Indolentan odnos RH Vlade prema iznenadnom upadu Šefika Džaferovića u kolonu sjećanja govori nam mnogo stvari.
Kao prvo govori nam da RH država ne funkcionira. Očito je da su u njene obavještajne službe uposleni idioti, nezaslužnici, putem veza i kumstava, a da su savjetnici premijera i ministara isto tako idioti, uposleni preko veza i kumstava.
A žrtva Vukovara morala je obvezivati, uposlene državne službenike, savjetnike aktivnim političarima upravo na to. Ako ništa, da sistem ove države za koju je Vukovar krvario ipak nekako funkcionira.
Šefik Džaferović nije bilo tko. Bio je dio ratne hobotnice SDA onomad kada je ta stranka odbila mir i prihvatila rat. Onomad kad su svijet uvjeravali da se samo brane dok je širom njihove kontrole teritorija trajao izlov ljudi, dok je taj teritorij postajao vježbalište mudžahedina, koji će tu započeti svoju međunarodnu karijeru masovnih pokolja, masovnih grobnica, jama kojih nema, kako reče Šefik, onomad kad su bosanski muslimani i sami zgroženi onim što se događa u Alijinoj Bosni, iliti Alijinom Prostoru džihada po prvi puta čuli za termin “obredno klanje”.
Bijaše to doba stvaranja tog prokletog Prostora Džihada, i samo činjenica da je ubojica u ovoj priči bio musliman a ne Srbin, razlog je zašto RH javnost danas nema sućuti i empatije prema stradavanju hrvatskog djeteta, žene, starca, čovjeka, na tom prostoru.
Učeni su da je Alijina vojska partnerska. Da se bori protiv istog neprijatelja. Učiti ih da ta vojska ubija i hrvatsku djecu, bilo je prekomplicirano za Hrvatsku koja je taman navikla na svakodnevnu srbofagiju.
S druge strane suočili su RH javnost s hrvatskim zločinima u BIH, lakše je čitati prljave stvari o Blaškiću nego o Norcu. Zato nema Hrvata u RH koji ne zna za Ahmiće. Suočili su RH javnost i sa zločinima Srba u BIH, nema Hrvata koji ne zna za Srebrenicu, Prijedor, Tomašicu, ali malo koji Hrvat u RH zna za ratne “spomenike” Prostora Džihada u BIH.
Za nepresuđene Kazane, Trusine, za Ozren za Dusinu, za logor Iskra u Bugojnu, za genocid u Grabovici, daleko najgorem zločinu BH rata.
I malo tko od njih zna koja je uloga Šefika Džaferovića bila u tom lancu zla. Da je Allah dobri htio poživjeti Aliju, sudski epilozi Haaškog sudišta napisali bi drugačiju povijest BIH.
No jebeš uostalom povijest i istinu koju mora napisati sud da bi ju netko ugledao ili priznao. Jebeš Hrvata kojem Haag mora presuditi Ahmiće da on klekne u tom selu i zatraži oprost u svoje ime. Jebeš Muslimana koji negira zločine Armije BIH samo zato jer je Haaški sud korumpirani sud, od terorizma ustrašeni sud, koji se proglasio nenadležnim za bliskoistočne načine ubijanja po Bosnama.
RH javnost u svom mazohizmu uživa slušati teze kako je RH izvršila agresiju na BIH, kao da zaboravljaju da su u svojim hotelima primili na tisuće bošnjačkih izbjeglica od kojih su mnogi ostali živjeti u agresorskoj, zloj Hrvatskoj. Hrvatska javnost putem Boris Dežulović Jebo Vas Vukovar medija naučila je slušati i naslađuje se slušati o lošoj braći iz BIH i dobrim Bošnjama koji mrava zgazili nisu i koji su se samo branili.
Evo jednog malenog mrava, zapravo evo ih dvoje:
Znate li, o gluha naša, posh braćo naša, iz uljudbene Hrvatske tko su ovo dvoje djece? Kako se zovu? Kako su umrli? Kakve su igre voljeli igrati i što su sanjali onog dana kada ih je granata Šefik Džaferovićeve vojske raznijela u komadiće?
