Stručnjak za sigurnost i profesor kriminalističke psihologije, dr.sc. Sandi Dizdarević, komentirajući teroristički napad u Beču, gdje je u u terorističkom napadu nekoliko radikalnih islamista, ubijeno pet osoba, četiri žrtve napada i jedan napadač te ranjeno 15, za Dnevni list kaže da se ovakav napad mogao i trebao predvidjeti.
No, prema njegovoj procjeni ovo nije kraj terorističkim napadima u Europi ali i vjerojatno u zemljama zapadnog Balkana.
“Za očekivati je u narednom periodu i niz drugih terorističkih akata u drugim europskim metropolama, pa čak i u zemljama Zapadnog Balkana. Ovu tezu ne treba nikako odbaciti zbog činjenice da u posljednjim migrantskim valovima koji su na putu prema EU zemljama nije utvrđen objektivni identitet, što znači da sigurnosne službe još uvijek nedovoljno poznaju tko se nalazi na njihovom području. Uvjeren sam da su terorističke organizacije iskoristile migrantske valove, i kroz iste infiltrirale svoje operativce. Koja uloga i koji krajnji ciljevi takvih operativaca su, na žalost, vidjet ćemo u sljedećim terorističkim napadima i identifikaciji terorista, smatra ovaj profesor i stručnjak za sigurnost.
Beč je sjedište vehabijskih skupina i sve do sada je bio zaštićen
-Teško je predvidjeti šta bi moglo biti meta i koji grad, ali zbog zbivanja u posljednjih 20 dana sigurnosne službe su morale pojačati svoj angažman, i sigurnost podignuti na višu razinu. Činjenice koje su zabrinjavajuće jesu individualni činovi terora, koji su poduzeti od strane jedne osobe u Nici, a u Beču od strane nekoliko osoba. To pokazuje promjenu u psihologiji terorističkih pojedinaca i grupa. Ovakav modus djelovanja predstavlja otežavajući čimbenik za sigurnosne službe jer izučavanje pojedinca i njegova predvidivost predstavlja jednu od najtežih matematičkih enigmi, dok izučavanje psihologije terorističke grupe daje mogućnost za izdvajanje zajedničkih karakteristika temeljem kojih se može napraviti kvalitetna predikcija, kaže Dizdarević.
On ocjenjuje da su terorističke grupe u svom djelovanju, pa tako i teroristički pojedinci u Nici i u Beču napadom na meke mete, odnosno nezaštićene mete, postigli isti učinak kao i napadom na zaštićene objekte.
-Poruka koja je prenesena ovim činovima jest da je teroristička ideologija i dalje prisutna, i da se sigurnosne službe ne smiju opustiti pa čak niti u vremenu kada smo suočeni sa širenjem virusa Sars Covid 19, kaže ovaj stručnjak za sigurnost.
Međutim, po njemu, terorističkim napadom u europskoj metropoli koja je važila za jednu od najsigurnijih zanimljiva je i sa još jednog aspekta.
-Beč je sjedište vehabijskih skupina, odakle se unatrag nekoliko godina vršila indoktrinacija i transfer novca na različite načine, i kao takav u velikoj mjeri bio je izuzet od napada. Sada je ta paradigma promijenjena. Sam napad terorista poslao je jasnu poruku, a to je da čak ni u najsigurnijoj metropoli ne postoji apsolutna sigurnost. Učinci poruke su već postignuti, a to je subjektivni osjećaj straha. Vrlo je zanimljiva i činjenica da je jedan od terorista od ranije bio poznat policijskim i sigurnosnim službama Austrije, kao osoba koja je u ranije imala više pokušaja odlaska na sirijsko ratište. Ovo samo potvrđuje tezu da su teroristički akti poduzeti od strane pojedinca isto toliko opasni kao i kada se poduzimaju sinkronizirano od strane grupe pojedinaca. Također, očito je da rana detekcija radikalizma nije dovedena do kraja, odnosno deradikalizacije takvih pojedinaca, zaključuje Dizdarević.
Koordinirani teroristički napadi
Na pitanje je li to nastavak terorističkih napada, a s osvrtom na napad u Parizu i Nici, Dizdarević smatra da se radi o koordiniranim napadima, kao nastavak terorističkog akta iz Nice i to iz razloga jer se radi o pojedincima koji su već bili poznati službama sigurnosti Austrije kao radikalizirane osobe.
