Craig Murray: Pavel Durov i zlouporaba zakona

Autor: Craig Murray l Prijevod: Časopis

EU akti su užasno gusto napisani i složeni, a objavljuju se kao “Uredbe” i “Članci”. Obje pokrivaju potpuno isto područje, ali za potrebe provedbe važniji su detaljniji “Propisi” koji se spominju u nastavku. “Članci” su u potpunosti u skladu s tim.

Tako, primjerice, Uredba 20 smatra “posredničku službu”, u ovom slučaju Telegram, odgovornom za nezakonite radnje korištenjem svoje usluge samo ako je namjerno surađivala u nezakonitim aktivnostima.

Konkretno, pružanje enkripcije ili anonimnosti ne smatra se namjernom suradnjom u nezakonitim aktivnostima.

„(20) Kada pružatelj posredničkih usluga namjerno surađuje s korisnikom usluga u svrhu provođenja nezakonitih radnji, usluge se ne bi trebalo smatrati pruženim neutralno te stoga pružatelj ne bi trebao moći koristiti iznimke od odgovornosti. predviđeno ovom Uredbom.To bi trebao biti slučaj, na primjer, kada pružatelj nudi svoju uslugu s glavnom svrhom olakšavanja nezakonitih aktivnosti, na primjer, eksplicitno navodeći da je njezina svrha olakšavanje nezakonitih aktivnosti ili da su njegove usluge prikladne za tu svrhu. Sama činjenica da usluga nudi šifrirane prijenose ili bilo koji drugi sustav koji sprječava identifikaciju korisnika ne bi se sama po sebi trebala smatrati olakšavanjem nezakonitih aktivnosti.”A u stavku 30. posebno je navedeno da ne postoji opća obveza nadzora od strane pružatelja usluga za kontrolu sadržaja. Zapravo, vrlo je jasno da Telegram nema obvezu poduzimati proaktivne mjere.

„(30) Pružatelji posredničkih usluga ne bi trebali podlijegati, ni de jure ni de facto, obvezama praćenja u odnosu na obveze opće prirode. To se ne odnosi na obveze praćenja u konkretnom slučaju, a posebno ne utječe na naloge nacionalnih tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, u skladu s pravom Unije, kako ga tumači Sud Europske unije, te u u skladu s uvjetima iz ove Uredbe.

Ništa u ovoj Uredbi ne bi se trebalo tumačiti kao nametanje opće obveze praćenja ili opće obveze aktivnog utvrđivanja činjenica, niti kao opću obvezu pružatelja usluga da poduzmu proaktivne mjere u vezi s nezakonitim sadržajem.”

Međutim, Telegram je dužan djelovati protiv određenih naloga u vezi s pojedinačnim nalogom nacionalnog tijela koji se odnosi na određeni sadržaj. Stoga, iako nema opću obvezu nadziranja ili cenzure, mora odgovoriti na zahtjeve nacionalnih tijela u vezi s pojedinačnim sadržajem.

„(31) Ovisno o pravnom sustavu svake države članice i dotičnom pravnom području, nacionalna pravosudna ili upravna tijela, uključujući tijela za provođenje zakona, mogu narediti pružateljima posredničkih usluga da djeluju protiv jednog ili više određenih predmeta nezakonitog sadržaj ili pružiti određene specifične informacije. Nacionalni zakoni na temelju kojih se izdaju takvi nalozi značajno se razlikuju i nalozi se sve više izdaju u prekograničnim situacijama.

Kako bi se osiguralo da se te naredbe mogu provoditi na učinkovit i djelotvoran način, posebno u prekograničnom kontekstu, tako da nadležna javna tijela mogu izvršavati svoje zadaće, a pružatelji usluga ne budu podvrgnuti nerazmjernom opterećenju, bez nepotrebnog utjecaja na prava i legitimnih interesa trećih strana, potrebno je utvrditi određene uvjete koje te narudžbe moraju ispunjavati i određene dopunske zahtjeve u vezi s obradom tih narudžbi.

U skladu s tim, ova bi Uredba trebala uskladiti samo određene posebne minimalne uvjete koje takve naredbe trebaju ispunjavati kako bi se stvorila obveza za posredničke pružatelje usluga da obavijeste nadležna tijela o učincima tih narudžbi. Stoga ova Uredba ne pruža pravnu osnovu za izdavanje takvih naloga, niti regulira njihov teritorijalni opseg ili prekograničnu provedbu.”