Znate li da taj čovjek negira da se to dogodilo, da njegovi ljudi tvrde da su za njihovu smrt krivi Hrvati? I da je eto baš taj čika jučer bio u Vukovaru, te da mu je tamo, pred hrvatskim hramom smrti i patnje ukazana čast kao pozitivcu i prijatelju Hrvatske?
Znate li da je prije samo par mjeseci bio podnio zahtjev da se u RH zaustavi gradnja Pelješkog i da je Plenkovića i njegovu stranku nazvao agresorskom? Znate li da je on i otac i majka onog monstruma nacionalizma Željka Komšića? Čovjeka koji ruši svaku šansu suživota u BIH?
Znate li da je njegov general Dudaković molio Tuđmana da uđe u Bihać i zahvaljivao se Hrvatskoj vojsci koju ovaj sada naziva agresorom?
Znate li da je isti taj Dudaković naredio i ubojstva muslimana Bošnjaka Kladuše , bez suđenja, onomad kad je ta vojska Alije Izetbegovića konačno došla do vrata Fikretove države?
Znate li da ni za te zločine Šefikove i Alijine vojske protiv vlastite bošnjačke braće ne postoji niti jedna presuda u Haagu? I kako to? Kako jebote to?
Je li vam poznato da je isti taj prokleti Haag odbio presuditi i istražiti i dati mišljenje o gotovo svim važnijim zločinima Šefikove vojske?
Znate li da nema presude u Haagu za najgori genocid BH rata, genocid Armije BIH u malenom selu Grabovica u kojem su vojnici Armije BIH tjednima, spavali u kućama mještana Hrvata, duboko u teritoriju Prostora džihada dakle jeli i pili da bi jednu noć samo odlučili iste te ljude prikovati na križeve, žene silovati, djecu silovati. Pobili su čak i pse, i mačke i krave. I sve pobacali u Neretvu.
Znate li da dobri čovjek Sead Đulić koji je o tom zločinu Armije BIH snimio predstavu i koji uporno traži da se otkriju imena nalogodavaca nikada nije dobio orden od RH vlade? A Alija i njegovi jesu?
Je li ti čudno brate naš vukovarski da se o tome u Hrvatskoj ne zna ništa a da dijete hrvatsko u BIH zna sve o Škabrnji, da plače na pomen Ovčare, da pali svijeće svakog novembra osamnaestog, i da svojim punim srcem hrvatsku ratnu kulturu sjećanja?
Je li ti čudno brate moj dalmatinski da tvoje dijete na pomen Bosne zna samo za skijalište na Kupresu, za Blidinje, za burek i eventualno za Dina Merlina?
Što smo to sebi uradili?
Tko vas je natjerao da nas se zastidite do te razine da je i vladi RH normalno koračati s našim dželatom na našem i vašem najsvetijem mjestu, a da se na pomen Pupovca, svog koalicijskog partnera koji nikad niti jednog Hrvata ubio nije, niti mu zlo nanio, oprezno pregrupiraju kako ne bi bili usnimljeni s njim?
Dogodio nam se NGO.
Dogodio nam se stroj Borisa Dežulovića, tog kriptoustaškog piskarala, koji po BIH reklamira ustaške udovice i ustaške krilnike , silovatelje u HOS Lorama u BIH da bi po RH potom glumatao borca protiv besrpravne gradnje i antifašistu.
Dogodilo vam se višedecenijsko pranje mozga, učenje stidu od nas, učenje sramu od zaleđine koja je krv lila za vaše bonace i Dalmacije.
Ne zamjeramo. Od hajduka nastasmo , hajdučiju nam je živjeti. I počesto od muke i nepravde stiskasti zube.
No bio bi red da jednom konačno shvatite:
Hrvati su 90-ih ginuli od četničkog i od mudžahedinskog noža.
Jesmo li radili mi zločine?
