Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske utvrdilo je danas na sjednici kako su odredbama čl. 10. i 14. stav 2. Zakona o zaštiti, očuvanju i uporabi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma povrijeđeni vitalni nacionalni interesi konstitutivnog hrvatskog i konstitutivnog bošnjačkog naroda.
Istom odlukom utvrđeno je također da odredbama čl. 3, 5, 8. i 9, kao i odredbama ostalih članova istog zakona, nisu povrijeđeni vitalni nacionalni interesi navedenih konstitutivnih naroda.
Prema ocjeni Vijeća, propisivanjem iz člana 10. osporenog zakona kojim se za kulturne i druge manifestacije koje se financiraju ili sufinanciraju iz javnih sredstava određuje obligatorno korišćenje ćiriličkog pisma u logu i nazivu manifestacije (kao isključivog pisma ili kumulativno s latiničkim pismom), kao i normiranjem iz člana 14. stav 2. Zakona kojim se predviđaju kazne za organizatora kulturne ili druge manifestacije ukoliko postupa suprotno obvezi iz člana 10. Zakona, zakonodavac favorizira uporabu ćiriličkog u odnosu na latiničko pismo.
S obzirom na to da konstitutivni hrvatski i bošnjački narod, navelo je između ostalog Vijeće, svoj nacionalni identitet ne povezuju s ćiriličkim pismom, te kako im je ovakvim propisivanjem uskraćena sloboda u izboru načina ispoljavanja ove identitetske odrednice, Vijeće je utvrdilo da je zakonodavac postupio suprotno obvezi da, na Ustavom utvrđen načini pod jednakim uvjetima, osigura jamstva očuvanja nacionalnog identiteta pripadnika svih konstitutivnih naroda.
Propisivanje kazni za nepostupanje u skladu s odredbama člana 10. Zakona, prema stanovištu Vijeća, dovodi konstitutivni hrvatski i konstitutivni bošnjački narod u neravnopravan položaj u uživanju prava zajemčenih Ustavom, čime su narušene ustavne garancije kojima se osigurava nacionalna ravnopravnost i zaštita vitalnih interesa konstitutivnih naroda.
Nadalje, Vijeće je utvrdilo da ostali navodi iz dostavljenih obrazloženja Kluba delegata hrvatskog naroda i Kluba delegata bošnjačkog naroda ne ukazuju na povredu ni jednog prava iz okvira zaštite vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda posebno.
Vijeće je mišljenja, kako je između ostalog navedeno u obrazloženju odluke Vijeća, da činjenica što se zakonodavac opredijelio da osporenim zakonom uredi određeno nematerijalno kulturno naslijeđe s kojim se u potpunosti identificira jedan od konstitutivnih naroda, te što je propustio istovremeno i u okviru jedinstvenog zakonskog rješenja urediti i odgovarajuće nematerijalno kulturno naslijeđe s kojim se identificiraju druga dva konstitutivna naroda, ne predstavlja, sama po sebi, povredu vitalnog nacionalnog interesa tih naroda./Fena/HMS/