Kada roditelj voli dijete na način na koji se voli partner te prisiljava dijete da preuzme ulogu i ponašanje njegovog partnera, dolazi do emocionalnog incesta. Nažalost, često ostavlja neizbrisive psihološke posljedice, a u našem društvu i dalje je tabu tema. A kako bismo je pobliže približili vama, dragi čitatelji, razgovarali smo s Dubravkom Mijatović, integrativnom terapeutkinjom, PEAT trenericom, Access Consciousnessfacilitatoricom i EMDR praktičarkom.
Pojasnite nam što je emocionalni incest i koji su njegovi uzroci?
-Emocionalni incest je bliski odnos djeteta s roditeljem kada je to u službi potreba i osjećaja roditelja, a ne djeteta. „Osjećanje prisnosti“ s roditeljima, pogotovo s roditeljem suprotnog spola, nije izvor sigurnosti onako kako taj izraz podrazumijeva. To je odnos u kojem pojedinac, i kao dijete i kasnije kao odrasla osoba, osjeća da je zaveden od roditelja. U takvim „bliskim odnosima“ ne prednjače osjećanja istinske brige i zahvalnosti. Naprotiv, oni su izvor velikih psiholoških i emocionalnih poteškoća koje će kasnije utjecati na nemogućnost ostvarenja bliskosti u partnerskom odnosu, ali i na nemogućnost pronalaženja partnera ili partnerice ili razvoj seksualne ovisnosti. Ovo još nazivamo i tihim zavođenjem. Uzrok emocionalnog incesta je kronično problematičan brak ili partnerski odnos. Roditelj kojeg motiviraju samoća i praznina, frustracija i neispunjenost, tihim zavođenjem se okreće prema svom djetetu od kojeg traži zadovoljenje vlastitih potreba. Kako se brak sve više pogoršava, ovisnost o djetetu sve više raste te se djetetu prelaze granice i ono postaje objekt kojim roditelj manipulira i kojeg koristi da bi se izregulirala i izbjegla bol i realnost problematičnog braka.
Kada je roditeljska ljubav izdaja?
-Incest nas zbunjuje i uzrujava! Postoji otvoreni i prikriveni incest. Otvoreni incest je spolni kontakt u bilo kojem zavisnom odnosu, od kojih je najočigledniji odnos između roditelja i djeteta. Međutim, i druge vrste zavisnih odnosa, kao što su vjerski poglavar i svećenik, nastavnik i učenik, liječnik i pacijent ili terapeut i klijent, u kojem je osoba u nemogućnosti birati, često i u strahu od autoriteta da odbije seksualni kontakt, iako osjećaju viktimizaciju i nasilje,često se smatraju incestuoznim.
Vratimo se zastrašujućoj zloupotrebi roditelja naspram vlastitog djeteta u otvorenom incestu. Ona su prestravljena i degradirana kada roditelj ima spolni odnos s njim. To što djeca surađuju, ne znači da im se to dopada. Ili se previše plaše, ili imaju preveliku potrebu za emocijama, ili su previše gladna ljubavi da bi se suprotstavila. Čak i ako dijete kaže da mu je u nekom trenutku bilo ugodno, seksualni odnos je izrazito razoran. Djeca nisu sposobna razlučiti što je to adekvatna privrženost, postaju zbunjena i u velikoj nejasnoći. To što na nekoj razini uživaju u incestuoznom odnosu, kasnije u odrasloj dobi postaje izvor osjećaja krivnje i velike sramote. U većini prijavljenih slučajeva otvorenog incesta, žrtve su djevojčice,iako i mnogi muškarci budu seksualno zlostavljani, kako od žena tako i od muškaraca. Nažalost, zlostavljanje dječaka se rjeđe prijavljuje. Ipak, mnogi dječaci su prijavili da ih je zlostavljala majka, maćeha, tetka ili dadilja.
Prikriveni incest se događa kad dijete postane objekt roditeljeve privrženosti, ljubavi, strasti i preokupacije. Prikriveni incest se teže raspoznaje jer ne dolazi do direktnog seksualnog kontakta.
Razlika između otvorenog i prikrivenog incesta je to što se žrtva otvorenog incesta osjeća zloupotrijebljenom, dok žrtva prikrivenog incesta sebe smatra privilegiranom i idealiziranom. Međutim, ispod ove maske privilegiranosti leži trauma jednako kao i kod žrtve otvorenog incesta. Psihološkoemocionalna pukotina u kojoj se nalazi nepodnošljiva potisnuta gromada nesigurnosti, straha, krivnje, bijesa, postiđenosti i očaja. Osjećaj iskorištenosti i spoznaja izgubljenog djetinjstva su posebne „izgoretine“ koje narušavaju stabilan doživljaj sebe vrijedan samovrednovanja.
U prikrivenom incestuoznom odnosu roditelj se djetetu žali o svojim problemima u braku. Dijete postaje roditeljev povjerenik. Usamljenost, gorčina i nezadovoljstvo u braku i u seksualnom životu postaju uobičajene teme njihovih razgovora. Djetetu je na početku neugodno da o tom sluša, ali ubrzo trči roditelju u pomoć i ulazi u ulogu zamjenskog supruga ili supruge, ne znajući u kakvu klopku upada. Klopku emocionalne napuštenosti, zapostavljenosti, neispunjenja vlastitih potreba, zarobljenosti za razvoj individualnosti, nošenja tereta odgovornosti koji je neadekvatan za dječju dob, seksualnu devijaciju, često mijenjanje partnera, urušavanje zdrave otvorenosti prema vlastitom partneru s kojim se zbog emocionalne navezanosti i predanosti roditelju, ne može razviti bliskost što je izvor patnje u intimnim odnosima.
„Mamin sin“ i „tatina princeza“ zorno prikazuju ovu tematiku.
wpDiscuz
