U obilježavanju Dana Republike Srpske kojeg sarajevski mediji, uključujući i javne rtv servise i regionalne medije sa sjedištem u glavnom gradu BiH, nazivaju neustavnim, nema ničeg ni neustavnog ni nezakonitog. Naime, nakon što je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim odredbe zakona o 9. siječnju kao Danu i krsnoj slavi RS, u ovom je entitetu organiziran referendum, na kojem se 99,8 posto izašlih na birališta izjasnilo ZA obilježavanje 9. siječnja kao Dana RS. No, kada je Ustavni sud i referendum proglasio nesutavnim, bez velike medijske pompe Narodna skupština RS usvojila je novi zakon o Danu RS, iz kojeg je izbačena “krsna slava”. Taj novi zakon o prazniku “manjeg entiteta”, do danas, nitko nije osporio. Što je onda sporno u jučerašnjem slavljenju entitetskog praznika?. Pravno gledajući ništa.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Ako je obilježavanje Dana RS zakonit čin, može li angažiranje počasne postrojbe OS BiH, na što po Zakonu o obrani predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić ima pravo, biti sporno? Po logici stvari ne. Licemjerno je, međutim, da bošnjački političari, kojima, kako reče SDP-ov zastupnik Denis Bećirović, država BiH znači “glava na ramenu” zapovjednicu stožera NATO-a u BiH priznaju kao vrhovnu zapovjednicu Oružanih snaga BiH, umjesto kolektivnog šefa države, u koju se zaklinju i za koju bi glavu dali. I pride kao tumača o tome može li se Vojska BiH angažirati na obilježavanju Dana RS, koji je, ponavljam, proslavljen po važećem, novom, neosporenom zakonu.
Zanimljivo je, međutim, kako se u verbalnm ratu vlasti u Banja Luci uopće ne trude dematirate tvrdnje iz Sarajeva, s izuzetkom Mladena Ivanića, o “neustavnom prazniku”. Jasno je i zbog čega. Dodik bi na taj način, zapravo, javnosti u tom entitetu priznao da se njegova vlast, donoseći novi zakon o Danu RS zapravo, povinovala odluci Ustavnog suda BiH, čime bi srušio sliku koju stvara o sebi kao “srpskom junaku”, onom koji, boreći se za Srbe i RS, prkosi “muslimanima i međunarodnoj zajednici”.
Sarajavski političari i mediji, također, imaju sličan, ali dvojak motiv za verbalnu paljbu zasnovanu na izmišljotini o tobožnjem državnom udaru koji je izveden u režiji Dodika i Čovića anagažiranjem Oružanih snaga BiH u obilježavanju “neustavnog praznika”, koji niti je neustavan, a niti Čović ima bilo kakve veze s angažmanom Vojske u Banja Luci.
Kao što se Dodik u očima Srba želi predsaviti kao borac protiv ugnjetavanja Srba i vođa “pripojenja RS matici Srbiji”, čime dodatno potpaljuje vatru, tako se bošnjački političari nadmeću u toboženjem patriotizmu; tko će oštrije uzvratiti Dodiku u “obrani države Bosne i Hercegovine”. Kako je u bošnjačkoj javnosti odavno stvoren sterotip kako Dodik ruši državu BiH, a Čović mu u tome pomaže, jasno je da treba udariti i po jednom i po drugom. I svatko tu nastoji ušićariti za sebe. Tako je i Željko Komšić, predsjednik propalog DF-a patriotski najavio borbu do kraja u obrani države. Branit će je, najavio je, od Čovića, ponovnim kandidiranjem za člana Predsjedništva BiH, odnosnom opetovanim pokušajem majorizacijom Hrvata. Valjda računa, kako mu je to, nakon debakla na lokalnim izborima, jedina i posljednja šansa da se ponovo dočepa vlasti. Nema veze što je zamjenik ministra obrane BiH Sead Jusić izjavio da je on, a ne “Čovićeva ministrica Pendeš”, postupajući po zakonu, kako je rekao, potpisao zahtijev Mladena Ivanića o angažmanu počasne postrojbe OS BiH u Banja Luci. Neće čuditi ako ta Jusićeva izjava vrlo brzo nestane iz sarajevskih medija jer se ne uklapa u stereotip o spsko-hrvatskoj, a ne samo srpskoj uroti protiv države.
Drugi, jednako važan motiv galame iz Sarajeva i umjetnog stvaranja drame je stvoriti alibi za nesporovođenje odluka Ustavnog suda BiH o izmjenama Izbornog zakona o izboru delegata u Federalni dom naroda, izbornim pravilima za Mostar, te presudi Suda u Starzburu u predmetu Sejdić- Finci. Iako se, bez presude Ustavnog suda po Ljubićevoj apelaciji neće, nakon izbora 2018., moći formirati vlast niti u Federaciji BiH, niti BiH, “braniteljima države” to nije važno, koliko je za obranu države važno da se “Srbima zabrani slaviti 9. siječanj”.
Na pokušaje hrvatske politike da se pitanje institucionalne ravnopravnosti Hrvata, kroz izmjene izbornog zakona, vrati u žižu hrvatsko-bošnjačkih pregovora, Sarajevo odgovara na tradicionalni način- optužbama; eto dokaza da Čović traži treći entitet i podjelu države izmišljajući tobožnju ugroženost Hrvata. I, evo još jednog argumenta za njihovu patriotsku borbu za državu, a zapravo sluđivanje javnostii i uništavanje izgleda za opstanak BiH.
Ono što je jučer, vrijeđalo zdrav razum, nije, dakle, obilježavanje Dana RS, već izjave srpskih čelnika s lijeve i desne obale Drine izrečene na banjalučkom praznovanju. Dodikova kako su “Srbi boreći se za Republiku Srpsku donijeli slobodu i drugim narodima” i Nikolićeva kako je Republika Srpska “multietnička država”. Nazvati to što su desetine tisuća pobijenih, protjeranih, silovanih, u logorima mučenih Hrvata i Bošnjaka s prostora današnje RS slobodom za ta dva naroda može samo onaj koji nema ni trunke morala, empatije, suosjećanja sa žrtvama. Takvo odsustvo ljudskosti je uvreda za žrtve i zločin nakon zločina.
Jednako se može okarakterizirati i Nikolićeva izjava kako je Republike Srpska “multietnička država”. Uporaba termina država, a ne entitet govori o Nikolićevom licemjerstvu kada se zalaže za teritorijalni integritet BiH, a RS istovremeno naziva državom, dok je karakterizacija “multietnička” vrhunac cinizma predsjednika Srbije koji zna da ju se može takvom zvati samo zato što srpske vojne i paravojne snage, nisu uspijele pobiti i protjerati baš svo nesrpsko stanovništvo s 49 posto teritorija BiH./HMS/
wpDiscuz