Da je BIH danas uređena po “fašističkom” modelu kako ga danas zove službeno Sarajevo, inače radi se o modelu kakvim su uređene sve višeetničke države Europe, umjesto što je skrojena po Daytonu, da je BIH uređena danas kao Federalna republika, kao federacija triju federalnih etničkih jedinica, kao Britanija, Belgija, Španjolska, kakva bi u njoj bila vlast , koliko bi koštala ta vlast i kako bi tekao daljnji razvoj BH društva, što bi se dogodilo s političkim akterima u BIH, koliko bi trajali na polju stvarne demokracije i koliko bi uostalom koštala takva zemlja? Na što bi ličio naš život sutra, da se BIH uredi onako kako se jedino ne smije urediti – kao normalna europska federalna višenacionalna zemlja.
Nikola Zirdum l poskok.info
Da je BIH danas federalna država triju dominantno etničkih republika, koje su svaka za sebe opet republike građanskih Ustava, ona bi odavno imala formiranu vlast, jako brzo nakon izbora.
Imala bi tri republička parlamenta, potom jedan savezni državni parlament, jednu saveznu vladu s ozbiljnim ovlastima, tri federalne vlade s manjim ovlastima, jednog premijera države kojeg smjenjuje i postavlja parlament države, tri premijera republika koje postavljaju i smjenjuju federalni parlamenti.
Parlament Jedan , Dva i Tri već bi odavno izabrali federalne premijere. Državni parlament već bi odavno izabrao državnu vladu.
Samim time što je srednja razina vlasti etnička, ne bi postojala potreba za postojanjem nacionalnih Domova naroda kako na federalnoj i entitetskoj razini, koje više ne bi bilo, tako i na državnoj razini.
Samo na tom potezu uštedili bi se milijuni maraka godišnje.
Trojna federalizacija zemlje u samom startu državi bi donijela milijune. Tko je najviše protiv takve vrste uštede? Pa oni koji su najbrojniji u državnim i entitetskim parlamentima. Hrvati sigurno nisu. Stalno se govori da je ključ uštede u kantonima, dok se šuti da je ušteda zapravo na glomaznim parlamentima koji ionako o malo čemu odlučuju, budući da “mape puta” crtaju stranci. Kantoni naime, ne troše toliko na vlastitu ministarsku administraciju koliko na plaćanje javnog sektora (školstvo, zdravstvo, policija, socijala)
Trofederalna BIH imala bi samo 3 predsjednika na plaći umjesto današnjih 9! Ušteda od 150%. Imala bi tri predsjednika republike i jednog predsjednika države koji bi određeno razdobolje bio jedan od ova tri.
Predsjednik svake republike bio bi ujedno i predsjednik države jednu trećinu mandata.
Za vrijeme dok bi obavljao dužnost predsjednika države za to vrijeme obavljao bi i dužnost predsjednika republike. Time bi se također značajno uštedilo. BIH bi postala normalnija u još jednom pogledu. Imala bi samo jednog predsjednika. Kao i svaka druga država svijeta.
Raspodjelu diplomacije vršili bi federalni parlamenti kroz institut federalnog predsjednika.
Sva etnička, nacionalna i kolektivna pitanja u takvoj BIH bila bi rješena kroz postojanje nacionalnih republika. Način izbora, način delegiranja, prava ostalih. Primjerice Sejdić i Finci bi se mogli kandidirati u svakoj od triju federalnih republika u kojoj žele.
Alternativa ovom jednostavnom rješenju je samo jedna – potpuno vraćanje na sistem iz 90-ih i princip općine i država. No to nikada neće dopustiti što mislite tko? Ne samo Srbi, nego u znatno većoj mjeri upravo najveći zagovornici građanske BIH – Bošnjaci. Da to doista žele davno bi predlagali gašenje FBIH i kantona a ne samo kantona. Principom općine i država, te dvije razine vlasti sarajevska elita izgubila bi mogućnost potpune kontrole 51% BIH koju od Petritschevih amandmana uživaju i otkada im je omogućena institucionalna majorizacija na 51% BIH.
Koje bi bile dobiti za BIH u političkom životu?
U državi rješenog nacionalnog pitanja došlo bi do slabljenja vodećih nacionalnih stranaka. Primjerice HDZ , SNSD, SDS, SDA, SDP, itd, više ne bi glasove mogli dobijati na priči protiv onog drugog i trećeg, pričama o ugroženosti itd. Nužna posljedica toga je da bi došlo do znatne pluralizacije scene u cijeloj BIH. Pluralizacijom scene, i rastakanjem velikih nacionalnih stranaka na brdo malih stranaka pojačala bi se građanska svijest. Relaksirao bi se život pripadnika nedominantnog naroda u području gdje živi dominantniji narod. Jer bi pitanje identiteta i pripadnosti postalo manje bitno. Isto tako usljed nestanka straha od onog drugog, zaživjeli bi mehanizimi pozitivne diskriminacije manjih umjesto današnje trendovske negativne.
Nužno bi došlo do naglog jačanja ljevih pokreta. Po prvi puta istinskih radničkih i socijalnih partija. I to u sve tri republike.
Rješavanjem nacionalnog pitanja efikasno kroz srednju razinu vlasti došlo bi se do najveće dobiti na najvišoj razini vlasti. Državna razina vlasti konačno bi mogla biti programska a ne tripartitno nacionalna i antilogička kakva je danas , formirana po principu da njeni koalicijski partneri moraju biti njeni najveći unutarnji konkurenti i neprijatelji.
