Hrvati previše brane postojeći sustav i slabo ulažu u glupost bošnjačke politike. Bošnjačka politika je naime, zadnjih godina toliko poludjela i toliko radi u hrvatskom interesu da je pitanje zašto Hrvati ne glasuju za SDA i ne podrže ih u njihovom naumu uništenja Federacije te transformacije zemlje u prostu građansku republiku u kojoj bi se ukinula konstituivnost a federalizmom zemlje, bi se branila nacionalna prava na srednjoj razini.
Država bi imala jednog predsjednika. Što znači da bi šanse da Hrvati gledaju Komšića prestale postojati. Njegova politička karijera prestaje s postojanjem hrvatske konstitutivnosti.
Predsjednik koji bi se birao u dva kruga izbora teško bi bio političar poput Komšića ili nekog iz SDA. Dakle ako bi se sustav izbora proveo slično kao u SAD-u i koji bi uvjetovao da predsjednik države osim kumulativnog legitimiteta ima i legitmitet teritorija, odnosno da posjeduje kakav takav legitimitet u svim krajevima BIH, to bi značilo da – ako će primjerice kandidat doći iz bošnjačkog korpusa da on mora imati kapacitet državništva i u svim krajevima drugim u BIH. Jasno je, bošnjački političari poput Komšića ili Bakira koji ne smiju nogom kročiti na 75% teritorija BIH time bi otpali. A politički prostor bi se otvorio modernim inkluzivnim Bošnjacima.
Ukratko ne bi u takvom sustavu više mogli pobjeđivati neinkluzivni političari. Ako bi političar bio Bošnjak on bi se u kampanji posebno umiljato morao obraćati srpskim i hrvatskim biračima pokazujući razumijevanje za njihovo pitanje ako bi želio postati predsjednik. Sve da dobije sve glasove Tuzle i Sarajeva to mu ne bi bilo dovoljno ako ne bi dobio ništa glasova u Banja Luci ili Širokom.
I obrnuto. Ako bi kandidat bio Hrvat on bi morao jako dobro paziti što će reći o Srbima i Bošnjacima.
Isto vrijedi i za Srbina. Taj bi morao osim glasova Srpske dobiti još dosta glasova među Hrvatima i Bošnjacima.
Predsjednik države tako bi postao integrativni faktor društva. Ne kao što je to danas – dezintegracijski. A retorika u kampanji bi se morala promijeniti.
Isto vrijedi i za Vijeće ministara. Ako bi ono postalo programsko koje se formira na prostoj većini građanske volje BIH, stranke bi morale paziti u kampanji na svoj koalicijski kapacitet. Što bi značilo SDA-u njena radikalna retorika i osvojenih 30% glasova Bošnjaka ako srpske i hrvatske stranke nju ne bi željele u vijeću ministara?
Sve stranke bi tako morale omekšati svoje retorike.
BIH uređena na principu Republike koja ima jednog predsjednika i jaku programsku državnu vladu ponuda je koju Bošnjaci ne bi smjeli odbiti.
U slučaju da ju odbiju pokazali bi svijetu da su licemjeri i da ih ne zanima država BIH s jednim predsjednikom i jakom građanskom vladom.
Srednja razina
Srednja razina sastojala bi se iz tri povijesne regije.
Antifašiatičke regije – koja bi bila sačinjena od teritorije koja povijesno predstavlja onaj teritorij BIH koji se ustao protiv nacizma u doma Hitlerove okupacije. Dakle otprilike se radi o današnjem teritoriju RS-a uvećanom za Drvar Glamoč, Brčko i Grahovo, umanjenom za dio Posavine oko sela Modruš.
Federacija bi se podijelila također na dva kulturno povijesna regiona uz uvjet da se negira nacionalno etnička logika. Primarni kriteriji mogu biti recimo umjetnost i kultura. I povijest.
Jedan region bio bi dio današnje FBIH na kojem se izučava Ivo Andrić i poštuje ga se. A drugi bi bio onaj na kojem je zabranjen. Jedan region bi bio onaj na koje se Osmanlije smatra okupatorima a drugi bi bio onaj koji ih smatra osloboditeljima. Jedan region bi bio onaj koji smatra da su Osmanlije počinile genocid nad Armencima a drugi bi bio onaj koji negira taj genocid.
Ili ako ćem opet o književnosti jedan kulturni region bi bio onaj na kojem se Orhan Pamuk čita i entitet na kojem se čita Bukača.
Mogli bi se tako zvati Orhan-Andrićev entitet a ovaj drugi bi se mogao zvati recimo Bukake entitet. Ili Sakib-Rasimov entitet.
Tako bi BIH postala građanska republika federalna država triju povijesnih regija, s prosto regionalnim uređenjem. I svi bi bili sretni.
Ovako Antifašistički entitet je ucinjenjen od nefunkcionalne Federacije u kojoj bukti nacionalšovinizam ljudi koji su davno trebali oddgovarati za obredna klanja nad građanima BIH. Umjesto tog oni iskaču s TV kuća kao humanisti. I na tom teritoriju stanovita ministurka Bisera veliča presuđenog nadređenog međunarodnim teroristima koji onomad poletješe iz Bosne i poubijaše 3 tisuće US građana. Svi građani FBIH zbog takvih debila u vlasti pate. I zatvaraju im se poslovne europske perspektive. A nisu to zaslužili.
Nije ovo država za Biseru.
Građani BIH doista trebaju nove modele i nove političare.
Podržimo SDA-ovo gašenje Federacije, podržimo Republiku BIH s jednim predsjednikom i tri kulturno povijesne regije.