Vladislav Berić, branitelj koji je na 25. obljetnici oslobođenja Kupresa vrlo burno i emotivno reagirao tijekom govora generala Stanka Baje Sopte i “oprao” vodeće hrvatske politčare u BiH, bio je na gost na Z1 , na žalost u fašistoidnoj emisiji Bujica. Usred činjenice da je u BIH Hrvatima zabranjen pristup javnim medijima, naši ljudi okreću se najopskurnijim TV emisijama u RH. I završe kod Bujaneca.
Dok sam se ja kao dragovoljac za Hrvatsku borio u Kruševu, Dragan Čović izjašnjavao se “Jugoslavenom” i potpisivao na ćirilici, izjavio je Berić koji je bio ratni zapovjednik livnjanskih specijalaca Vladislav Berić.
Potomstvo mi je u Njemačkoj, a djeca Borjane Krišto i Dragana Čovića se sva uhljebila. Gdje su moja djeca? Ja sam ušao prvi na Kupres sa specijalnom livanjskom policijom. Ranjen sam. Koga hvališ? Ja sam ranjene i mrtve ovdje previjao i gledao, a nisu ni Borjana ni Čović koji ne daju mome djetetu živjeti, kazao je u nedjelju ovaj branitelj.
Pohvalio se kako mu je prvi na istupu čestitao Željko Glasnović, a istaknuo je kako je primio na stotine čestitki hrvatskih branitelja iz regije.
Glasnović je također “vehementan lik” koji se nedavno u Australiji fotografirao s portretom Njemačkog kvislinga koji je Dalmaciju i otoke ustupio okupatorima. Još protiv njega nije pokrenut postupak u RH saboru niti za oduzimanje državljanstva niti za izbacivanje iz sabora.
Moja dva sina morala su u Njemačku, jednog nisam mogao poslati na fakultet u Mostar, a njihova djeca se uhljebljuju i bahate, nastavio je svoju priču u Bujici ponosni hrvatski branitelj iz Livna, koji se kao dragovoljac u Hrvatsku vojsku javio još 1990. godine.
Istaknuo je kako su Livno i Tomislavgrad postali pusti kao Sahara, a žalosti ga što su zaposleni svi oni od kojih vladajuća stranka (HDZ BiH) ima neke koristi, ostali moraju tražiti svoju sreću negdje drugo.
Bio je pripadnik 4. splitske brigade, branio je Kijevo i Kruševo, a od ’93 zapovijedao Specijalnom policijom u Livnu. Sudjelovao je u operacijama “Zima ’94”., “Cincar”, oslobađanju Kupresa, operacijama “Skok 1” i “Skok 2”, “Ljeto ’95”, “Oluja”, a na kraju rata, u rujnu 1995., za vrijeme operacije “Maestral” ranjen je kod Jajca.
Otkrio je i kako bi njegov život puno teže izgledao da nije bio ranjen u ratu.
Sada bih najradije zahvalio četniku koji me pogodio, jer inače danas ne bih imao mirovinu, niti bih imao od čega živjeti, s tugom je kazao Berić.
Opširnije pogledajte u videoprilogu cijele emisije Bujica.
wpDiscuz