BIH nema niti jedan izvornik Daytona. Trvenja koja se danas događaju, događaju se radi tumačenja i prijevoda. Najveći spor je u Izbornom zakonu. Ne u Ustavu. Ustav je temeljni dokument funkcioniranja jedne države.
Zakon je nešto što ide tek poslije Ustava. Ustav se ne prilagođava zakonima. Nego se zakoni prilagođavaju Ustavu.
Ustav je pravni temelj u koji se ucrtava politička stvarnost neke zemlje. Ne postoji univerzalan primjerak Ustava koji se primjenjuje za svaku zemlju.
Opće odredbe i povelje o ljudskim pravima da. Ali specifičnosti pojedine zemlje traže i specifičnosti u Ustavu. Cijeli problem BH zbilje svodi se na to da bošnjački nacionalizam želi da BIH prestane biti nespecifična i postane specifična.
S jednostavnim Ustavom kakav je svojstven jednonacionalnim republikama.
Nije problem ni u tome što najveći nacionalizam to želi. Problem je u načinu provedbe te želje. Dayton ne brani tom nacionalizmu da pobijedi na svim razinama i u Parlamentu promijeni Ustav kako želi. Oni to žele uraditi nasilno. I to u slučaju Komšić čine. Pozivajući se na legalnost Izbornog zakona koji im to omogućuje.
No je li Izborni zakon legalan? Nije. Neki dijelovi su već oboreni. Mi međutim tvrdimo da on uopće nije legalan.
U Ustavu BIH jasno stoji da će se Izborni zakon u BIH donijeti u Parlamentu BIH. Izborni zakon nije donesen u Parlamentu. Dakle neustavan je.
Parlament BIH nikada nije donio Izborni zakon. Zašto ? Zato što je Wolfghang Petritsch prekršio Ustav tako što je nametnuo Izborni zakon.
Pogledajmo slučaj Mostar. Zašto danas OHR ne nameće izborni zakon za Mostar? Zato što znaju da ne smiju.
To znači da je OHR pogazio Dayton.
Formalno su poštivali odluku Ustavnog suda ubacujući amandmane na Ustav no Izborni zakon nisu imali ovlast nametati.
Izborni zakon je izrazito političko pitanje. I stoga se donosi u najvišem zakonodavnom tijelu svake zemlje – Parlamentu.
Prethode mu burne rasprave i usklađivanja, ali se na kraju mora donijeti jer svaka politička elita nastoji sjesti u vlast.
Petritsch je tu uletio, prekinuo raspravu u Parlamentu i dao si ovlast koju nije imao – Srušio je Dayton namećući Izborni zakon.
Od tog dana nametanja Izbornog zakona traje potiranje Hrvata i Srba u FBIH jer Izborni zakon kao i amandmani koje je nametnuo pogoduju najvećem nacionalizmu u BIH.
Ako mislite da lažemo ne lažemo. Evo izvornika Ustava koji je i danas na snazi. Tu jasno piše da će se članovi Predsjedništva birati prema Izbornom zakonu koji će biti usvojen u Parlamentarnoj skupštini. Od Daytona na ovamo, niti jedan predsjednik u BIH nije izabran prema Izbornom zakonu usvojenom u Parlamentu BIH.
To znači da je OHR potakao nacionalizme u BIH i da nije poštivao Dayton. Zašto onda OHR optužuje naše političare da šire nacionalizam ako su ih od 2001-e godine ubacili u nacionalistički kotao uzrokovan nepravednim i nametnutim Izbornim zakonom? Zato što su licemjeri koji žele jako dugo ostati tu.
Komšić dakle nije moguć prema Daytonu. To je najveća laž sarajevskih medija. Komšić je moguć samo prema Petritschu. Da OHR nije prekršio Ustav, u parlamentarnoj proceduri nikada ne bi na snagu stupio Izborni zakon koji bi omogućio Komšića. Osim kao bošnjačkog člana Predsjedništva ako bi pobijedio u bošnjačkoj izbornoj jedinici. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li ga ikada bošnjački nacionalizam izabrao u tom slučaju.
Ustavni sud je sam trebao upozoriti institucije BIH da se izbori u BIH odvijaju prema neustavnom izbornom zakonu, koji je jasno neustavan radi gore opisanog razloga. Nametnut je od strane sile koja ga nije imala ovlasti nametnuti. Nije u skladu s Ustavom jer nije izglasan u Parlamentu.
Država BIH jedina je država na svijetu u kojoj Izborni zakon nisu izglasali njeni građani i narodi.
Nametnuo im ga je slučajni prolaznik, vlasnik velebne vile u Dubrovniku, koju je vidi vraga, kupio netom nakon rušenja Hercegovačke banke. Tenkovima. Po danu.
Pljačku banaka planirao je noću a radio ju je danju.
Pljačku ustavnih prava BH naroda također.
No kako su nas smatrali priglupim domorodcima koji ništa ne čitaju očito im je “moglo biti”.