U BiH vlada svojevrsno političko zatišje o velikim temama rekonstrukcije vlasti, ustavnih promjena, europskim integracijama, reformama. Sve je podređeno izbornoj kampanji. Jednu takvu kakofoniju ‘remeti’ Milorad Dodik čiji su stavovi, slagali se s njim ili ne, identični posljednjih godina.
Kuda ide BiH?
To je pitanje za milijun dolara.
Imate li odgovor?
Malo tko to može procijeniti. Postoji tendencija prešutnog zadržavanja nekog statusa quo. Ali, iza toga prešutnog zadržavanja stanja postoje različite ambicije različitih grupacija. One se jasno oslikavaju i locirane su tamo gdje središta moći u BiH. Da počnemo od Srba. Mi vodimo sustavno organiziranu politiku očuvanja Republike Srpske, prije svega njezinog jačanja i nezadovoljni prijenosom ovlasti koje su činili visoki predstavnici na razini BiH i to želimo vratiti. Nastavit ćemo to raditi s porukom da nama daytonska BiH koja smješta Republiku Srpsku na svoje mjesto nije problem.
A što jest problem?
S druge strane, to jeste problem prije svega Bošnjacima koji bi nastavili da, prije svega u okviru Federacije, majoriziraju Hrvate, a kasnije i na razini BiH Srbe zajedno s Hrvatima u nastojanju da stvore neku centraliziranu državu. Sve to rade uz iluzorna očekivanja da će za to dobiti međunarodnu pomoć u nekom blitz kriegu vezanom za ustavnu reformu koju odavno zagovaraju. Pri tome nisu spremni ući u realnu koncepciju uređenja BiH koja podrazumijeva temeljnu stvar, a to je da narodi imaju ključni politički legitimitet. Na razini BiH imamo zahtjeve da se redefiniraju stvari i to se vidjelo kroz priču o uspostavi Vijeća ministara koja je iz jasnih političkih razloga SDP-a ostala neriješena gotovo dvije godine.
Što je sporno u tim političkim razlozima?
Pa, ta je politika htjela predstavljati sve, a u suštini nije imala nacionalni legitimitet. Dovela je do kraha situaciju u BiH zahvaljujući neartikuliranoj bošnjačkoj političkoj eliti. To se koristilo na staroj matrici kada su iza sebe imali ogromnu međunarodnu potporu da nastave s daljom centralizacijom, a ustvari se radilo na razgrađivanju Federacije BiH kakva je zamišljena. Otpočelo je sve s napadom na Hrvatsku samoupravu čime je označen proces majorizacije Hrvata. To je dovelo do toga da su Bošnjaci birali hrvatske predstavnike u vlasti što nije bit Daytona. Bit Daytona su autentični narodni predstavnici tri naroda, a to pak dobije onaj tko ima 50 plus 1 posto narodnih glasova. Na toj matrici nametanja hrvatskih političkih predstavnika stvorena je iluzija da mogu napraviti sve.
A što je s Hrvatima, njihovom politikom?
Hrvati su upravo iz tih razloga s pravom frustrirani, omalovaženi, nadglasani. Čini se da u posljednjim godinama jasno artikuliraju svoju političku poziciju koja podrazumijeva korištenje mehanizama, makar mi to tako vidimo, za uspostavu jednakopravnosti. Mi to podržavamo i to smo učinili u više navrata. Samo želim istaknuti da je na nedavnom sastanku u Sarajevu, koji ste spomenuli, Tihić govorio – ‘nisam ja onaj koji je koristio bošnjačke glasove da bi izabrao podobne Hrvate’. Time je jasno priznao da je to manipulacija koja je rađena u prošlosti i to su svi čuli koji su bili na sastanku.
Ali, gospodin Tihić ne prihvaća prijedloge koji bi otklonili takve manipulacije!
