Zašto Srbi i Hrvati ne vole Bošnjake?
„Čovjeku se i nehotice nameće pomisao da je to sve možda uskrsavanje ili povampirenje ili bar nastavak one prastare zlokobne odluke o proganjanju Bosne i Bošnjana još iz onih davnih (srednjovjekovnih) vremena, samo sada pod drugim imenom i vidom.
Psihologija poznaje takve slučajeve, gdje se stari ciljevi, navike i predrasude dugo održavaju i djeluju u sasvim izmijenjenim uslovima, samo pod novim parolama. Primjera tomu ima dosta u raznim istorijskim zbivanjima u svijetu.
Naprimjer, kod nas ranija proganjanja „krstjana“ u Bosni iz vjerskih razloga i vjerske mržnje, i kasnije je proganjanje muslimana Bosne iz „nacionalnih interesa“.
Ili, proganjanje i uništavanje nekih muslimanskih zajednica i naroda u Europi i Aziji, ranije „iz vjerskih razloga“, a kasnije iz „viših nacionalnih interesa“ ili „u ime napretka i progresivnih ciljeva“.
Kada je Bosna, u drugoj polovini 19. stoljeća (zaključkom Berlinskog kongresa 1878.), izdvojena ispod turske vlasti i predana pod vlast Austrije, za Bosnu i bosanske muslimane nastala je sasvim nova i vrlo teška situacija.
Muslimani su smatrali da su oni tim događajem najviše pogođeni i kao muslimani i kao Bošnjaci, pa su austrijskoj okupacionoj vojsci dali svoj poznati otpor.
Nema sumnje, da je u novom pritisku austrijske okupacije bilo i prastarih prizvuka proganjanja Bosne i Bošnjaka, a i u otporu ovih velikim dijelom progovorilo je, nesvjesno, staro bošnjaštvo.
Mlade muslimanske generacije iz Bosne, koje su se sada, u novonastaloj situaciji, školovale na našim i drugim europskim učilištima, došle su u tešku dilemu, pa i zbunjenost, u pogledu svog nacionalnog izjašnjavanja.
Oni su, kao i drugi naši muslimani, strahovali i zebli od austrijske politike i katoličke crkve za svoju nacionalnu i vjersku budućnost.
Srbi su, sa svoje strane, razvijali sve jače svoju nacionalnu propagandu, naročito među bosanskom muslimanskom omladinom koja se školuje u Beogradu.
Usljed toga, usljed austrijske okupacije i usljed političke igre velikih europskih sila na Balkanu krajem 19. i početkom 20. stoljeća, mnogi naši omladinci toga vremena smatrali su da se više ne mogu deklarirati kao Bošnjaci i javno ispovijedati svoje bošnjaštvo jer za to ne bi našli razumijevanje ni podršku ni kod Srba ni kod Hrvata, a bez takve podrške (onih) čija je nacionalnost priznata u Europi i u svijetu, strahovali su za svoj biološki opstanak i za očuvanje minimuma svojih prava.
Smatrali su da se, u novim vremenima koja dolaze, može opstati samo u sklopu jače nacije, srpske ili hrvatske.
Zato su se počeli izjašnjavati jedni kao Srbi, a drugi kao Hrvati.
Uz to, svi oni intelektualci muslimani – književnici, pisci, javni i društveni radnici i službenici – koji su se izjašnjavali kao Srbi ili Hrvati, bili su na razne načine prihvaćeni i podržani od Srba odnosno Hrvata, pa su u takvom svom stavu nalazili i svoj lični uspjeh i prosperitet za koje su držali da ih ne mogu imati bez podrške srpske odnosno hrvatske sredine.
Tako su se, po njihovom mišljenju, opći muslimanski i njihovi lični interesi, potpuno poklapali i našli na istom putu, što im se činilo kao dobar dokaz ispravnosti njihova puta i stava i što im je bar prividno umirivalo savjest.
Dakle, opći i osobni oportunizam bili su presudan faktor u nacionalnoj orijentaciji mnogih od njih.
Ali, to sve nije moglo, niti može, izmijeniti historijske činjenice i dobro poznatu stvarnost u pogledu bosanske nacionalnosti bosanskohercegovačkih muslimana.