Državna tijela mogu zatražiti uklanjanje sadržaja, ali samo za “određene stavke”:

„(51) S obzirom na potrebu da se uzmu u obzir temeljna prava zajamčena Poveljom svih uključenih strana, svaka radnja koju poduzme pružatelj usluge hostinga nakon primitka obavijesti trebala bi biti strogo ciljana, u smislu da bi trebala služiti uklanjanju ili onemogućiti pristup određenim informacijama koje se smatraju nezakonitim sadržajem, bez pretjeranog utjecaja na slobodu izražavanja i informiranje korisnika usluga. Obavijesti bi stoga, kao opće pravilo, trebale biti usmjerene pružateljima usluga hostinga za koje se razumno može očekivati ​​da imaju tehničke i operativne sposobnosti za djelovanje protiv takvih specifičnih stavki. Pružatelji usluga hostinga koji prime obavijest da ne mogu, iz tehničkih ili operativnih razloga, ukloniti određenu informaciju, trebali bi obavijestiti osobu ili subjekt koji je poslao obavijest.”

Postoje dodatne obveze za vrlo velike online platforme koje imaju više od 45 milijuna korisnika unutar EU-a. Ovo nisu dodatne obveze za praćenje sadržaja, već dodatne obveze za osiguranje zaštite u dizajnu njihovih sustava:

„(79) Vrlo velike internetske platforme i vrlo veliki internetski preglednici mogu se koristiti na način koji snažno utječe na internetsku sigurnost, oblikovanje javnog mnijenja i diskursa, kao i na internetsku trgovinu. Način na koji dizajniraju svoje usluge općenito je optimiziran za dobrobit njihovih poslovnih modela, koji se često oslanjaju na oglašavanje i mogu izazvati društvenu zabrinutost.

Potrebni su učinkoviti propisi i provedba kako bi se učinkovito identificirali i ublažili rizici te društvene i ekonomske štete koje mogu nastati.

U skladu s ovom Uredbom, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih preglednika trebali bi stoga procijeniti sistemske rizike koji proizlaze iz dizajna, funkcioniranja i upotrebe njihovih usluga, kao i iz potencijalne zlouporabe od strane korisnika usluge, te trebaju poduzeti odgovarajuće mjere ublažavanja u skladu s temeljnim pravima.

U određivanju važnosti potencijalnih negativnih učinaka i utjecaja, pružatelji usluga trebaju uzeti u obzir ozbiljnost potencijalnog utjecaja i vjerojatnost svih takvih sistemskih rizika. Na primjer, mogli bi procijeniti može li potencijalni negativni utjecaj utjecati na velik broj ljudi, njegovu potencijalnu nepovratnost ili koliko je teško ispraviti i vratiti stanje koje je postojalo prije potencijalnog utjecaja.

(80) Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi temeljito procijeniti četiri kategorije sistemskih rizika. Prva kategorija odnosi se na rizike povezane s distribucijom nezakonitog sadržaja, kao što je distribucija materijala seksualnog zlostavljanja djece ili nezakonitog govora mržnje ili druge vrste zlouporabe njihovih usluga za kaznena djela, te izvršavanje nezakonitih aktivnosti, kao što su prodaja proizvoda ili usluga zabranjenih pravom Unije ili nacionalnim pravom, uključujući opasne ili krivotvorene proizvode ili životinje kojima se nezakonito trguje.

Na primjer, takva distribucija ili aktivnosti mogu predstavljati značajan sustavni rizik kada se pristup nezakonitom sadržaju može brzo i široko proširiti preko računa s posebno velikim dosegom ili drugim načinima povećanja. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih preglednika trebali bi procijeniti rizik od distribucije nezakonitog sadržaja bez obzira na to krše li te informacije i njihove uvjete korištenja.

Ova procjena ne dovodi u pitanje osobnu odgovornost korisnika usluga vrlo velikih internetskih platformi ili vlasnika web stranica koje su indeksirale vrlo velike internetske tražilice za moguću nezakonitost njihovih aktivnosti prema važećem zakonu.”

„(81) Druga kategorija odnosi se na stvarni ili predvidivi učinak usluge na ostvarivanje temeljnih prava, zaštićenih Poveljom, uključujući ali ne ograničavajući se na ljudsko dostojanstvo, slobodu izražavanja i informiranja, uključujući slobodu medija i pluralizam, pravo na privatni život, zaštitu podataka, pravo na nediskriminaciju, prava djece i zaštitu potrošača.

Takvi rizici mogu nastati, na primjer, u vezi s dizajnom algoritamskih sustava koje koristi vrlo velika internetska platforma ili vrlo velika internetska tražilica ili zlouporabom njihove usluge podnošenjem zlonamjernih obavijesti ili drugih metoda za ušutkavanje govora ili ometanje konkurencije .