O tome možemo poslije razgovarati. Samo želim istaknuti da BiH srednjoročno i dugoročno ide k većem stupnju dezintegracije. Bez obzira što mi u RS-u možemo samozadovoljno reći da RS uspjeva funkcionirati, činjenica da Federacija nikako ne funkcionira kao i BiH. To treba isključivo zahvaliti ‘preambicioznim’ bošnjačkim političkim zahtjevima koji nemaju konzistentnost. Evo sada možemo doći do Tihića. Kada smo pričali o tome kako riješiti pitanje hrvatske pozicije kako bi bila autentična i prepuštena Hrvatima, kao što mi tražimo za Srbe, mislimo da neka Bosna može preživjeti samo ako bude zadovoljen taj kriterij – da narodi imaju svoje predstavnike u vlasti. To je minimum da se zadrži sadašnji status quo i eventualno u budućnosti napravi nešto bolje. Zanimljivo je kako je Sulejman Tihić na sastanku u Mostaru uvjeravao Zlatka Lagumdžiju da manje-više prihvati ono što je kasnije Lagumdžija usuglasilo sa Čovićem, a tada Tihić odbio, govori da nema konzistentne politike. Tu ima dnevnopolitičke koristi ‘šićara’. Kada je bilo izvjesno da će Tihić ispasti iz šestorke, on je promijenio politički stav. Dok je bio unutra sve je bilo drukčije. Kad bi sutra HDZ-ovi, govorim hipotetski, podržali ulazak SDA u vlast, onda bi vjerojatno Tihić bio za takav prijedlog ustavnih promjena. Ali onda vjerojatno ne bi Lagumdžija bio za.
Što vam to govori?
To ne govori o političkom stavu, nego generalno bošnjačkom stavu koji je spreman špekulirati na tim pitanjima. Ovdje se mora jasno opredijeliti je li netko za ravnopravnost ili nije, želi li netko majorizirati Hrvate ili ne želi. Želite li da se Hrvati ovdje osjećaju široki, slobodni, da biraju svoje predstavnike ili bi radili suprotno. Tu nema velike dvojbe ili nijansi. Odgovor mora biti jasan da ili ne. I pri tome ovdje nije važno je li se netko nalazi u vlasti ili u oporbi. Zato je sudbina BiH izravno u rukama neartikulirane bošnjačke političke elite koja želi previše a istodobno ne ostvaruje puno. S druge strane ne nudi Hrvatima ili Srbima nikakva jamstva o poštenom odnosu tako da BiH potvrđuje svoju nemogućnost postojanja. Uvjeren sam da bi bilo najbolje da se u Daytonu sve završilo na trodjelnom podjeli BiH na ono što je nekada bila Herceg-Bosna, Republika Srpska, a ostali se dio može zvati Bosna.
Što pak imamo sada kao rješenje?
Ovako je to eksperiment koji stranci pokušavaju provesti 15 godina disciplinirajući masovno Srbe, rigorozno Hrvate te popuštajući Bošnjacima stvorili su jednu patološku situaciju. To je Bošnjake uvjerilo da su oni žrtve i da imaju pravo na više od druga dva naroda. To naravno ne može i nije istina. Bilo je žrtava na svim stranama. Kod Bošnjaka je taj broj bio proporcionalno veći s obzirom na brojnost tog naroda. Odgovor na ta vremena je isključivo kažnjavanje onih koji su počinili ratne zločine i to mislim nije sporno ni kod Srba ili Hrvata. Ali je sporno kod Bošnjaka jer oni ne daju svoje zločince i oni su za njih junaci. Na žalost, taj se proces i dalje održava na političkoj sceni kao osnova za veća politička prava. Meni je drago što je hrvatski politički blok predvođen HDZ-om i gospodinom Čovićem i Ljubićem apsolutno artikulirao svoja stajališta. Prvi put nakon desetak godina događa se, otkako je razbijena Hrvatska samouprava, da hrvatski politički blok apsolutno zna jedan redoslijed poteza.
Vraćam se opet na pitanje s početka intervjua, dosta ste detektirali stanje, što je rješenje za BiH?
Ako me to sada pitate na način što bi trebalo učiniti jeste da bi Federaciju BiH trebalo podijeliti na dva dijela kako bi se formirala Herceg Bosna, ostalo se treba zvati Bosna i Republika Srpska koji bi pravili trojni savez na razini države s manjim kompetencijama nego što danas ima. Po meni to bi značilo samo ovlasti vanjske politike, vanjske sigurnosti i vanjskotrgovinskih pitanja.
Bi li tako uređena zemlja bila dodatno nestabilnija?
