Published On: Uto, tra. 24th, 2018

Bitka na Jadranskom moru do koje nikad nije došlo: Kako je JRM 1999. planirala napad na NATO brodove

U zadnji tren izbjegnuta vjerojatno najveća bitka na Jadranu i izvjestan totalni poraz sićušne republike piše Express.hr

Prošlo je nekih 19 godina otkako je izbjegnuta najveća bitka na Jadranskom moru u novijoj povijesti. Prema pisanju crnogorskih Vijesti, tada najmoćnija jedinica jugoslavenske ratne mornarice – 18. flotila raketnih brodova – planirala je isploviti i napasti NATO snage koje su 24. ožujka 1999. godine započele napad na SR Jugoslaviju, tada federaciju svedenu na Srbiju i Crnu Goru.

Novinari Vijesti dobili su dokument pod nazivom “Zapovest za odbranu br. 2” od zapovjednika 18. flotile, viceadmirala Jovana Grbavca.

Grbavac je u to vrijeme bio na čelu jedinice u kojoj je zapovijedao najmoćnijim jugoslavenskim plovilima. Riječ je o dvjema raketnim fregatama tipa Kotor, raketnu fregatu tipa Koni, četiri raketne topovnjača tipa 401 i dva stara raketna čamca klase “Osa”.

Iako je to bila najmoćnija jedinica ratne mornarice tadašnje Jugoslavije, pred njima je bilo šezdesetak brodova NATO-a, tri podmornice i oko 280 aviona te još šezdesetak borbenih helikoptera na tim brodovima.

Plan, sadržan u ranije spomenutoj naredbi bio je gotovo luđački hrabar. Dva raketna čamca trebala su isploviti iz Boke i nedaleko od obale uključiti autopilote te se zaputiti prema NATO-voj floti. Posada bi se nakon uključivanja autopilota prebacila na prateće glisere i tako izbjegla sigurnu smrt.

“Raketni čamci bi u tankovima imali goriva za oko sat vremena vožnje, a u punoj brzini nalikovali bi protivniku kao da provode manevar raketnog napada. Stoga bi se pažnja protivnika usmjerila na te stare i za nas manje bitne brodove, a za to vrijeme bi naše prave snage s kojima smo željeli izvršiti raketni udar po NATO plovilima, završile razvoj i postavile se u poziciju za napad”, ispričao je Grbavac VIjestima.

Do napada na kraju nije došlo jer Grbavčevi nadređeni na kraju nisu odobrili takav plan.

Čak i da je diverzija potpuno uspjela, jugoslavenski brodovi teško bi došli u odgovarajuću poziciju za napad. “Morali bismo ploviti punom brzinom najmanje sat vremena do napada. Velika vjerojatnost otkrivanja i uništenja naše podmornice prije izlaska na pozicije plotuna u mala tehnička pouzdanost podmornice, osnova su odluke da ne pošaljemo P-831 na zadatak”, kazao je Grbavac.

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer