Zoran Milanović jučer je na svom Facebook profilu za novinara, kolumnista i književnika Borisa Dežulovića napisao da je polupismen, nazvao ga je piskaralom i Ragnarom za siromašne. Povod je bespravna gradnja u uvali Vruja pored Piska, gdje Milanovićev poslovni partner i dobar prijatelj već 20 godina devastira državno zemljište, a Milanović uporno staje u njegovu obranu, govoreći da je na tog bespravnog graditelja jako ponosan.
Dežulovićev odgovor objavljujemo u cijelosti.
Još samo ovo pa da završimo i vratimo se važnim temama.
Prvo, “Ragnar za siromašne”.
Milanoviću, nesrećo, ne znaš koristiti popularnu frazu “X za siromašne”. Što, naime, znači “Ragnar za siromašne”? Ragnar je romantični heroj nordijskih saga, žanrovski junak potlačenih i siromašnih, kakve ima svaka mitologija. Po prilici kao da si me nazvao, štajaznam, “Robin Hood za siromašne”.
Naravno da je za siromašne, tupino. To je isto kao kad bih ja tebe nazvao “Superhikom za bogate”. Onaj koji otima narodnu zemlju i daje je, štajaznam, prijateljima tajkunima. Ne kaže se, shvaćaš, “Superšmrk za bogate”, dovoljno je samo “Superšmrk”. Pardon, Superhik, ispričavam se.
Neka te, dakle, i dalje tamo, s bogatima i uz bogate, u privatnim bogataškim resortima na državnoj zemlji, a mi ćemo na neku pučku plažu, dok ih još uopće ima. Na primjer, u nekakvu “Vruju za siromašne”. Shvaćaš li sad?
Jesi ‘ekstatični bonus Dalmacije’ smislio dok si hladio otečena jajašca u Latkovićevom bazenu?
Drugo, “ekstatični bonus Dalmacije u kojem i budale djeluju bistro”. Šta ti je to, bogati, “ekstatični bonus Dalmacije”? Jesi li to smislio dok si hladio otečena jajašca u Latkovićevom bazenu na moru pa si se sam sebi učinio bistrim?
Moraš biti jasniji, obraćaš se budalama kojima si predsjednik. Ovako samo ispadaš rezident ekstatičnog bonusa Pantovčaka, u kojemu i bistri rade mutne stvari.
Treće, “deda ustaša”. Svojim si se “dedom ustašom” sam pohvalio i uveo ga u javni govor kao tipičnu hrvatsku kontratežu svom dedi partizanu – po jedan deda za svaku priliku, treći ti je vjerojatno bio kraljevski namjesnik – i ne znam u čemu je problem. Kažeš da “prijesno lažem” pa to dokazuješ činjenicom da su ti jednoga djeda 1943. ubili Nijemci, a drugoga unovačili ustaše i zatvorili komunisti, o čemu si, veliš, već više puta govorio. I to je bez sumnje točno. Ali gdje sam ja rekao išta drugačije, gdje sam uopće govorio o njima, što sam točno “prijesno lagao”? Šta ti je? Saberi se.
Četvrto, “hodočašće u šatoru”. Kažeš da nikad nisi bio u šatoru u Savskoj, već su branitelji došli tebi. Vrlo dobro. Ja, dakle, napišem da su ti, “pet godina nakon što si sa svojim ‘dedom ustašom’ ponizno na koljenima hodočastio braniteljskom šatoru u Savskoj, konačno izrasla muda, pa se kao bijedni mali miš otečenih jajašaca danas herojski obračunavaš s jednom vrtlaricom, jednom mladom novinarkom i jednom školskom knjižničarkom, organizatoricama protesta u Vruji”, a ti odgovaraš da to nije istina, jer nisi ti bio kod branitelja, nego branitelji kod tebe!
Čak ni tvoj drug Plenkošenko nije nikad tako skrenuo s teme
Čak ni tvoj najbolji drug Plenkošenko, velemajstor žanra šuplje priče, nije nikad tako volšebno s teme skrenuo i pobjegao već na samom početku rečenice! I onda još mrtav hladan predbacuješ Indexu da “ističe nebitno kako bi prikrio bitno”!
Može li onda ovako: “Pet godina nakon što si sa svojim ‘dedom ustašom’ ponizno u svom uredu dočekao branitelje, konačno su ti izrasla muda, pa se kao bijedni mali miš otečenih jajašaca danas herojski obračunavaš s jednom vrtlaricom, jednom mladom novinarkom i jednom školskom knjižničarkom, organizatoricama protesta u Vruji.” Je li sad u redu? Možeš li sad odgovoriti zašto, umjesto braniteljima i “šatorašima”, otečena jajašca pokazuješ ženama i mještanima koje se bore protiv devastacije prirode i otimanja zajedničkog dobra?
Peto. “Boro ne podnosi nikoga i ništa. Nije podnosio onakvu Jugu, ne podnosi ni Hrvatsku. Živcira ga Split, gadi mu se Beograd.” Milanoviću, Milanoviću. Ako već prepisuješ, ne prepisuj od Vučićevog evnuha Gorana Vesića i ikonopisaca iz beogradskih tabloida.
Šesto i posljednje pa da završimo s nebitnim i vratimo se na jedino bitno. Milanoviću, tvoj dragi prijatelj, na kojega si tako ponosan, dvadeset godina ilegalno gradi i betonira na pomorskom dobru i državnom zemljištu, na kojemu je pritom zakonom zabranjena ikakva gradnja, a država kojoj si ti ponosni predsjednik najprije mu je to omogućila, potom legalizirala i sada, ovoga trenutka, priprema mu to državno zemljište za sitne pare i ustupiti.
Zapravo je jednostavno
Samo je o tome riječ. Zapravo je jednostavno. Ponovit ću polako, ostavi se Fejsa i koncentriraj se: tvoj dragi prijatelj – na kojega si tako ponosan – dvadeset godina ilegalno gradi i betonira na pomorskom dobru – i državnom zemljištu – na kojemu je pritom zakonom zabranjena ikakva gradnja – a država, kojoj si ti ponosni predsjednik – najprije mu je to omogućila – potom legalizirala – i sada, ovoga trenutka, priprema mu to državno zemljište i prodati.
Jesi li shvatio? Sigurno?
Eto: taman da si samo rekao čarobnu joker-rečenicu “neka institucije rade svoj posao” jednako bi ispao kukavni bijednik, ali barem se ne bi izravno upisao u okupatorove pomagače i domaće izdajnike. Nitko te, nesrećo, nije vukao za jezik da se hvališ prijateljstvom s okupatorom, kao što te nitko nije vukao za jezik da 2016. na početku predizborne kampanje u Tvornici – uvijek se lijepo prisjetiti – zavapiš da “u Hrvatskoj ne postoji povjerenje u pravosuđe” te javno obećaš da ćeš “kao šef Republike bez populizma upozoravati na probleme i na nepravde, graditi povjerenje u sustav” i boriti se “protiv strasti i pohlepe da se uzima tuđe i zajedničko”.
Sad se vrati u sobu, nastavi se s Plenkijem i Njonjom igrati predsjednika Republike i ostavi ozbiljne odrasle ljude da se bore protiv pohlepe u otimanju zajedničkog.
I ne diraj utičnice.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora.
wpDiscuz