Ne bi. Mislim upravo suprotno da bi bila stabilnija. Ako bi se dogovorio okvir u kojemu BiH živi i da se to ne dovodi u pitanje s naše strane ili pak s bošnjačke strane, onda bi se stvorio okvir u koji bi se svi uklopili.
Mislite li da ima spremnosti u međunarodnoj zajednici da se nakon godina intervencionizma prihvati novi red stvari?
Ti isti koji nama drže lekcije kako se treba ponašati u svojim državama se ponašaju drukčije. Prvo nas tjeraju da prihvatimo sustav neprikosnovenih stvari koje se ne smiju dovesti u pitanje, što ne postoji nigdje u demokratskom svijetu. Prije nekoliko dana u Barceloni smo vidjeli 1,5 milijuna ljudi koji su prosvjedovali tražeći neovisnost, nedavno smo to vidjeli u Južnom Tirolu koji hoće otkupiti svoj dug od Italije i otići u samostalnost.
Pa i gospodin Inzko je dobio priznanje za borbu za veća prava Slovenaca u Austriji!
On se bori za prava Slovenaca i to podržavam. Ali onda ovdje se vjerojatno zbog svoje plaće i odgovornosti prema Amerikancima ponaša drukčije, jer ne želi doći s njima u sukob. Ta američka politika je još uvijek na jednoj apstraktnoj razini vjerojatno iz svojih geostrateških razloga njima ne treba etiketa da su oni učinili nešto loše za muslimane ovdje u BiH. A ja sam uvjeren da bi oni najbolje učinili kada bi prihvatili tri republike s tri naroda, s visokom autonomijom i središnjom razinom vlasti. To nije ništa nepoznato. Jedan od lidera u Bavarskoj traži veću autonomiju, a onda nama dolaze ovdje u BiH i kažu da Hrvati ne trebaju imati jednaka prava. Moje nije o tome da govorim, ali sam uvjeren da su Hrvati u BiH bili politički potkusurivani u pravome redu kada su natjerani na hrvatsko-bošnjačku Federaciju s puno lažnih obećanja isključivo da bi se ojačala hrvatska državnost. A Hrvatska je kasnije opet iz svojih razloga napustila politički položaj Hrvata. Sada smo u jednoj sasvim novoj situaciji jer Hrvatska ulazi u punopravno članstvo EU i sasvim je logično očekivati da hrvatska država uloži više napora za obranu hrvatskih političkih prava u BiH.
Ali ne mislite li da bi se ‘utjecaj’ RH opet mogao promatrati pod povećalom?
To nije uopće pitanje secesije ili bilo čega drugoga. Ne razumijem taj strah. To je pitanje većih političkih prava. Da Bošnjaci imaju viziju očuvanja stabilnog i mirnog prostora, oni bi sami trebali doći i ponuditi Hrvatima Herceg Bosnu koja se nalazi unutar okvira BiH u kojemu žive Bošnjaci i to za mene nije sporno. To je način da se pojača povjerenje. Traženjem stalne centralizacije to povjerenje se gubi. Iluzorno je očekivati da se pojavi neki Srbin koji bi radi svoje tri godine ministriranja bio spreman prodati srpske interese niti to vidim kod Hrvata, iako je to ranije bio slučaj.
A ima li spremnosti kod Bošnjaka za prihvaćanje realnosti da u ovoj zemlji žive tri naroda što, čini mi se, još uvijek nije slučaj?
Da. Bošnjačka politika opijena svojom pozicijom žrtve i brojnosti smatra kako može poravnati stvari u BiH. No, to se ne može dogoditi. Tu je prisutna još dodatna nervoza koju proizvodi jedan Cerić koji odlazi s mjesta reisa i pri tome je politički vrlo angažiran. S druge pak strane pojavljuje se jedna tiha intelektualna elita koja postavlja pitanje što su Bošnjaci spremni učiniti da ohrabre Srbe i Hrvate da ostanu u BiH. No, upravo većinski bošnjački politički stav otvara pitanja koja se nisu smjela postaviti prije nekoliko godina. Samostalnost Republike Srpske i referendum se nekada nisu smjeli spomenuti, a danas su opća tema. Uvjeren sam da će to pitanje biti na dnevnom redu, ako se nastavi bošnjačka politika izgurivanja Hrvata i Srba. Prije nekoliko godina se zbog grube intervencije na Hrvatsku samoupravu samo potiho pričalo o hrvatskoj ravnopravnosti, ili potrebi da se Hrvati organiziraju u političko-teritorijalnom smislu. Danas ta priča nije tabu tema i bit će sve više na javnoj raspravi. Mislim da će vrlo brzo doći vrijeme kada će Hrvati jasno artikulirati politički stav i reći da je njihov glavni uvjet za ostanak u BiH jest da dobiju entitet, republiku, federalnu jedinicu koja bi imala jednake ovlasti kao Republika Srpska.