Kada procjenjuju rizike za dječja prava, pružatelji velikih internetskih platformi i velikih internetskih preglednika trebaju uzeti u obzir, na primjer, koliko je lako maloljetnicima razumjeti dizajn i funkcioniranje usluge, kao i kako maloljetnici mogu biti izloženi sadržaj koji može naštetiti njihovom zdravlju kroz njihovu službu, tjelesni, mentalni i moralni razvoj. Takvi rizici mogu nastati, na primjer, u vezi s dizajnom mrežnog sučelja koje namjerno ili nenamjerno iskorištava slabosti i neiskustvo maloljetnika ili koje može izazvati ovisnost.

(82) Treća kategorija rizika odnosi se na stvarne ili predvidive negativne učinke na demokratske procese, građanski diskurs i izborne procese, kao i na javnu sigurnost.

(83) Četvrta kategorija rizika proizlazi iz sličnih zabrinutosti povezanih s dizajnom, funkcioniranjem ili upotrebom, uključujući kroz manipulaciju, vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih preglednika sa stvarnim ili predvidivim negativnim učinkom na zaštitu javnog zdravlja, maloljetnika i ozbiljne negativne posljedice za fizičku i mentalnu dobrobit osobe ili na rodno uvjetovano nasilje. Takvi rizici također mogu proizaći iz koordiniranih javnozdravstvenih kampanja dezinformiranja ili iz dizajna mrežnih sučelja koja mogu potaknuti ovisničko ponašanje među korisnicima usluga.

(84) Pri procjeni takvih sistemskih rizika, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih preglednika trebali bi se usredotočiti na sustave ili druge elemente koji mogu doprinijeti rizicima, uključujući sve algoritamske sustave koji bi mogli biti relevantni…”

Ovo je vrlo zanimljivo. Mogao bih tvrditi da je prema člancima 81. i 84., na primjer, očigledna upotreba algoritama za ograničavanje dosega i blokiranje od strane Twittera i Facebooka za promicanje proizraelskog narativa i ograničenog propalestinskog sadržaja bilo vrlo jasno kršenje Direktive EU-a o digitalne usluge za namjerno ometanje “slobode izražavanja i informiranja, uključujući medijske slobode i pluralizam”.

Zakonodavstvo je vrlo jasno napisano s posebnom namjerom zabrane korištenja algoritama za ometanje slobode govora i javnog diskursa na ovaj način.

No, naravno, velika je istina da je pravednost i neutralnost tužiteljskih službi puno važnija za ono što se stvarno događa u bilo kojem sustavu “pravosuđa” nego same odredbe zakona.

Samo bi se budala iznenadila da se Zakon o digitalnim uslugama EU-a koristi protiv Durova, očito zbog njegove nesuradnje sa zapadnim obavještajnim službama i zato što je Rus, a ne protiv Elona Muska ili Marka Zuckerberga zbog ograničavanja dosega propalestinskog sadržaja.

Također je važno napomenuti da Europska komisija Telegram ne smatra jako velikom online platformom, koja je do sada prihvatila Telegramovu tvrdnju da ima manje od 45 milijuna korisnika u EU, pa se te dodatne obveze ne primjenjuju.
Ako pogledamo optužbe protiv Durova u Francuskoj, ne vidim kako se oni zapravo pridržavaju Zakona o digitalnim uslugama EU-a.

Osim ako nije odbio ukloniti ili djelovati na određeni pojedinačni sadržaj prema nalogu francuskih vlasti, ili osim ako je postavio Telegram s posebnom namjerom da omogući organizirani kriminal, ne vidim kako Durov nije zaštićen člancima 20 i 30 i drugim zaštitnim mjerama nalazi se u Zakonu o digitalnim uslugama.

Međutim, čini se da su francuske optužbe krajnje općenite i ne odnose se na konkretne komunikacije. Riječ je o zlostavljanju.
Ono što Zakon o digitalnim uslugama ne sadrži je opća obveza predaje neodređenog sadržaja ili ključeva za šifriranje agencijama za provođenje zakona ili sigurnosnim agencijama. Iznimno je rezerviran i prema “dezinformacijama”. Gore navedeni propisi 82 ​​ili 83 očito pružaju neku osnovu za praćenje “dezinformacija”, ali Zakon se općenito oslanja na prilično dobrodošao prijedlog da propisi koji određuju koji su govor i diskurs zakoniti trebaju biti isti izvan mreže i na internetu.

Dakle, ukratko, uhićenje Pavela Durova izgleda kao prilično očita zlouporaba i samo vrlo tanko povezana s pravnom osnovom koja je navedena kao opravdanje. Ovo je jednostavno dio trenutnog rastućeg vala autoritarizma u zapadnim “demokracijama”.

Craig Murray je pisac, voditelj i aktivist za ljudska prava. Bio je britanski veleposlanik u Uzbekistanu od kolovoza 2002. do listopada 2004. i rektor Sveučilišta u Dundeeju od 2007. do 2010. godine.

Izvor: Konzorcij Novosti