Ovo tim prije, što široki narodni slojevi naših muslimana nikad nisu prihvatili gornje koncepcije svojih intelektualaca, niti su pošli njihovim putem, nego su na takve svoje intelektualce gledali kao na određenu i odnarođenu djecu, a u sebi čuvali i nosili duboko osjećanje i svijest o svojoj bosanskoj nacionalnosti, o svom bošnjaštvu.
Bosanska nacionalnost nas bosanskohercegovačkih muslimana ne bi trebalo da uzbuđuje i uznemirava našu braću Srbe i Hrvate, jer za nas naša nacionalna posebnost, naše bošnjaštvo ne znači ni u kom slučaju udaljavanje od našeg slavenskog roda i rođaka uopće, a pogotovo ne udaljavanje ili otuđivanje od naše braće Srba i Hrvata.
Naprotiv, mi kroz svoje bošnjaštvo hoćemo da se sve čvršće povežemo sa slavenskim narodima, da svoju sudbinu i budućnost neodvojivo vežemo za sudbinu svoje braće Srba i Hrvata, braneći svi zajednički svoje bitne interese pred svakom opasnošću i svačijim napadom, sarađujući međusobno i gradeći zajednički bolju budućnost kao rođena braća ali, priznajući i poštujući jedni drugima osnovna ljudska i građanska prava, u koja prvenstveno spada slobodno nacionalno osjećanje i izražavanje.
Čovjek čovjeku, uopće u ljudskom društvu, kao i brat bratu u porodici, mogu najviše dobra i koristi učiniti, mogu se istinski pomagati ako se međusobno poštuju i ako jedni drugima priznaju, daju ona prava koja svakom pripadaju.
U protivnom slučaju često svi trpe opštu štetu.
Duboko je i dalekosežno značenje naše narodne mudrosti, koja kaže:
„Ko neće brata za brata, hoće tuđina za gospodara“.
“Na toj mudrosti svi se možemo poučiti i treba da se poučimo.”
Ovako nekako, ovim riječima Kasim-ef. Dobrača završava svoj rad o islamu, patriotizmu i nacionalizmu.
Nitko ne zna, niti može makar naslutiti koliko je ovakvih, korisnih i poučnih, djela i govorenja koja „kao da su jučer pisana“ izgubljeno ili zaboravljeno u našoj prebogatoj intelektualnoj prošlosti koje je trebalo samo pronaći i primijeniti.
I ovaj rad bi zasigurno ostao nepoznat, zaboravljen i zakriven do Bog-zna-kad.
Srećom, još ima onih kojima i prošlost napose, ali i naša intelektualna tradicija znače, poput dr. Ferid-ef. Dautovića koji je ovaj dragocjeni tekst otkrio i 2005. objavio u svome djelu „Kasim ef. Dobrača – život i djelo“.
No, kako kod nas historija sa svakom generacijom počinje ispočetka, sve su prilike da će već sljedeća ponovo otkrivati ovovremenu ulemu i intelektualce i čuditi se kako je moguće da se u „njihovo vrijeme za njih nije znalo“.
Znajući nas… može biti da se znalo, ali da nikome nije bilo stalo.
(Dnevni avaz)
Ja,i?
Nije “Ja i?” Zar ne primjećuješ gomilu neistina i zamjene teza?
Oj Hrvati alaj cu vas Klati kad se Petar iz Engleske Vrati.
Neprijatelj je covjekov naj bolji prijatelj.
Cuvaj se ti prijatelja,a ne neprijatelja.
Sve bi to bilo lijepo, da Islam, ne isključivo kao religija već prvenstveno kao ideologija, nema veći integrativni faktor od tog tzv. “bošnjaštva” bosanskih muslimana, koje se bilbordima mora reklamirati kod gore pomenutih “širokih narodnih slojeva”. Tako da u presudnom trenutku uvijek možemo očekivati, da braća po vjeri budu prioritet u odnosu na braću po krvi a tuđin je ovdje uvijek vladao, vlada i vladati će.
Mapusti prazne i suplje price moj Edine !!! Vi ste osunecene izdajice 90 % od Hr. Nacionalnoga bica a niste nijakav narod, nego vi ubiste naseg Kralja i slavite turhuske bitke kao njihovi prodani podanici .!!!