To je kao mogući put naveo gospodin Ljubić nakon sastanka u Sarajevu!
Da, ali to se mora reći dosta samouvjereno.
Mislite da mora postojati opći konsenzus Hrvata!?
Mislim da tu ne treba postaviti kao uvjet ako ne bude ovo ili ono, nego jasno – mi to hoćemo. Ne treba biti u zabludi da će malim kamufliranjem ili vraćanjem na scenu Hrvata, Bošnjaci biti trajno spremni prihvatiti njihovu poziciju samostalnog, konstitutivnog naroda. Naprosto iz toga razloga što ta mala, palijativna rješenja ne donose trajna rješenja. Hrvati se moraju osjećati na mjestima gdje žive, jednako tako i u Republici Srpskoj, s pravima na afirmaciju svojih nacionalnih vrijednosti. To apsolutno moraju u jednakoj mjeri imati i Srbi i Bošnjaci. Bosnu neće očuvati međunarodna arogancija niti bošnjačka najezda. Tek tada je moguće da stvoriti uvjete da ljudi normalno žive u svakom dijelu zemlje, slobodne se kreću, rade.
Kako komentirate Izetbegovića i Lagumdžiju da neće dopustiti secesiju niti stvaranje trećeg entiteta mirnim putem?
Oni imaju svoj politički pogled koji je uzak, zatvoren, konfliktan i ne rješava problem. I nastavlja biti takav. Ja sam uvjeren da ni oni nisu zadovoljni ovakvom BiH. Oni hoće drugu Bosnu, a mi smo nezadovoljni i s ovom. Tu je problem u kojemu smo i jedni i drugi nezadovoljni i za očekivati je reakcije da se takva situacija riješi. No, ja nisam zato da žrtvujemo mir. Ja nisam zato da žrtvujemo mir za BiH. Ako netko misli da treba žrtvovati mir za BiH, već smo vidjeli kako je završilo. I zato nije čak ni pristojno spominjati takve varijante. Valjda smo u ovome vremenu naučili lekcije da treba sjesti i razgovarati. Ne razumijem potrebu patološku potrebu Sarajeva da ima privid kako upravlja Banja Lukom ili Širokim Brijegom. A uopće ne upravljaju. Ne razumijem tu potrebu ili naivna vjerovanja da će stvarno jednoga dana time upravljati. Ako ste u zabludi da vjerujete u ovo drugo, onda imamo ozbiljan problem. Bošnjaci su sa svojim frustracijama uspjeli u BiH zarobiti i Srbe i Hrvate i zbog toga imamo velike štete.
U kojem smislu to mislite da su Bošnjaci zarobili Srbe i Hrvate?
Ako se samo uzme ekonomija, može se vrlo egzaktno izračunati koliko je propalo investicija zbog toga. Do 2008. godine imali smo investicija na sve strane.
Od tog vremena se stalno šalje poruka da je BiH nesigurna država, nije vjerojatno da će preživjeti i ostati. Zašto mi da odbijamo investitore još 20 godina na tim pričama. Imamo RS koji ima svoje kompetencije, Herceg Bosnu i Sarajevo koji imaju svoje veze, povijesna stremljenja. Ne razumijem kako se može smatrati normalnim toliki utjecaj Turske ovdje, a ako ne daj Bože Dodik ode u Rusiju onda je to izdaja države. Nije to normalno. Treba dopustiti veze Hrvatima, Srbima i Bošnjacima s kime to žele. Na taj način ćemo stvoriti situaciju da smo svi zadovoljni kada se nešto uradi, a ne patološki mrziti ako se nešto uradi u Banjoj Luci. Meni je drago kada se nešto uradi u Sarajevu. Ja nemam te patološke mržnje.
Ali ima mnogo ljudi koji makar vas mrze preko interneta, na facebooku ima najviše profila otvorenih protiv vas?
Ali, i dosta voli. Oni do kojih mi je stalo, oni me vole. Zato i dobivam izbore s potporom 50%. Ima Hrvata koji su mi članovi obitelji. Ja ne mrzim nijednog Bošnjaka, imam dosta prijatelja Bošnjaka. I radi se o sjajnim ljudima. To nije sporno. No, ja ne želim prihvatiti politiku bošnjačkih elita koji bi izgradili centraliziranu državu s jasnim ciljem jedan čovjek, jedan glas. Taj je cilj sada prikriven i čeka se da to možda može proći u budućnosti. Mene takva BiH ne zanima.
Mislite li da se u tome smislu bošnjačka politika ohrabruje izvana?
Na izvjestan način. No, svejedno kada se u cjelini gleda, najveći zarobljenici te politike u BiH su Bošnjaci jer su se oslonili na procjene drugih a ne na svoje procjene. Stvorena je jedna politička matrica razmišljanja da bi Bošnjacima bilo bolje kada u BiH ne bi bilo Hrvata ili Srba. Bošnjački narod je dobar narod, ali je katastrofalno loše vođen. Kao žrtve u onome dijelu u kojem to jesu trebali su dobiti poštovanje drugih u okruženju za takvu poziciju. Realno gledajući, nisu uspjeli privući takvu vrstu suosjećanja država u regiji niti Hrvata ili Srba jer oni sami nisu priznali žrtve drugih naroda. Sarajevo je danas etnički očišćen grad. Tamo nema ni Srba ili Hrvata. Postoje pojedinci koji se pokazuju u interesu bošnjačke politike. Postoji interes Katoličke i Pravoslavne crkve da zadrže tamo djelatnost.
Reisa Cerića jako je zasmetalo to kada je vladika Grigorije ustvrdio upravo to da Sarajevo danas nije ono što je bilo prije rata!
Očito je da je očišćen grad bez obzira što neko iz Sarajeva govorio. To je i razlog zašto su bošnjački političari toliko dugo bili protiv popisa pučanstva. Moram vam reći da su mi kao predsjedniku Vlade RS-a svojedobno došla četvorica Srba i trojica Hrvata koji su od mene tražili financijsku pomoć da im djeca idu u školu u istočno Sarajevo. Ali to se događa. Tamo se ne dopušta Djedu mrazu da se pojavljuje u vrtiću, a onda tvrdite da su dobrodošli Hrvati ili Srbi. Ja tim podvalama ne vjerujem. Sarajevo je danas očišćeno, muslimanski grad. Za mene nije glavni grad niti Srbima kao što nije. Svi koji idu u ime Srba na dužnosti u Sarajevo, nakon nekoliko mjeseci žele napustiti ta mjesta jer je nepodnošljivo raditi tamo gdje vam kažu da nisu dobrodošli. Nisu mogli prihvatiti jednog Ivanića koji nije sudjelovao u ratu, sveučilišni je profesor, ne može mu se ništa pripisati da je radio protivno Bošnjacima, a na kraju je dobio kaznene prijave. Što onda može očekivati bilo tko drugi. Što hoću reći? Radi se o potpunoj promašenoj politici koju profiliraju bošnjačke elite.
Je li moguće da Milorad Dodik bude domoljub BiH?
Nije.
Zašto?
Ne volim BiH.
Ali živite u njoj?
Ne živim. Ja živim u Republici Srpskoj i identificiram se s nekim širim okvirom. A BiH mi izaziva nikakvo drugo osjećanje osim gađenja.
Kako gledate na inicijativu SAD-a za unutarnjom rekonstrukcijom FBiH?
Nemam informacije o tome. Ali mogu reći kako gledam na to. Nije vrijeme za palijativna rješenja. Nije rješenje da se samo smanji broj županija, ili da se hrvatske županije spoje u jednu unutar Federacije BiH. Ni to nije definitivno rješenje.
Ali bi definitivno za Hrvate bilo bolje nego što je sada stanje?