O da jesmo, stidimo ih se, jako ih se stidimo, jebeno ih se stidimo. Progoni nas lice malenog Seje Ahmića. Tromjesječnog djeteta kojeg je naš neki okot ubio u majčinom krilu. Kao i majku mu. Proklinjemo one koji su osramotili našu vojsku i naš narod u tim zločinima. Ne možemo im oprostiti. Ali se i ponosimo onim vojnicima, onim akcijama onim oslobađanjima onim spašavanjima i Bonjaka i Bošnjakinja i Srba i Srpkinja koji su pronijeli slavu vojnika hrvatskog i u BIH.
Ponosni na te ljude, ogađeni od onih koji nisu bili dostojni nositi oznaku hrvatskog vojnika.
Naša tragedija u BIH, naš plan nestanka počesto je projektiran i u RH. Ne samo u uredima Šefikove SDA.
Nekada su trgovali s nama, nudili nas kao biološki višak, učili nas pecati, nazivali nas crncima, Hrvatima druge klase. Predsjednik kojeg ste nam dva puta birali Mesić, postao je Šefikov pas krvosljednik. Vojnik intifade. Stand up komičar džihada.
Počesto smo omraženi bili i takvi smo nastojali ne mrziti , učili su nas voljeti Hrvatsku.
No ne do razine da nas se ponižava našim ubojicama. Tamo gdje smo najviše krvi izlili. Gdje smo najboljeg od nas sviju dali.
U Vukovaru.
Stoga vas molimo, kad nam kažete o vi sinovi Milić Goranovi, da se smirimo, da vam kvarimo doživljaj, dok vrištimo, kad po Vukovaru šeće naš ubojica s vama u zagrljaju, upitajte se po čijem gradu šećete?
Je li to baš samo vaš grad?
Je li Kultura Sjećanja na njega isključivo vlasništvo RH Vlade i njenih glasićgovornika?
Je li on NAŠ VUKOVAR samo RHazijski ili je svehrvatski?
Pripada li sveti oltar Vukovara svakom branitelju Vukovara svakoj suzi majke koja mu je dala sina? Ili samo vama o sinekurne ljušturice?
Pripada li Hrvatima u BIH barem u mjeri koliko su krvi za njega prolili, ostavljajući svoje bojišnice?
Ako se slažete s ovim zadnjim a vjerujemo da se slažete, onda nam ne prijetite i ne nazivajte naš gnjev naručenim ili neosnovanim.
Radije se zapitajte zašto smo poludjeli. I čime ste nam to jučer obesmislili postojanje.
Kada biste znali koliko je stroj Šefikove vojske sasjekao naših glava bio bi vam jasniji naš gnjev. No vi to ne znate. Nije vam dano da znate.
No kada se upoznate tad će vam biti jasnije.
Vrijeme odgoja malenih Hrvata u istini u kojoj je samo Srbin bio neprijatelj Hrvata je prošlost. Neki od najvećih vojnika HVO-a i HV-a bili su ljudske gromade od Srba. Cijela naša sela su spasili Srbi. Neki od najvećih vojnika HVO-a i HV-a bili su Bošnjaci.
Mi ne generaliziramo. Nit pozivamo na generalne mržnje prema narodima. Mi samo tražimo da naučite tko je bio Šefik Džaferović u ratu. Jedan od rijetkih aktivnih ratnih lidera u BIH.
Mi znamo tko nas je ubijao. Vi ćete to morati učiti.
Makar na vlastim greškama.
A bilo kako bilo, makar i ne naučili, makar se i dalje kofrčili u svojoj barunskoj pseudodržavničkoj nadmenosti, jedno upamtite – Vukovar nam nikad nećete uzeti.
Ranili ste ga jučer, na 30-u godišnjicu njegovog posrnuća, ali uzet ga nama nećete.
Krv naša u svakoj je njegovoj aveniji, u svakom sokaku, stramputici. U svakoj ulici Slobode.
Mi ga volimo bespogovorno, bezuvjetno i do vječnosti. S nama mrtvima u njemu živom.
Šefikovi anđeli neće nam govoriti kako ćemo ga voljeti.
Nemojte biti Šefikovi anđeli.
ish l poskok.info
wpDiscuz
