Dennis Gratz je danas podnio ostavku na poziciju predsjednika Glavnog odbora i člana Predsjedništva Naše stranke. Ovu odluku saopštio je na svom Facebook profilu. Objevu prenosimo u cjelini:
“Obavještavam vas da sam danas predsjedniku Naše stranke Predragu Kojoviću i članicama i članovima Glavnog odbora NS, uputio svoju neopozivu ostavku na poziciju predsjednika Glavnog odbora i člana Predsjedništva Naše stranke. Iako ovu odluku donosim nakon dužeg razmišljanja, donosim je nažalost bez kolebanja.
Kažem nažalost, jer sam jedan od osnivača Naše stranke i njen ponosni član, što sam bio i što ću ostati. Međutim, smatram da bi bilo neiskreno i nepošteno, najprije prema članovima Naše stranke kao i prema svim ostalim građanima, da i dalje šutim o nezadovoljstvu dobrog dijela članova Naše stranke prema potezima koje trenutno povlači najuže rukovodstvo stranke. Šutio sam zbog mira u kući. Sad mislim da bi šutnja dovela do još većeg nemira, te sam po nalogu odgovornosti odlučio da budem glas tihe većine.
Potezi koje je najuže rukovodstvo povlači, metodama neprimjerenim tradiciji Naše stranke, doveli su do narušavanja atmosfere i funkcionalnosti stranke. Duboko se ne slažem s tim potezima, a istovremeno i pored brojih pokušaja da ukažem na njih i da se zaustavi taj pogrešan kurs, nažalost nisam uspio, što smatram donekle i svojim ličnim porazom. Međutim, istovremeno smatram, u duhu Naše stranke, da bi bilo neodgovorno gurati probleme pod tepih i kriti ih građanki i građana, a članice i članovi NS znaju već vrlo dobro o čemu govorim.
Mislio sam da nikada neću ovo reći, i teško mi je i sada to kazati, ali ne mogu više sa sigurnošću i ponosom reći da predsjednik i potpredsjednici NS stoje iza izvornih vrijednosti oko kojih su se ljudi okupljali u ovoj organizaciji, i na veliku žalost svih nas koji smo vjerovali u to, ne mogu više reći da imam povjerenje u njih. Sumnja, koja se javila po tom pitanju u meni, sada je prešla granicu, i više ne mogu reći da će najuže rukovodstvo osvjetlati naš obraz ako se ništa ne promijeni.
Ne želeći biti zlurad, i ne vjerujući da je stvarnost završen proces, i da se ljudi ne mogu mijenjati, ipak želim da se ova moja ostavka protumači kao pokušaj šok terapije. Iako sa sigurnošću ne vjerujem, ipak se želim nadati da će ovo što radim dovesti do promjena, najprije da zaustavimo kurs u kojem najuže rukovodstvo polako odvodi stranku, a onda i do vraćanja demokratskog duha.
Ne želeći da nanosim štetu stranci, neću da javno nabrajam sve probleme u političkom djelovanju i ideološkim promjenama, koje naše članstvo jako dobro poznaje, a koje sam iznosio na organima stranke, gdje smatram da se trebaju i rješavati, a ne na kafama ili sličnim nezvaničnim ambijentima što je možda praksa kod drugih, ali nije bila doskoro u NS. Kao što je ova ostavka jedna krajnja mjera, tako i krajnja mjera mora biti javno problematiziranje problema, ako se ne promijene stvari. Ima još nade.
Ovim potezom, kao prvi među jednakim, želim ohrabriti članstvo da traži uključivanje u procese odlučivanja, da se stranka ponovo demokratizira, da se lokalnim odborima, kao stubovima ove stranke, a onda i Glavnom odboru, kao svojevrsnoj skupštini lokalnih odbora, vrati utjecaj u procesu odlučivanja, i da se stranci prestane dešavati da izuzetno mali broj ljudi u zatvorenim krugovima donosi pogrešne odluke sve do scenarija o kojem ne želim ni razmišljati.
Volio bih da ni najuže rukovodstvo ovo ne shvati kao bijeg od problema, a znam da članstvo neće. Bijeg od problema, što je nekad i štetno za mene, nije moj stil i način. Kad sam postao predsjednik Naše stranke 2011. ona se nalazila u najtežoj situaciji od svog osnivanja, doslovno pred gašenjem. O tome šta sam uz podršku članova Naše stranke uspio uraditi u svom mandatu, dovoljno znaju svi, a to nisu dovodili u pitanje ni članovi najužeg rukovodstva – da sam poziciju predsjednika napustio – što je možda greška za NS, a nadam se da ipak neće biti – kada je stranka bila u fazi totalnog uspona, i ostavio sam je u najboljem stanju. Nažalost, ako stvari budu išle kao u zadnje vrijeme, prijeti nam ponovo scenarij iz 2011. Mislim da je bolje spašavati se od najgore prijetnje prije nego što dođe preblizu.
Vjerujem da će i članovi najužeg rukovodstva smoći snage, i shvatiti ovo kao dobronamjeran čin i prema njima. Nemam ništa lično protiv njih, čak sam možda bio i previše subjektivan i prelazio sam preko štetnih poteza, ali želeći sve najbolje stranci, želim da promijene način na koji razmišljaju i postupaju. Svakog ponese osjećaj da ima moć, nije to neljudski, ali zadaća svih u demokratskoj organizaciji je da skrenu pažnju na to. Zato želim reći predsjedniku i potpredsjedništvu NS: Molim vas, smognite snage i promijenite se, ako ne zbog sebe, iz sebičnih motiva, onda zbog svih nas, članova NS, koji smo vam dali povjerenje i zbog građana koji će vam možda dati povjerenje iduće godine.
Ne namjeravam se kandidirati na idućim izborima, te prepuštam pozicije onima koji to žele, pa ako treba i članovima rukovodstva, ako dobiju podršku od članstva Naše stranke. Mislim da je to jako važno, kao princip, jer je teško dobiti povjerenje građana, ako nemate povjerenje članova svoje stranke.
Ja lično ostajem ponosan član Naše stranke, jer Naša stranka je ideja, skup vrijednosti i autentičnog članstva, a ne trenutnog kursa rukovodstva. Također, zbog odgovornosti prema građankama i građanima koji su me izabrali i prema časnom imenu NS, ostajem zastupnik Naše stranke u Parlamentu FBiH. Ne samo da ću nastaviti u istom tempu, kao i dosad, već ću nastojati i povećati intenzitet. Pripremio sam i pripremam niz zakonskih inicijativa, amandmana na Vladine zakonske prijedloge, poslanička pitanja i cijeli drugi arsenal instrumenata koje mi stoji na raspolaganju u borbi za interese građana.
Svoj mandat želim završiti časno, opravdati povjerenje ljudi koji su mi dali glas, i – ako najuže rukovodstvo ne pristane na promjene na bolje, i nastave se promjene ka gorem – vratiti se svojoj struci, uvijek pružajući podršku dobrim i vrijedim članovima Naše stranke koji rade fenomenalan posao u svojim lokalnim zajednicama”.