Moguće da bi bilo bolje, ali bi time zarobilo Hrvate u najmanje sljedećih 20 godina, dok se ponovno ne istakne nemogućnost takvog života. Jedino rješenje, po meni, je da Hrvati odbace sve prijedloge sa strane i jasno artikuliraju svoj stav. Njega bi trebali politički artikulirati tako što bi u jednome trenutku izveli narod na referendum tamo gdje Hrvati žive. Ako ne može ove godine, sljedeće, ili ako ne može za tri, moći će za pet godina. I to treba napraviti na miran način. Ne držim lekcije niti želim da se to tako razumije. Ja imam simpatije za tu potrebu, ne zato da bi se napravilo neko zlo Bošnjacima. Ne razumijem što oni ili mi Srbi tamo imamo raditi u Širokom Brijegu. Pustite ljude da žive normalno. Kada dođem tamo jedino što hoću je da se osjećam dobro. Zašto bih ja upravljao njihovim resursima? Suština priče ovdje je samo da Hrvati uzmu ono što njima pripada. Ali, ako se Hrvati zarobe u obećanjima kako će njima stranci donijeti bajno rješenje u prtljagi, onda su u dubokoj zabludi.
Vidite li odlučnosti s hrvatske strane, izuzev inicijativa u teoriji, da u praksi realiziraju to o čemu govorite?
Ja vidim i daleko više od te odlučnosti kod gospodina Čovića koji apsolutno zna što radi, i gospodina Ljubića koji je ranijih godina oscilirao. Oni su sada konzistentni i mogu igrati značajnu ulogu. Priča o Hrvatskom narodnom saboru je dobra, ali nije dovoljna. Hrvati nemaju nijednog razloga vjerovati u dobre namjere međunarodne zajednice. Pogledajte samo Mostar. Tamo se kažnjavaju Hrvati i njihovo pravo da vladaju tim gradom. Nije normalno da glas jednoga Bošnjaka vrijedi kao sedmorice Hrvata i to nema nigdje na svijetu. Kada to razobličite i sud kaže da to nije u redu, traži se nešto drugo. Hrvati su u ovome dijelu politike manje temperamentni nego što sam to ja. Ali postoji trenutak kada treba pokazati temperament.
Premijer Turske Tayip Erdogan je bio ovoga vikenda u posjetu BiH, a što dio diplomata tumači kao kontinuitet opredjeljenja SAD-a da BiH prepuste utjecaju ove zemlje. Kako vi na to gledate?
Amerika nema u svome fokusu BiH kao neki važan cilj. Vjerojatno nije na listi od pedeset pitanja važnih za SAD. Međutim, američke službe koje ovdje postoje imaju neki svoj realni život. No, ja smatram da ulogu američke administracije treba i ovdje svesti na ono što predstavlja u drugim državama. Nije to vidljivo kao što su to radili ranije, ali počesto se izlazi iz nekog okvira diplomatskog što se pak objašnjava da su oni autori Daytona. Nesumjivo je da su SAD napravile sjajan posao sa zaustavljanjem rata. I to je ključna zasluga SAD-a kao i kasnija uspostava mira. Amerikanci su jedino pogriješili u tome što su odustali od provedbe slova Daytona i krenuli u potporu projekta duha Daytona. To je razvalilo sve u ovoj zemlji. Naravno da je Dayton imao i pogreške, ali one nisu bile ono što je isticalo Sarajevo, nego što od samoga početka nije bila uspostavljena hrvatski entitet. SAD sada smatra da unutarnja trvenja nisu toliko opasna i da se oni ne trebaju miješati. U taj prostor ulaze mnoge zemlje. Jedno vrijeme kada je Ashdown bio visoki predstavnik i napravio veliki broj kaznenih djela, činilo se da Velika Britanija drži sve konce. Zbog strateških interesa i dobrih veza s Turskom vi ćete često čuti da se podržava teritorijalni integritet BiH i ja nemam problema s tim stavom. Mogu ga dijeliti s Amerikancima i za nas to nije sporno, ali je sporna unutarnja organizacija koja narušava međunarodni status BiH. Nakon svega toga, zbog regionalnih aspiracija i povijesnih veza ovdje su upali Turci koji pokušavaju dodatno demontirati BiH.
Imate li predrasuda prema Turskoj?
