Od Daytona na ovamo postoji nekoliko Hrvata koje se stavlja u medije, svaki put kada unitarizmu zagusti. Oni tada istrče na teren kao diverzanti većeg nacionalizma. Predstavljeni su kao “Gradžani” i ljudi širih “humanističkih” načela.
Nevažno što su u bivšem režimu kršili ljudska prava, sudjelovali u prikrivanju zločina, recimo progona nekoliko banjalučkih biskupa prije Komarice, koji su svi redom bili žrtve komunističke represije. Ti i takvi, danas su najveći branitelji Komarice. Zašto? Jer Komarica “hrabro” kaže ono što Puljić ne smije. Je li svojim istupima pomogao ijednom Hrvatu ili im je otežao život u Srpskoj? Zašto niti vlastitu obitelj nije vratio u Banja Luku, odnosno zašto se ta obitelj ne želi vratiti? Zašto prešućuje podatak o tisućama razmijenjenih stanova Srba iz Krajine i Hrvata iz Srpske, čijom legaliziranom zamjenom je priča tih tisuća zauvijek završila?
Kada bi pak Puljić kazao što ne smije, a ono što Komarica smije, recimo kako se u Sarajevu dogodio Bleiburg, i da u njegovoj biskupiji ljude dijele na ljude prve i druge vrste, bi li ti isti zubakovci, ili pak akademici unitarnog, marksisti, kidači križeva u komunizmu, i današnji zazivatelji Svevišnjeg u dnevnopolitičke svrhe Svevišenjg u Sarajevu, dali istu takvu potporu i Puljiću? Bi vraga. Jer protiv dobrog nacionalizma se ne smije. Barem ne vojnici istog tog nacionalizma. I to i jest osnovni hrvatski problem u BIH. Ako ovako govori predsjednik HercegBosne, koji Hrvat onda nije ucjenjiv? Koji nije na prodaju?
Iako je prije nekoliko tjedana izišao s tezom da su Bošnjaci odbili potpisati Sarajevo kao glavni grad sva tri naroda, i kako je Istočna Bosna pala zbog SDA izdaje opet je zaokrenuo priču. Prijetnja Haagom ponovno je stigla? Pogledajmo kakve su riječi uvalili Zubaku u usta i što je morao potpisati kao svoju rečenicu:
„Za Čovića su Hrvati iz Bosne „manji Hrvati“, pa Mato iz Tuzle ili Marko i Josip iz Sarajeva i Zenice, ne mogu biti hrvatski član Predsjedništva BIH, što je potvrdio brojnim kadrovskim nepravdama i ružnim političkim porukama.
Gdje je Zubak pročitao da Hrvat iz Zenice ili Sarajeva ne može biti hrvatski član Predsjedništva? U prijedlogu HNS-a koji Sarajevo nastoji predstaviti kao Čovićev privatni prijedlog, što je uz podjelu Hrvata drugi propagandni aršin (“Nisu to hrvatski interesi, nema to veze s Hrvatima , to je sve Čovićev hir, zamjeniti riječ Hrvati s Čovićem, i personalizirati borbu za unitarnu BIH”) bilo koji građanin FBIH može biti hrvatski član Predsjedništva.
Pa tako Mate iz Zenice, ili Zubak Krešo iz Sarajeva. Uvjet koji HNS stavlja jeste da takav netko ne može biti izabran dominantno bošnjačkim glasovima, što i jest smisao Predsjedništva, da predstavlja volju tri BH naroda. Primjetimo ovdje da si Zubak, kao i svi ostali bošnjački političari hrvatske krvi, daju za pravo govoriti u ime Hrvata iz Tuzle i Sarajeva. No nismo čuli te iste Hrvate. A teško bi bilo povjerovati, da oni , Hrvati iz Tuzle i Sarajeva, smatraju, kako je u redu da se i dalje nastavlja manipulirati njihovim glasovima. Da im se nameće Komšić, da im se nameću predstavnici u Dom naroda i preko njih imenuju nelegalne vlade u FBIH. Teško je nekako pomisliti da većina Hrvata Tuzle i Zenice to misli. Zašto? Zato što većinu hrvatskih glasova i u Tuzli i Zenici i Sarajevu i danas dobivaju stranke HNS-a. Zato što ovaj prijedlog potpisuju i članovi HNS-a iz Tuzle i Zenice. Zato što je to naprosto normalno druže Zubak.
Jer zašto bi pobogu smetalo Anti i Mati iz Tuzle, da se kod izbora člana Predsjedništva provjeri legitimitet izabranog? I da član Predsjedništva može biti samo onaj koji ima većinsku potporu tog naroda? Ako se to pravilo uvede, Bošnjak iz Tuzle, zna da od preglasavanja nema ništa. Takav Bošnjak, ako bi se ipak odlučio dati glas nekom hrvatskom kandidatu, onda bi se takav glas smatrao daleko vrijednijim nego u dosadašnjoj praksi. Jer to ne bi bio glas iz pakosti, ili glas iz želje za preglasavanjem nego nešto posve drugo.
Zamislimo da prema ovom zakonu kao hrvatski član Predsjedništva postane čovjek koji dobije većinu glasova u FBIH, recimo 400.000 glasova od toga 250.000 bošnjačkih, ali i najviše glasova na prostoru s većinskom i polovičnom naseljenošću Hrvata. Ne bi li takav član Predsjedništva uživao veći ugled nego iti jedan do sada?
