Ovim riječima stranka DF (punim nazivom: Demokratska Fronta Željko Komšić) “snažno se obračunala” a Miloradom Dodikom, članom Predsjedništva BiH.
Piše: Tvrtko Milović
Što uopće reći na ovo?
Zanemarimo njihov književno-kritičarski izlet bizarnog neznanja. Zanemarimo i već dobro poznatu bijednu razinu javnog ophođenja koju je Demokratska fronta Željko Komšić dostigla posljednjih godina.
Zanemarit ćemo i potrebu jednog člana Predsjedništva da ovako ružno vrijeđa drugog člana Predsjedništva. S kojim se uzgred rečeno, susreće uživo relativno redovito, pa mu sve to može reći u lice ako je takav heroj.
Ipak, jedna druga stvar u ovom vanrednom vremenu posebno dolazi do izražaja – nedostatak političkog sadržaja!
Ogromna većina političara (a broje se tisućama) osim nekolicine koji su se dobro snašli (spomenuti Dodik, Radončić i poneki kantonalni dužnosnik), ne snalaze se u ovom vremenu.
Njihove kompetencije ne izlaze izvan ranije zadanih okvira “borbe za državu” i “borbe protiv države”.
U vanrednim okonostima, politička elita se povukla pred okolnostima kojima nisu dorasli. Već mjesec dana nemaju što reći, pa nervozno čekaju bilo kakav napad na državu kako bi skočili, i sasvim goloruki, iz svojih kabineta obranili istu.
Antikafkijanski nepismeni napad Željka Komšića na Milorada Dodika ustvari nema nikakav cilj sam po sebi, osim da zaboravljenog i nevažnog političara vrati u kakvu takvu žižu javnosti.
Mjesec dana izolacije, onda desetak nekakvih čestitanja i saučešća, nisu dovoljna pažnja političaru koji godinama ne silazi s naslovnica.
Dvadeset godina kontinuirane “obrane” države, omogućili su mu najviše državne pozicije . Ako bi Corona virus potrajao, napadi na državu mogli bi biti ugroženi, ili nedajbože sasvim prestati. Kako onda braniti državu? Od koga? A zlobni će pitati i – zašto!?
Kako bi se napadi na državu neometano nastavili, država se mora preventivno braniti. Dovoljno je da umjesto “Bosna i Hercegovina” prevoditeljica kaže “Republika Srpska”, i država je već napadnuta! A gdje je napad tu je i obrana.
Nije Komšić jedini. On je ustvari samo dovoljno slab da se odupre svom jedinom političkom instinktu – reakcija na izjavu.
U nedostatku izjava, on nema što raditi. On ima čitavu stranku, zove se DF, gdje samo čekaju što će reći (ili uraditi) Dodik i Čović kako bi stali u obranu države.
Oni se nadaju da će Corona brzo proći, kako bi se napadi na državu neometano nastavili. Zaboravljaju da s takvim političarima kakvi su sami, država nema nikakvu šansu da se oporavi.
Dakle, ako žele da se napadi na državu nastave, i da u tome ponovo pronađu smisao vlastitog postojanja, prvo trebaju izgraditi državu vrijednu napadanja.