Turske operacije ovdje, makar što se nas Srba tiče, nisu naišle na odobravanje. Isključivo iz razloga što su bili selektivni. Vjerujem da i Hrvati imaju određenu distancu oko toga. Turska u odnosu na SAD hoće napraviti i korak dalje da ovdje bude kao što je nekada imala utjecaj. No, to više nije moguće. Turska je ekonomski moćna zemlja, ali je ovdje napravila strateški promašaj što se nije potrudila da pokaže i Hrvatima i Srbima da ima objektivan pristup. Ne da se miješa u unutarnje stvari nego da podrži moguća rješenja koja bi sami dogovorili predstavnici tri naroda. S obzirom na političke poruke očigledno je da se radi o dugoročno opasnoj strategiji koje se iščitavaju i iz Izetbegovićevih riječi. To podrazumijeva da on iza sebe ima Tursku i ističe da će biti onako kako on govori ili neće biti nikako. Dakako da nije tako i to tako neće proći.
Postoji li mogućnost da odustanete od zahtjeva za smjenu Zlatka Lagumdžije?
Ne.
Zašto?
On mora otići.
Čak i unatoč tome što bi se destabilizirala vladajuća većina na državnoj razini!
Nitko ne traži kada ode Lagumdžija da SDP izađe iz vlasti.
Ali to je očito povezano!
Ako oni misle da je SDP Lagumdžija, onda će izaći iz vlasti. Mi ne možemo prijeći preko činjenice da on zloporabi međunarodnu poziciju koju ima i da prezentira situaciju onako kako samo on misli. Sirija uopće nije problem niti mi možemo na to utjecati. Ali kada smo uspostavili Vijeće ministara, rekli smo da se to ne može događati. I to se dogodilo prvom prigodom. Zato će Zlatko Lagumdžija otići. Bećirević je već pokusni kunić i vidjet ćete da postoji većina za smjenu. I ako je Zlatko pametan bolje je da se povuče nego da čeka egzekuciju. A ta će se egzekucija dogoditi.
Započele su velike akcije SIPA-e prije kojih je najavljeno da će se okončati skidanjem velikih glava. Plašite li se u tome smislu da biste se vi mogli naći na udaru?
Ne znam otkuda sada to pitanje vezano uz mene.
Zato što se ranije vaše ime spominjalo u raznim istragama
Mene su provukli kroz razna rešeta i na kraju se pokazalo da je sve bilo politički motivirano. Onaj Lukač koji je to uradio po političkom diktatu predao je prijavu i istraga je trajala četiri godine. Nisam čuo da se ispričao nakon što je sve propalo. A time se stvorio dojam kao da nešto ima. Ja nemam nikakva razloga za brigu. Kada po mojim mjerilima netko tko je na granici zakona ili loš sjedi u kavani, ja izlazim iz tog mjesta i najmanje osam sati mirno spavam i sve što se eventualno dovodi u vezu sa mnom je u sferi špekulacija.
Što će po vama donijeti ulazak Hrvatske u EU i hoće li biti vrata ostalim zemljama regije?
Dobro bi bilo i mi ne bježimo od dobrih odnosa s Hrvatskom. No, ulazak će na početku stvoriti dosta proceduralnih problema na granici. Ali to nisu problemi za koje je izravno odgovorna Hrvatska, nego standardi Europske unije. Hrvatska jeste i trebala bi u tome pogledu predstavljati vrata regije. Ne treba, međutim, zanemariti i brojne unutarnje probleme u samoj Hrvatskoj i hoće li imati snage baviti se regionalnim pitanjima ili će svoju pozornost usmjeriti na rješavanje prije svega ekonomskih problema. Volio bih da Hrvatska riješi svoje unutarnje ekonomske probleme i pruža joj se bolje prigoda nego ovdje.
– Kakve su prognoze za izbore, dosta je šareno, vidimo dosta plakata?
Mi ovdje pobjeđujemo uvjerljivo.
– Smeta li vam to što kažu da premijer Srbije Ivica Dačić bolje pjeva od vas?
Nije važno, važno je da pjevamo. Ja se ne bih u tome natjecao, iako je to stvar ukusa. Ja volim pjevati i zato bih se pozvao na narodnu : tko pjeva zlo ne misli.
wpDiscuz