-To bi značilo da su oba napada vođena iz jednog centra, a primijenjena u operativnom smislu od strane različitih ćelija. Svaki teroristički napad u pravilu mora biti odobren s vrha piramidalnog upravljanja. Koliko se radi o latentnim i vrlo zaštićenim terorističkim planiranjima pokazuju činjenice: da je jedan od napadača poznat austrijskim službama sigurnosti, a s druge strane kada vidimo koje oružje je korišteno u napadu pokazuje da njegovo ponašanje, nabavke, obuke u rukovanju, izbora mete, vremenu napada, logistici, skrivanju kao i načinu bježanja ukazuju na pomno planiranje. Sigurne kuće/stanovi kao i osobe koje su zadužene za takvu logističku podršku pokazuju da se radi o većoj razini organizacije, ocjenjuje Dizdarević.
Ocjene ovog stručnjaka za sigurnost svakako su povod za zabrinutost i upozorenje jer on drži da teroristički napadi u Beču i Nici pokazuju da teroristička ideologija nije slomljena niti pobijeđena, čak iako mnogi misle da su dobili bitke na sirijskom ili drugim ratištima.
Terorističke organizacije iskoristile migrantske valove
-Ideologije su ‘spuštene’ na lokalne razine malih gradova, pa čak i u ruralna područja, što znači da je teško zamisliti koliko ćelija spavača danas u svijetu postoji. Koliko je ideološka indoktrinacija jaka pokazuje čimbenik da jedan od ubijenih napadača u Beču zapravo državljanin Austrije i isti je treća generacija doseljenika, koja se očigledno nije konformirala s normama demokracije. Ova činjenica je svakako otežavajući čimbenik u potrazi za drugim teroristima koji se još u bijegu. Kao stanovnik Beča, upoznat je sa mnogim društvenim procesima, a osobito ukoliko je napad planiran, policijskim punktovima, policijskim postajama, pa i samim policajcima, komentira.
Međutim, osvrćući se na napad u Nici, Dizdarević kaže da se radilo o migrantu koji je ušao preko Italije samo na mjesec dana prije napada. Prema njegovom mišljenju, u Europi, ali i zapadnom Balkanu mogu se očekivati novi teroristički napadi koji su usko povezani sa prilivom migranata na zapad.
-To pokazuje da su terorističke grupe napravile jedan sustav održivog razvoja. Pored ova dva napada za očekivati je u narednom periodu i niz drugih terorističkih akata u drugim europskim metropolama, pa čak i u zemljama Zapadnog Balkana. Ovu tezu ne treba nikako odbaciti zbog činjenice da u posljednjim migrantskim valovima koji su na putu prema EU zemljama nije utvrđen objektivni identitet, što znači da sigurnosne službe još uvijek nedovoljno poznaju tko se nalazi na njihovom području. Uvjeren sam da su terorističke organizacije iskoristile migrantske valove, i kroz iste infiltrirale svoje operativce. Koja uloga i koji krajnji ciljevi takvih operativaca su, na žalost, vidjet ćemo u sljedećim terorističkim napadima i identifikaciji terorista, zaključuje Dizdarević.
Djeca Beča pitaju: ‘Zašto se to događa?’ i ‘Hoće li početi rat?’
O noći terorizma i jutru u Beču nakon napada za Dnevni list govore Viktorija Čutura, porijeklom iz Čapljine, a koja živi i radi u tom gradu i Ana Marija Vrebac.
-Mi, kao građani ovog grada smo u šoku. Prvi put u povijesti Austrija se susreće s ovakvim strašnim događajima terorizma. Nama je strašno poslije ovakvog napada jer još ništa ne funkcionira uobičajeno – gradski prijevoz je prazan, gradu nema prilaska. Metro radi ali je i on prazan. Ljudi su u strahu, ne mogu shvatiti da je do ovoga došlo i da se napad nije mogao spriječiti. Puno njih kažu da su političari krivi za to jer su im sve dopustili. Ljudi uopće ne žele izlaziti iz stanova, škole ne rade. Svi koji mogu rade od kuće da ne bi morali izaći na ulicu. Ne osjećamo se sigurno, kaže za Dnevni list Viktorija Čutura.
