Edin Džeko, čovjek prije svega

”Junaci se na muci poznaju”, govori stara izreka koju bismo bez razmišljanja i kojekakvih analiza, mirne ruke mogli ispisati pored imena najboljeg bosanskohercegovačkog  nogometaša Edina Džeke.
Odrastao u ratnom Sarajevu, ovaj sjajni nogometaš jedan je od onih koje novac, ugled i slava nimalo nisu promijenili. Prošavši i sam kroz težak životni put, Džeko je uvijek znao brinuti o onima kojime je pomoć potrebna. Ljudskost i karakter svojstveni samo  najvećima…
Relativno je kratko na velikoj sceni, pred njim su tek najbolji dani, ali i u tih šest ili sedam godina  profesionalizma, bezbroj puta pokazao je kako zapravo i on, iako najveći, razmumije potrebe malih, nemoćnih, ugroženih. Njegova humanost, pažnja koju poklanja slabima i bolesnima, karakter da u svijetu glamoura i pretjeranog publiciteta ipak sačuva ono najvrjednije što čovjek u sebi može imati, uistinu su ili bi trebali biti, put i pravac svima koji mogu, a ne žele, pomoći onima kojima je pomoć potrebna. A njih je tako mnogo…
Dijamant, kako mu tepaju navijači u našoj zemlji, istinska je moralna gromada, ljudina kako to kod nas vole reći. Bez ijedne mrlje na svojoj bogatoj biografiji, Džeko je već sada među najvećima koje je ova zemlja ikada imala. I ne samo u konkurenciji sportaša…
 
Nek’ ga zdravlje posluži, i nek’ nam još dugo bude živ, zdrav, veseo i nasmijan – najbolji i najveći kao što i jeste…
 
Emir Aletić, Radiosarajevo.ba