“Ja ne mogu više, brajo”, bile su posljednje riječi Aleksandra Stamenova Bugija (60) iz Splita koji je u subotu oko 19.30 sati zajedno s domarom planinarskog doma na Mosoru Špirom Gruicom pokušao spasiti život svome bratu Milanu Stamenovu Mikiju (57), koji je samo nekoliko minuta prije najvjerojatnije pao i udario glavom o kamen, u namjeri da s obližnjeg izvora donese malo vode u planinarski dom.
– Nakon tih riječi Bugi je samo pao u vodu, odnosno pao sam i ja, a i Milanovo tijelo koje smo pokušali izvući na pristupačniji teren, gdje bi mu pružili pomoć. Strašno, što da vam kažem – govori nam kroz suze, jecajućim glasom Špiro Gruica, dugogodišnji domar Planinarskog doma na Mosoru, koji je doživio jednu od najgorih stvari koje se nekom čovjeku mogu dogoditi, da mu u samo nekoliko minuta gotovo na rukama preminu dva velika prijatelja s kojima je proveo “pola života”.
Voda se smrznula
Večer koja se na Mosoru pretvorila u tragediju započela je druženjem dvojice braće s prijateljima i ničim nije upućivala na to da će se pretvoriti u jezivi događaj, pravi horor.
– Sjedili smo u planinarskom domu ja, moja supruga, braća Stamenov i još jedan njihov prijatelj. Grijali smo se i pekli smo lignje želeći provesti još jednu lijepu večer na Mosoru, kakvih je dosad bilo na tisuće. Kako je proteklih dana bila velika studen i kako se smrznula voda, ja sam zatvorio sve vodovodne ventile. Razgovarali smo i čekali da lignje budu gotove. U jednom trenutku moja supruga Silvana pitala me gdje je Miki, a ja joj kažem da je sad prije par minuta bio tu. I brat Aleksandar je upitao gdje je Miki, pa kako nije bilo odgovora gdje je on, promislili smo da je otišao spavati ili nešto uzeti, odnosno pomislili smo da je izišao van do obližnjeg roštilja ili da je otišao obaviti nuždu – kazuje Špiro Gruica.
Kako ga sljedećih nekoliko minuta nije bilo i nisu ga našli nigdje u planinarskom domu, okupljenima je postalo sumnjivo i počeli su ga dozivati.
– Vikali smo Miki, Miki, a Bugi ga je počeo nazivati na mobitel. No nije odgovarao i onda sam izišao iz doma i krenuo u potragu da vidim gdje je on. Prvo sam gledao ispred doma, ali ga nigdje nije bilo, pa sam se zaputio prema obližnjem izvoru, koji je udaljen nekih 50-ak metara od zgrade doma. Već je bila mrkla noć i teško sam išta mogao vidjeti u mraku, no u jednom trenutku ugledao sam svjetlost s čeone lampe, koju je Miki nosio sa sobom. Krenuo sam trkom za svjetlom i našao sam Mikija kako leži prsima okrenut prema tlu odmah na izvoru – kazuje vidno potreseni Špiro.
Srčani udar Kada je našao Mikija, Špiro je zakoračio preko njega i pokušao ga podignuti, s obzirom na to da je Mikijeva glava bila u vodi koja mu je ulazila kroz nos i usta.
– Pokušavao sam ga podići, ali njegovo mi je tijelo izgledalo doslovno kao “mrtvo tilo”. U tom trenutku na to mjesto dolazi mu i brat Bugi i ja Bugiju govorim kako Mikija treba odnijeti do stola u blizini planinarskog doma, kako bismo tamo imali bolje uvjete da mu pružimo pomoć. Zamolio sam Bugija da i on pridrži Mikija, kako bi nam udvoje bilo lakše. Doslovno smo napravili pet koraka i onda je Bugi rekao “ja ne mogu više, brajo” i tada je pao – kazuje Špiro.
Bugi, koji je po neslužbenim informacijama bio dijabetičar, preminuo je najvjerojatnije od srčanog udara koji je bio posljedica šoka što ga je doživio kada je ugledao nepomično tijelo svoga mlađeg brata.
Velika tragedija
Odmah su pozvani 112 i HGSS, ali dvojici braće, nažalost, nije bilo pomoći.
– Ja sam gotovo 30 godina domar na Mosoru i nikada se ovako nešto nije dogodilo. Ovo je strašno, prava noćna mora. Pa u nekoliko minuta izgubio sam dva prijatelja, dvije ljudine s kojima sam proveo puno lijepih trenutaka na Mosoru. Miki je svaki vikend bio na Mosoru, to je njemu bio dnevni boravak. Kuhao je u domu, pomagao ljudima, ozlijeđenim planinarima, brinuo je svemu. Mosor je bio njegov život. Miki je jedno vrijeme bio i fizioterapeut ragbijaša Nade, kasnije ragbijašica, a radio je na Patologiji KBC-a Split. Oboje su bili iskusni planinari, članovi Planinarskog društva Mosor i jednostavno mi ne ide u glavu da su ovako okončali svoje živote – priča Špiro Gruica.
Milan Stamenov život je izgubio najvjerojatnije zbog pada, odnosno udarca glavom.
Tijela na obdukciji
– Prema mom mišljenju, Miki se okliznuo na stijene, kada se s izvora htio vratiti u planinarski dom. Tu na izvoru su stijene mokre, klizavo je, a pokraj njega je bila i boca koju je napunio vodom. Dakle, prema svemu sudeći, već je bio spreman za povratak u dom i tada se najvjerojatnije okliznuo i udario glavom o kamen, jer mu je na čelu bila jedna rana. Nemam neko drugo logično objašnjenje – zaključuje Špiro Gruica.
Jutro nakon tragedije na Mosoru se iščekivao helikopter HRZ-a, koji je oko 11.30 sati, unatoč maglovitu vremenu na Mosoru, uspio iz Splita poletjeti prema planini kako bi u Split dopremio tijela preminule braće. Oko 12 sati helikopter se vratio na helidrom i doveo tijela. Zbog magle i niskih oblaka na Mosoru bilo je upitno hoće li helikopter uopće moći poletjeti prema Mosoru, pa su zbog toga u pripravnosti cijelo vrijeme bile zemaljske snage HGSS-a, kako bi u slučaju potrebe vozilom krenuli prema Mosoru, po tijela svojih prijatelja planinara.
Točan uzrok smrti braće Stamenov utvrdit će obdukcija koja će biti obavljena na Patologiji splitskog KBC-a.
wpDiscuz