Published On: Thu, Sep 6th, 2012

ČUJ KANTON 10!? Što muči najveću županiju Herceg-Bosne?

Mladi u Livnu su nezadovoljni životom u toj općini, a da ima tko pitati mlade u drugim općinama Hercegbosanske županije, odgovorili bi isto.

Naime, anketa provedena među mladim Livnjacima pokazala je kako su nezadovoljni planovima za zapošljavanje, zdravstvenom zaštitom i uopće klimom koja vlada u njihovu gradu. To ih, kako se navodi u anketi, dovodi najvećim dijelom do alkoholizma, a budući da u BiH nizašto ne postoje stvarni podaci, nemoguće je znati koliko broj mladih umjesto gledanja u budućnost, gleda u čašicu.

Možda bi podatak o tomu mogli naći kod ugostitelja čija se zarada većim dijelom godine zasniva na točenju enormnih količina alkohola maloljetnicima, koji piće naručuju u bocama i gajbama.

S druge strane, dok se podižu spomenici uspomenama na odlazak trbuhom za kruhom iz prošlih vremena, čini se kako spomenik vrijedi i za sadašnjost, ali i za budućnost. Naime, mali se broj mladih, nakon što otputuje u fakultetska središta, vrati u rodni grad, budući da su minimalne mogućnosti za pronaći posao.

Radna mjesta su zauzeli sinovi stranačkih dužnosnika bez obzira na stručnu spremu, a iz ankete je vidljivo kako su mladi svjesni da bez politike i političkih veza nema posla. No, unatoč tome, anketa je pokazala i kako mladi ne žele u politiku, ali ni u nevladine organizacije.

Da politika mladima bude odbojna pobrinula se županijska vlada kojoj je trebalo čak 22 mjeseca od objave izbornih rezultata da se ustoliči. A kad se ustoličila, bila je onakva kakvom su je željeli u samome početku. Na Hercegbosanskoj županiji vagala se ljubav dvaju HDZ-ova. Obećano partnerstvo zapelo je na foteljama u najvećoj, ”najčišćoj” i, po broju stanovnika, najpraznijoj županiji.

No, najbezbolnije je biti političar uovoj županiji jer je preslab sud javosti. Vijesti se plasiraju s lokalnih radio-postaja, koje ovise o općinskim novcima, pa ne smiju biti prekritični, a lokalni portali često su neozbiljno shvaćeni i više se bave kopiranjem vijesti s estrade nego stvarnim problemima ispred nosa.

Zbog toga, primjerice ostaje od javnosti nekažnjeno kašnjenje izvođenja radova ispred zgrade Općine u Tomislavgradu. Iako je rok za ”svečano” otvaranje spomenika porušenom drvoredu bilo planirano za siječanj, presjecanje vrpce još se čeka.

Vjerojatno su općinski čelnici shvatili da je najbolje vrijeme za samohvalu upravo ono predizborno, kad se potpisuju ugovori i za nove gradnje čiji je rok dovršetka u vrijeme najvećih zima.

No, sud javnosti izostaje, pa se tako prešlo preko neviđene prevare oko livanjske džamije, koja se gradi u novom obliku, iako je nacionalni spomenik i trebala bi izgledati kako je izgledala prije maloumnog rušenja. Naime, dok se županija borila za vlast, ”službeno Sarajevo” je odlučilo da nema podataka o tome kako je izgledala prije rušenja. I sada se gradi. Prešlo se i preko zatrpavanja rimskih ostataka u sred Tomislavgrada jer su franjevci novinare koji su pokušali skrenuti pozornost javnosti na veliku štetu nazvali lešinarima. Propala je neviđena atrakcija, jer malo koji grad se može pohvaliti rimskim gradom u središtu, iako se za arheologiju u općinskim proračunima izdvajaju sredstva.

Tako se županija, čiji je jedini turizam skijanje i sport na Kupresu, unatoč najvećem umjetnom jezeru u Europi, parkom prirode pred nosom, neiskorištenim izletištima tik do gradova, može pohvaliti samo velikim krškim poljima, koja zjape prazna. Smještena na tromeđi, samo stotinjak kilometara od mora, stotinjak kilometara od planina i skijanja i stotinjak kilometara od Mostara kao središta, županija nema nikakav turistički plan, a općinski dužnosnici nemaju sluha, volje ni viška novca za bilo kakve turističke projekte. Netaknuta priroda, doslovno ostaje netaknuta. Do požara.

Jedina nada je da se djeca prevarenih gastarbajtera neće prestati vraćati ljeti u jeftine klubove i ostavljati novac. Nekada najveće oranice, pune pšenice i krompira, i veliki pašnjaci, ostali su samo uspomena na posijani uran iz rata, a svega se sjete samo starci koji proklinju mlade jer ne žele u polje nego u fotelje.

Do tada se mlada stranačka imena rasipaju statusima na Facebooku o Trećem entitetu iako se natječu za općinska vijeća. Ali o čemu govoriti kad duvanjskom čaršijom i europskim diplomatskim krugovima po Sarajevu kruži priča kako je duvanjski općinar pred Petera Sorensena, visokog izaslanika EU u BiH, prostro kartu podjele Bosne i Hercegovine tijekom sastanka o lokalnim zajednicama.

Lakrdija poput ove i poput dvogodišnjeg natezanja oko sjedanja u fotelje županijske vlade kao i lijepljenja Trećeg po Facebooku, samo su pokazatelj kako se u županiji ne razmišlja o stvarnim problemima, nego se svatko pomalo igra vlasti i vladara. Bez ikave kazne za loše ili nikako urađeno.

Herceg-Bosanska županija, u kojoj su Hrvati većina, slomila je svehrvatsku ljubav, ali i teoriju da su krivi oni ”drugi”. Najlakše je zasjesti, obećati cestu i gledati kako se njome nitko ne vraća.

Z.S: l http://bljesak.info