Djed Mraz je zalutao

 

Ovih dana je Sarajevom prostrujala vijest kako se neki roditelji žale zbog dodjele paketića u vrtićima JU Djeca Sarajeva. Neki od njih traže da se novogodišnji paketići za djecu čiji roditelji žele da im djeca dobiju paketić, podijele izvan vrtića. Što ju to sporno? Ništa. Svaki čovjek ima pravo da slobodno izražava svoje mišljenje. Ali u tom zahtjevu ipak nešto što ne smije ostati prešućeno.
Činjenica da roditelji zahtijevaju obilježavanje novogodišnjih praznika izvan vrtića je izraziti oblik diskriminacije manjinskih skupina. Temeljni zahtjev roditelja koji ne žele da im djeca primaju paketiće u vrtiću jeste da se paketići podijele izvan institucije JU Djeca Sarajeva. Možda bi ovo mogao biti opravdan zahtjev da se u istoj i svim ostalim institucijama (posebno odgojno-obrazovnim) ne obilježava, poput kakvog državnog praznika, proslava Bajrama i podjela bajramskih paketića.

 
________piše: Sanja Vlaisavljević l poskok.info
Šta u tom slučaju rade djeca Pere, Kate, Marka i uostalom svih onih koji ne obilježavaju Bajram? Šta se događa sa djecom Pere i Kate koji nemaju gdje ostaviti dijete za Bajram ako slučajno rade kod kakvog privatnika, jer vrtić ne radi? Ili djeca Pere i Kate treba da uvažavajući ideju multikuturalnosti obilježavaju Bajram kao svoj praznik.
Mada, ovaj zahtjev roditelja nije niotkud nastao. Imajući u vidu sve izraženiju islamizaciju i arapeizaciju Sarajeva, onda je još uvijek veliki uspjeh da se samo zahtjeva obilježavanje praznika izvan institucije vrtića.
 
Nažalost, priča o Djeda Mrazu je već stara priča u Sarajevu. Ne treba zanemariti ovim povodom da je Sarajevo mononacionalni i monokonfesionalni grad u kojem dominiraju običaji većinskog naroda i većinske vjere što samo po sebi ne mora biti loše. I nije to nikakva problem. Pa nije jedini takav grad. Ali tada se to mora glasno reći i prestati sa farsom o multikulturi.
Priča o tri vjerska objekta koja se nalaze jedan drugom u neposrednoj blizini a koji treba da simboliziraju multikulturu grada je smijurija. Multikutura se živi, ona nije mit. Ovi objekti sve više liče na mit u doba kada dnevna politika traži opravdanje u takvom drevnom nasljeđu. Činjenica da u gradu nema ili jedva da ima naznaka da je pred nama međunarodni praznik obilježavanja ulaska u novu godinu govori dovoljno o politici, običajima koji dominiraju i kulturi življenja koja vlada gradom.
Na žalost u glavnoj ulici u izlozima nema više niti pahuljica koje simboliziraju zimu, a kamoli novogodišnjih grinlandi ili drugih ukrasa. Kao da su i pahuljice postale kršćanska obilježja koja nisu dobrodošla. Nova godina simbolizira prelazak iz jedne godine u drugu i nije nikakav kršćanski praznik, jer će svi ljudi 1.1.2016. godine govoriti da je tog dana 1.1.2016. godine, a ne neki drugi, i prema tom datumu će se ravnati sve njihove obaveze, susreti, sastanci, općenito orijentacija u vremenu. Evo već čujem neistomišljenike kako je haram trošiti novce za ukrase dok ljudi gladuju. Potpuno ih podržavam. Ali! Kako nije haram trošiti novce za ukrase za druge vjerske blagdane koji su se pretvorili u državne. Tada ne rade vrtići, škole, institucije, izlozi su ukrašeni, kupuju se blagdanski paketići, kafići i restorani su prepuni pjevača narodne muzike i još puniji gostima koji obilježavaju (na taj rasipnički način) svoj privilegirani blagdan.
Evo danas desetak dana prije Nove godine grad izgleda kao tri godine poslije nuklearne katastrofe iza koje nitko nije barem potrudio da ga očisti. U glavnoj sarajevskoj šetnici koja je veoma mala cijelu godinu na stotinu metara stoje bajramske, ramazanske i novogodišnje žarulje i u tom kontekstu ideja praznovanja gubi svaki smisao. Evo prije četiri pet dana, gledam, stavljene su neke jadne električne pahuljice na pet bandera od Vječne vatre do Higijenskog zavoda (dužina jedne kratke tramvajske stanice) i to je sve od ukrasa. Ali treba dodati. Tamo gdje su ove unisex žarulje nema pahulja. One su postavljene upravo tamo gdje je kraj žaruljama.
Pa nije Nova godina, kako rekoh, nekakav kršćanski praznik, ali čak i da jeste kakva se onda to poruka šalje kršćanima i ostalima: dragi naši sugrađani, ovo nije metropola niti svjetski centar nego mali, mali grad. A u tom gradu nema mjesta za pahuljice, ukrase, jelke… Ni za šta što simbolizira urbanu kulturu. Izlozi izgledaju mračni i zapušteni. I tako, tek par dana prije Božića su pred Katedralom, Katoličkim školskim centrom i crkvom Sv. Josipa postavljene neukrašene jelke koje uobičajeno policija obilazi kao i do sada. Pred Predsjedništvo je postavljena visoka i najružnije ukrašena jelka od svih zamislivih ružno i ponižavajuće neukusno ukrašenih jelki. Ali ni to nije sve. Jelka je postavljena, ukrašena i nakit je skinut. Na trgu Alije Izetbegovića je otvoren Coca-Colin novogodišnji bazar koji će trajati tek koji dan, stranci su već organizirali diplomatski novogodišnji bazar. I eto tako Sarajevo ponovno stvara jadnu sliku multikulturne metropole sa svim europskim obilježjima.