Šta je to granični poremećaj u politici iliti politika Mate Granića? To vam je otprilike ovo:
Pod saborskim kišobranom Armina Hodžića – čovjeka poznatog po iznimnoj vjernosti sarajevskim unitaristima, ponajviše SDA i DF-u – nastavlja se tiha, ali neumoljiva ofenziva jačanja bošnjačkog utjecaja u institucijama Republike Hrvatske.
Nakon što su Fadila Bahović (državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) i Bermin Meškić (saborski Odbor za pravosuđe) dobili svoje funkcije, sada i Edib Ahmetašević zauzima poziciju u Programskom vijeću HRT-a – s punih 105 glasova zastupnika.
Ahmetašević nije nepoznanica: akademski snimatelj, doktor znanosti, bivši zaposlenik HRT-a, predavač u Sarajevu i Zagrebu, kulturni radnik i redoviti promotor bošnjačke baštine u Hrvatskoj. U karijeri je zabilježio niz fotografija koje su završile na poštanskim markama, a osobito je poznat po monografiji “BH kinematografija kroz fotografiju”. Umjetnički je direktor Dana bh. kulture u Zagrebu, a član je i niza profesionalnih filmskih udruga.
Uglavnom, respektabilan životopis. Ali i politički vrlo jasan. Kao i sve što dolazi iz kuhinje bliskoj SDA, gdje svaka funkcija ima i funkciju – političku.
Hodžić je komentirao ovo imenovanje kao “zasluženo”, a i doista jest – za onoga tko zna igrati dugoročne, tihe, precizne igre kadroviranja. Za razliku od, recimo, hrvatskih predstavnika u BiH, koji već desetljećima pokušavaju Bakiru Izetbegoviću objasniti da bi možda bilo u redu da netko tko jede šunku za Božić uđe u Upravni odbor FTV-a. Bezuspješno, naravno.
Za to vrijeme, “SDA Hrvatska” elegantno ubacuje svoje kadrove na ključna mjesta – bez buke, bez drame, bez autoviktimizacije. Prvo zagrabiš za svoje, onda – ako može – i u tuđe. Politička škola. Čista desetka.
Bošnjaci u Hrvatskoj pokazali su kako se vodi nacionalna politika. Kako se brani identitet. Kako se ne ostavlja prazna stolica. Dok naši u BiH još uvijek čekaju pozivnicu za vlastiti stol.
Zato, iskrene čestitke. I to ne sarkastične. Čestitke što znaju što hoće, gdje to žele ostvariti i s kim. A našima? Poruka: učite od SDA. Nije sramota učiti od protivnika koji igra bolje. Sramota je glumiti da igrate dok vam otimaju teren.
Red terorizma, red prijetnji, red autoviktimizacije – formula koja pali. Svoje ne damo, tuđe hoćemo. Hrvatski glasači klimaju glavom, hrvatske elite se dive inkluziji. A hrvatski narod? On je ionako uvijek zadnji za stolom. Ako uopće dobije poziv.
I još nešto: prestanite koristiti frazu “na jedan poseban način”. Djeca nam se smiju.
wpDiscuz