O dramatičnosti same noći napada Ana Marija Vrebac (rođena u Beču, a roditelji porijeklom iz Pakoštana kraj Zadra) koja sa roditeljima i bratom živi nedaleko od mjesta napada, za Dnevni list govori: “2. studenoga u 20.13 sati stiže mi prva poruka na mobitel: “Napad u Beču. Ima jedna mrtva osoba.”. U tom trenutku to još nisam shvatila toliko ozbiljno. Međutim, iz minute u minutu stanje je postalo ozbiljnije. Situacija se počela pretvarati u filmski scenarij. Grad je bio obasjan plavim svjetlom hitne službe i policije. Živim sa roditeljima i starijim bratom nedaleko od mjesta napada. Brat mi nije bio kod kuće. Otišao je tu večer na kavu sa prijateljem jer je to zadnja večer bila prije drugog lockdowna u Austriji. Odmah nas je nazvao da nam javi da je sad na sigurnom. Otišao je kod najbližeg prijatelja i prenoćio je tamo jer je gradski promet bio obustavljen”, prisjeća se bojazni ova djevojka.
-Dok je se večer pretvarala u noć, stanje je postalo sve oštrije i oštrije. U 21 sat su počeli izvanredne vijesti na televiziji. Proveli smo cijelu noć pred malim ekranima. Oko 02 sata su javili da sutra škole nisu obvezne i da se pozivaju svi građani na ostanak u svojim stanovima i kućama. Radim u osnovnoj školi (5.- 8. razred) i jutros se osjetila panika i nesigurnost ostalih učitelja i učiteljica. U cijeloj školi je bilo prisutno petoro djece koji su imali brdo pitanja na koje nismo znali odgovor, govori ona.
A pitanja malih osnovnoškolaca iz Beča nisu nikako bila lagana. “Zašto se tako nešto događa u svijetu?”, “Hoće li početi rat?”, “Je li policija uhvatila zločince?”. Dječja mašta je velika i njihov strah i posljedice ovog su neizvjesni. Ulice Beča su potpuno prazne. Uspoređuje ih se s gradom duhova. I ono malo ljudi na ulicama su preplašeni i oprezni. Imam prijatelje diljem svijeta tako da su mi poruke stizale iz Hrvatske, BiH, Francuske, Njemačke, Amerike… Lijepo je znati da na kraju ima ljudi koji ti daju potporu u tako teškoj situaciji. Mislim da je bitno da se zajedno borimo protiv mržnje koja je upućena Beču i ljudima koji žive u tom gradu. Naš kardinal Schönborn je rekao: “Na mržnju ne smijemo odgovoriti mržnjom. Odgovor na mržnju bi trebala biti još veća ljubav i solidarnost!”, prenosi kardinalove riječi i svoje iskustvo o noći terorizma ova mlada učiteljica.
Karikature poslanika Muhameda ponovno okidač za terorizam
O uzrocima i posljedicama posljednjih terorističkih napada dr.sc. Sandi Dizdarević kaže da iste treba tražiti i u globalizacijskim procesima.
“Okidač zadnja dva teroristička akta izravna su posljedica karikatura poslanika Muhemeda. Mnogi se pozivaju u tom smislu na slobodu govora i mišljenja. Sloboda čak i kolijevci slobode Francuskoj, ne znači apsolutnu slobodu, osobito ukoliko se aktima vrijeđa dostojanstvo ili kulturni identitet ili vjerski identitet drugog. Imali smo sličnu situaciju i prije nekoliko godina za koju svi znamo što se dogodilo i kako se završilo. Izgleda da ništa nismo naučili iz tog čina”, kaže on.
Podsjeća da religija i vjera za određene grupe predstavljaju temelj njihovog života, opstojnosti i budućnosti te da, kao takve, mogu imati vrlo značajnu ulogu u pomirenju ali i proizvodnji ratova, pa u ovom slučaju i terorističkih činova.
“Religija je vrlo moćna metafizička paradigma koja se zlouporabama od strane pojedinaca ili grupa može stvoriti kao vrlo opasno sredstvo, odnosno, oružje pod izgovorom „mi – protiv- njih“. Umjesto da religijske osnove koristimo kao temelj pomirenja i tolerancije, utemeljenoj na tezi „mi s njima, oni s nama“, pojedinci u svijetu proizvode još veći jaz. Teroristički akti, kao akti terora i nasilja nisu rješenje i odgovor na takva vrijeđanja, već odgovor kukavičluka u vidu napada na nedužne žrtve, civile, nezaštićene mete. Rasprave o terorističkim aktima, sprječavanju i suzbijanju nužno se moraju svesti u diskurs sigurnosnih službi, a ne u okviru političkog prepucavanja. Političkim diskursom se takav jaz samo otežava. Najobjektivniji čin, kao potencijalnog rješenja, bio bi ukoliko bi vjerski poglavari različitih konfesija izašli sa jedinstvenom porukom, porukom mira i tolerancije”, zaključuje Dizdarević.
(Izvor: Dnevni list)
wpDiscuz
