeni 1944., močvare uz Dunav. Ovdje uz desnu obalu Dunava ispod samog nasipa istočno od sela Lug od granata „Kačuše“ na jedan metar od mene poginuo je moj kolega Šemso iz Borika kod Rogatice. Granata mu je pala među noge dok je puzio.
wpDiscuz