I odlaze radnici tamo gdje će biti cijenjeni, gdje će teško raditi, ali će im se i dobro platit, tamo gdje ga susjed-gazda neće podcjenjivati, neće mu se rugati kao je njegov rob, kako ga treba persirati jer mu je šef, a “nekada su zajedno ovce čuvali”.
Ne tako davno u duvanjskom kraju , ali i široj okolici, onaj tko je htio raditi išao je od vrata do vrata i državnih institucija i javnih poduzeća i privatnih poslodavaca moleći za posao…
A danas, osim u državnoj službi i javnim poduzećima, nema molbi radnika za posao, nego obrnuto: posao-poslodavci traže radnike! I u Tomislavgradu i okolici na rasvjetnim stupovima, na zidovima, ali i na radio postajama, portalima osviću oglasi gospodarstvenika koji traže radnike, piše portal Tomislavnews.com.
Radnika je sve manje, dok djelatnika koji i na birou čekaju državni posao ima dovoljno!
U ovim sredinama je velika razlika u ova dva pitanja: Jesi li zaposlen? I Radiš li igdje?
Prvo pitanje traži potvrdan odgovor ako si zaposlen/a u državnoj službi, državnoj instituciji ili javnom poduzeću, dakle ako si stalno zaposlen, imaš redovitu plaći i druga primanja, imaš fiksno radno vrijeme, slobodan vikend i praznike, godišnji odmor i naknadu za njega (regres)…i sve druge pogodnosti.
Na drugo pitanje očekuje se odgovor onih koji rade kod privatnih poslodavaca: zaposleni su godinama, a na određeno, pod ugovorom, s radnim vremenom kako “gazda kaže”, odmor kako zaslužiš, plaća po dogovoru, bez ugovora…Govorimo o navikama većine privatnih poslodavaca, a svakako ima iznimaka, njima čast, ali oni samo potvrđuju pravilo. Dakle, ako radiš kod privatnika manje si vrijedan, manje te cijene i u društvu, i u obitelji, jer si “leteći”, nikad ne znaš kad će gazdi “puknut film”, možda zbog krivog pogleda i “Hvala, nemam više potrebe za tvojim radom”!
Eto, zato se traže radnici “sa svićom”, i na prostorima B i H, traže ih iz Hrvatske-Dalmacije u vrijeme turističke sezone, kao konobare, kuhare, sobarice, spremačice, traže ih i kao cijenjene građevinske radnika, traže ih i iz Njemačke..
I odlaze radnici tamo gdje će biti cijenjeni, gdje će teško raditi, ali će im se i dobro platit, tamo gdje ga susjed-gazda neće podcjenjivati, neće mu se rugati kao je njegov rob, kako ga treba persirati jer mu je šef, a “nekada su zajedno ovce čuvali”. Ovdje su radnici nezaštićeni, nitko ne štiti njihova prava, sindikata gotovo da i nema…
Došlo takvo vrijeme, nestalo radnika, otišli “trbuhom za boljim kruhom” i za poštivanjem njihovog rada.
I što sada: traže se radnici/e preko oglasa, a radnika nema, zato ima “uhljeba na bacanje”, ali njih, na sreću, ili na žalost, vrlo rijetko traže i klasičnim oglasom-natječajem! Oni “samo osvanu” na nekoj pripremljenoj fotelji ili stolac donesu od kuće, haha. važno je da je na popisu zaposlenih dužnosnika, službenika, a to donosi ugled i sve moguće privilegije, za mlade i velika prednost za ženidbu/udaju!
wpDiscuz