Antimurale Christijanitatis
Nemojte me čuvati od kaznene odgovornosti, pustite moj komentar. Punoljetan sam
Proganjanje Bosne i Bošnjana? Pa ljudi moji ima li u ovih sarajlica iko da je normalan. Svi su na nekoj terapiji. Ali.čovjek dvije cijele nije sastavio. Pa gdje se ovo školuje???? Pet stoljeca, ALI PET STOTINA GODINA oni su proganjali, zatirali, ubijali, janjičarili, silovali, nabijali na kolac, prodavali vjeru za večeru, i danas ih neko proganja. Nevjerojatno. Tamo gdje je mislimana 10%, ko melem na ranu ih možeš privit, tamo gdje ih je 50%, kao kod nas živit ti ne daju, ratovat hoće, ako ih je 100%, ratuju između sebe.
mala lekcije iz genetike jer ovaj već u naslovu griješi…mi Bošnjaci možemo biti etnički samo sa bosanskim katolicima braća,tkz hrvatima i pripdamo istom narodu…hercegovački katolici su domicilni slavenizirani pokatoličeni i kroatizirani vlasi,hercegovački pravoslavci ,tkz srbi su domicilni slavenizirani pravoslavni vlasi,dok su bosanski pravoslavci ili tkz srbi,iz bizantskih provincija naseljeni slavenizirani pravoslavni vlasi ,u doba turaka,,,elem,etnički gledano bošnjaci su braća sa današnjim bosanskim hrvtima .a hercegovački hrvati i hercegovčki srbi su etnička braća..bosanski srbi su etnička braća sa rumunima i delimično bugarima
Genetika je neumoljiva, hercegovački Katolici su naj čistiji Hrvati, Primorac je izbacio mape
ne,nego upravo suprotno,promorac je izbacio mapu sa genima u hercegovini ,tkz dinarski gen,koji datiraju daleko prije dolaska slavena(hrvata) na Balkan u 7 vijeku…to jasno govori da ste bili tu prije dolaska slavena i da ste domicilni slavenizirani vlasi koji su pokatoličeni i kroatizirani,,,vi uopšte niste slaveni,
Mi imamo problem što nam uvijek neko drugi tumači napisano a mi šutimo
WTF???
uporno se namece jedna teza, bili smo svi bosanci, bosnjani … pa neki otisli u kriscane, neki u islam
nije tako, kao sto se zna da je kuran napisao odredjeni covjek citajuci bibliju ( za koju se ne zna ko je napisao) zna se i da su na prostoru BiH bili kriscani ( nikakva bosanska crkva ) i da nije bilo nijednog muslimana prije dolaska osmanlija
kriscani koji su prihvatili islam su do 70-tih godina 20-tog vijeka bili nacionalno srbi,hrvati, jugosloveni… pa dvadesetak godina muslimani i sad su bosnjaci
kada se geografsko odvoji od nacionalnog onda smo jedni bosanci, drugi hercegovci
jel to juniverziti of grude publicirao
Koja glupost… Kako “autor kurana” onda ni jednu grešku iz biblije nije prepisao historijsku ili naučnu, poput one da zemlja ima kutove na kojima anđeli sjede ?
Čuj zašto Srbi i Hrvati ne bole bošnjake? Imaš li ti mozga, čovječe. Uveli ste fundamentalni vahabizam, protjerali sve Srbe iz federacije, sad radite na protjerivanju Hrvata iz federacije I hoćeš da vas neko voli!
Admin ba, što me brišeš?
Evo sad postadosmo braća?
pazi se incesta 🙂
Osjećaj narodnosne pripadnosti ovdje i drugdje mijenja se kroz stoljeća. Primjer: Prije 19 stoljeća u današnjoj Francuskoj su živjeli Gali, etnički Kelti. Najpozntiji Gal je Asterix! Poto je došao Julije Cezar i prostor se djelomice romanizirao. Potom dođoše Franci, etnički Germani…I onda što su njihovi dananji potomci. Germani i Romani. Štose god nekoć događalo u BiH, činjenica je samo da danas u BiH imamo ljude koji se osjećaju i žele se osjećati Kao Muslimani (Bošnjani/Bošnjaci), Srbi i Hrvati. To Sarajevo mora prihvatiti i s tim živjeti. Bez toga nema BiH.
Nikad,kako cemo biti braca sa Vlasima i Afganistancima.