Ne bi bio nužan propis da vladu BIH čine ministri iz različitih naroda, pobjednici s legitimitetom predstavljanja pojedinih grupa, nužno bi bilo da neka stranka, koja želi u državnu vlast iz neke republike, ima jak koalicijski kapacitet sa strankama iz drugih republika. Netko će reći da bi se time omogućilo Bošnjacima kao najbrojnijima da uvijek vladaju državnom Vladom. No to baš i nije tako niti brojevi u BIH to omogućuju Bošnjacima.
Legitimitet državne vlade bio bi građanski, a takva vlada moguća je u BIH samo uz snažno rješeno nacionalno pitanje na srednjoj razini. Vlade federalnih jedinica imale bi nacionalni legitimitet i poluge zaštite nacionalnih interesa kroz blokade poteza državne vlade koje bi smatrali neprihvatljivima. Pa i rušenja samog proračuna u slučaju da on bude diskriminatorski. Jedan dio proračuna svakako bi automatizmom išao na srednju razinu.
Kroz trofederalizaciju zemlje, postiglo bi se zapravo ono o čem sanjaju pomodni salonski ljevičari. Slomilo bi se ili značajno otupilo desne pokrete u zemlji, strašno bi se pojeftinilo zemlju, i dalo bi se Bosni i Hercegovini da krene naprijed. Ka Europi. No kada bi se to dogodilo što bi oni činili? Na koje pošasti bi nas upozoravali i po kojim NGO fondovima i stranima ambasadama bi burgijali novce?
Ako se primjene rezulati današnjih izbora na fiktivnu, zamišljenu, i zabranjenu, od strane stranih veleposlanstava, trofederalnu BIH , vlast u BIH danas bi izgledala ovako:
Predsjednik republike 1 bio bi onaj tko bi na prostoru republike 1 u drugom krugu odnio 51% glasova. Njemu bi pripalo također da bude 1/3 mandata i predsjednik države. Vlast u republici 1 činio bi vjerojatno SNSD sa koalicijskim partnerima. A trka u drugom krugu ako bi do njega došlo vodila bi se između Dodika i Ivanića.
Predsjednik Republike 2 ne bi bio nužno Izetbegović nego onaj tko bi u drugom krugu unutar republike 2 odnio 51% glasova. Ako pogledamo današnju strukturu bošnjačkih glasova, logično je da bi se za izbor predsjednika republike “Dva” borba u drugom krugu vodila između Radončića i Izetbegovića ili možda Suljagića i Izetbegovića. Pobjednik između njih dvojice bio bi predsjednik reublike 2 cijeli mandat i predsjednik BIH 1/3 mandata.
Pobjednik u republici 3 bio bi Čović u prvom krugu, zbog konstelacije odnosa, priče s Platformom i jakog zbijanja glasova oko HNS-a.
On bi ujedno bio predsjednik države 1/3 mandata.
Predsjednici republika mogu biti predsjednici iz bilo koje etničke skupine. Teoretski sva tri predsjednika republika mogu dolaziti iz reda Ostalih.
Premijer BIH bio bi onaj tko bi u Parlamentu BIH skupio 50% zastupničkih ruku. Prema današnjim izlaznim rezultatima ni po čemu se ne može jamčiti da bi prvu Vladu BIH sačinile samo bošnjačke stranke. Niti bi to bilo pametno za njh da one to učine . A ako to naprave opet nikakav problem. Preuzimaju odgovornost za zemlju iduće 4 godine. Federalna srednja razina vlasti, može ih blokirati do mile volje ako im se njihov program ili proračun ne svidi. Stoga bi svatko onaj tko bi formirao državnu vlast nastojao da stvori kakvu takvu funkcionalnu koaliciju koja bi na srednjoj razini vlasti imala kakvog takvog partnera. Možda bi tako prva Vlada BIH bila koalicija SDP-DF-PDP-SDS-SDA ali nitko ne može reći da baš prvu Vladu BIH ne bi načinili SNSD-HDZBIH-SBB i DF ili neka druga bošnjačka stranka.
Sa tako jednostavnom strukturom i zaštićenim nacionalnim pitanjem na srednjoj razini, na način da svaka republika može povući republički veto na svaku odluku državne, savezne vlade, stvorio bi se zdrav politički poligon za demokratizaciju društva.
Relaksacija BIH društva bila bi nužna posljedica. Jačanje državne vlade , na način da se ključne stvari stave pod kontrolu države, a lokalne i regionalne pod kontrolu republika, od BIH bi napravile kakvu takvu smislenu državu.
No kako je u BIH od Patricka Moona do danas , zabranjeno razmišljati u ovom smjeru, ja se još jednom , kao fašist, i separatist najdublje ispričavam. Posebno Kasimu Trnki i svima kojima sam pokvario dan ili možda ukaljao san o Jednoj , jedinoj i prosperitetnoj.
Stvarni vladari BIH ne žele dogovor. Stoga su sve jednostavne ideje osuđene na propast. I označene kao opasne. Takva je i ova. Ona je zaista opasna ideja. Naime kada bi se implementirala, prijeti realna Opasnost da bi oni koji drmaju ovom zemljom od rata na ovamo morali ići kući. U Astriju. SAD. A neki i u zatvor. Recimo Petritsch. Čovjek koji je poništio Dayton. Tenkista. I terorist. Ugledni građanin Dubrovnika.