Da je Zubak pročitao ustav koji je potpisao, tamo bi vidio da je funkcija predsjedničkog veta, usko vezana za pojedini dom naroda. Hrvatski član predsjedništva obraća se klubu Hrvata u Domu naroda, kada želi podići veto a ne klubu Bošnjaka. Zašto bi se taj i takav obraćao klubu jednog naroda ako je prema doktrini unitarista član predsjedništva netko tko ima višestruki legitimitet više naroda u BIH? Da je Komšić ikada htio povući nacionalni veto, premda bi to bilo čudno, budući da njemu ne smeta niti preglasavanje naroda njegovog oca, i njegovog djeda, kako bi bizarno izgledalo da se on obrati hrvatskom klubu u Domu naroda?
Krešimir Zubak, sudjelovao je u Alijansi, podržao je i Platformu i on danas govori o nepravdi zvanoj preglasavanje Hrvata. Zar unitaristi nisu mogli naći nekog boljeg od Zubaka?
Taj i takav kaže sljedeće: Posve je u redu kada Bošnjak preglasava Hrvata pogotovo ako sam ja nakon toga ministar, posve je u redu kada bošnjački glas u Goraždu ili Sarajevu vrijedi više nego hrvatski glas u Širokom, pogotovo ako je NHI u vlasti. No nikako nije u redu da Hrvat nameće Hrvatu! Iako nigdje i ničim , teoretičari zavjere, Hrvata protiv Hrvata dokazali nisu da bi kroz ovaj prijedlog Hrvati preglasavali Hrvata.
Kako?
Uzmimo na primjer da za hrvatskog člana Predsjedništva BIH najbolje šanse ima gore narečeni Franjo Komarica. Čovjek koji voli kameru. Čovjek koji hoće Nobela za mir. Čovjek koji se smije u kameru dok priča o teškoj sudbini hrvatskog naroda u RS-u.
Franjo Komarica se prijavi u Sarajevo ili Zenicu, on dosta dobro kotira u predizbornim anketama i procjene su da bi mogao skupiti 150.000 glasova. SDP i DF istaknu svog kandidata i žele Hrvatima nametnuti člana Predsjedništva. Recimo Slavu Kukića. Čovjeka koji podržava GS koji tvrdi da je HVO bila ustaška vojska. Slavo Kukić na području od Livna do Ravnog, tamo đe su njegovi komunisti, u doba njegove Jugoslavije, pobili 24.000 Hrvata i oko 3.000 Bošnjaka, te u Srednjoj Bosni dobije točno jedan glas. Svoj. Dok na prostoru Tuzle i Sarajeva dobije 250.000 glasova. Franjo Komarica, iz Zenice, ili iz Sarajeva, na području od Livna do Ravnog te u Srednjoj Bosni dobije 150.000 glasova.
Prema današnjem neustavnom zakonu Kukić bi postao hrvatski član Predsjedništva voljom Bošnjaka. Ne bi imao legitimitet niti predsjedničku ovlast povlačenja veta, jer bi na pozvi klubu Hrvata u Domu naroda dobio od šake do lakta. Ako bi ga uopće i saslušali.
Prema HNS prijedlogu, hrvatski član Predsjedništva bio bi Komarica. Iz Bosne. Izabran voljom hrvatskog naroda ali i drugih. I to sa cijelog područja FBIH i sa potvrđenim legitimitetom s područja koji dominantno ili pak polovično naseljavaju Hrvati. To ne znači da glasovi za Komaricu koji bi došli iz Sarajeva ili Zenice vrijede manje. Itekako oni vrijede. Svi glasovi vrijede isto, i idu u zajednički zbroj, no se nakon izbora, ovim mehanizmom provjerava imaju li pobjednici legitimitet jednog od dva konstitutivna naroda u FBIH.
Dobija se odgovor na pitanje ima li član Predsjedništva pun kapacitet koji mu jamči Ustav ili je izabran preglasavanjem. Član Predsjedništva koji nema mogućnost polaganja veta, niti šansu da ga provede kroz klub naroda iz kojeg nominalno dolazi, nije legitiman niti legalan član Predsjedništva .
Dodajmo ovome da hrvatski član Predsjedništva može biti i Jakob Finzi. Recimo on dobije 170.000 glasova, također, no hrvatski član Predsjedništva postaje ako dokaže da je dobio više glasova od Komarice na područjima s većinskom ili pak polovičnom naseljenošću Hrvata.
Na tim područjima žive i Bošnjaci, i Srbi, pa je time zadovoljen donekle i uvjet pojedinih stranak da se ne može nekome zabraniti da glasuje za pripadnika druge nacije, ali i uvjet da veća nacija ne može manjoj određivati predstavnika.
Ukratko ako bi dva kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva imala podjednake šanse, na području sa većinskom i polovičnom naseljenošću Hrvata presudili bi bošnjački i možda čak i srpski glasovi. Baš onako kao u Srspkoj. No svakako bi taj član Predsjedništva imao ogroman hrvatski legitimitet.
Inzistiranje na tome, da se praksa Željka Komšića zadrži kao joker zovi, da se i dalje može birati član Predsjedništva koji nema niti 5% hrvatskog legitimiteta, naprosto je loš i jako destruktivan put za BIH.
Zubak potom nastavlja: Primjer neravnopravnosti Hrvata iz Bosne sa Hrvatima iz Hercegovine su i u državnom Parlamentu, ali i u federalnom, navode iz Zubakovog narodnog saveza BiH.
Predsjednik FBIH je iz Busovače, Dopredsjednik RS-a je iz Bosne, mnoštvo lidera na istaknutim pozicijama u Sarajevu su iz Bosne.
Zašto Zubak ovo čini, u ovakvim bremenitim vremenima nije nam jasno. No na čast mu ne služi.
No dobro , ucjena je ucjena. Možda bi trebali razmisliti da Zubaku osiguramo nekakav azil u Hercegovini. Jer dok govori slobodno, to zvuči daleko ozbiljnije i konstruktivnije.
Poskok.info
wpDiscuz