Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić je krvavi napad na nevine civile u Londonu koji se desio u noći sa subote na nedjelju, ocijenio opasnim za muslimane u Europi, koji su se uglavnom doselili iz država s muslimanskom većinom, bježeći otuda i tražeći u Europi mir i sigurnost za svoju djecu koji je ovakvim napadima ugrožen. Njegov tekst prenosimo u cjelosti
Piše: Mustafa ef. Cerić
Ne postoji recept za siguran uspjeh, ali postoji recept za sigurni poraz. Recept za siguran poraz je nasilje u “ime Allaha”.
Nikad se nisam osjećao tako ružno i tako porazno kao danas dok slušam medije širom svijeta kako je posljednji krvavi napad u Londonu izveden u “ime Allaha”. Ne mogu to da prihvatim zato što nije samo moja vjera, već je i moja spoznaja da moj Allah nije ni mrzitelj, ni nasilan, moja vjera nije ni nož, ni teror. Moj Allah je Ljubostiv i Milostiv, moja vjera je zdrav razum i topla riječ. Ali, kako da to objasnim mojim komšijama u Europi. Nakon Mančestera i Londona, oni nemaju volje da slušaju moju priču o vjerskoj ljubavi i vjerskoj ljepoti. Njih ta moja priča više ne zanima. Njih zanima šta sam poduzeo da se krvavo nasilje “u ime Allaha” na ulicama europskih gradova zaustavi?! Poduzimao sam, ali očito to nije bilo dovoljno!
Znam da ima onih koji će prigovoriti zašto je krvavi napad protiv nevinih civila u Mančesteru i Londonu važniji od krvavih napada u Palestini, Kabulu, Mosulu, Sani, Misrati… Nije važniji, ali jest opasniji za muslimane u Europi, koji su se uglavnom doselili iz država s muslimanskom većinom bježeći otuda i tražeći ovdje u Europi mir i sigurnost za svoju djecu
Priznajem, nikad se nisam osjećao tako zbunjen i tako nemoćan da objasnim šta se to događa u i oko mog ummeta. Objašnjavao sam to urotom protiv muslimana. Tješio sam se da je to prolazno. Obrazlagao sam da je riječ o ekstremnoj manjini. Nisam želio da se time opterećujem. Tumačio sam da je to politička igra svjetskih moćnika oko bogatstva muslimana. Slušao sam one koji govore: “Oni mrze muslimane”. Sve mi je padalo na pamet osim da priznam da moj ummet ima veliki problem u sebi i oko sebe. Ali, sada sam shvatio – moj ummet ima velikih problema, od kojih je najveći problem negiranje problema kao i delegiranje vlastitog problema drugome da ga rješava. Shvatio sam, dakle, da moram biti glasan i jasan da moj ummet ima problem, koji ne smije više negirati, niti ga smije više delegirati drugome. Prije svega, moj ummet mora riješiti problem u sebi da bi mogao rješavati probleme oko sebe. Jer, problem koji moj ummet ima u sebi je mnogo teži i opasniji od problema koji ima oko sebe.
Znam da ima onih koji će prigovoriti zašto je krvavi napad protiv nevinih civila u Mančesteru i Londonu važniji od krvavih napada u Palestini, Kabulu, Mosulu, Sani, Misrati… Nije važniji, ali jest opasniji za muslimane u Europi, koji su se uglavnom doselili iz država s muslimanskom većinom bježeći otuda i tražeći ovdje u Europi mir i sigurnost za svoju djecu. Sada su taj njihov mir i sigurnost, što su ih dosad imali, uveliko ugroženi. Nakon Mančestera i Londona, a prije toga Pariza, Berlina, Ziriha…, nadvio se veliki oblak neizvjesnosti za muslimane u Europi. Europski muslimani moraju biti svjesni toga. Stoga, europski muslimani moraju biti glasni i jasni ne samo u osudi nasilja u “ime Allaha”, već moraju poduzeti konkretne korake protiv zloupotrebe islama na bilo koji način. Europski muslimani moraju imati jedan jasan i nedvosmislen glas u borbi protiv nasilja u “ime Allaha”. To nije više stvar dobre volje pojedinaca i grupa radi međuvjerskog dijaloga, već je to egzistencionalno pitanje islama i muslimana u Europi.
Treba da položimo zakletvu da ćemo se zajedno s našim komšijama boriti protiv nasilja. To mi, sadašnja generacija europskih muslimana dugujemo našim potomcima. Ne smijemo naše dugove ostavljati našim nedužnim potomcima
Zbog toga, pozivam europske muslimane da se što prije okupimo oko “zajedničke riječi između nas i njih”, naših komšija u Europi bez obzira na vjeru i naciju kako bismo pred Bogom, pred sobom i pred njima položili zakletvu na mir, sigurnost i komšijsku slogu, na koju nas obavezuje naša vjera islam i naša islamska kultura. Ustvari, treba da položimo zakletvu da ćemo se zajedno s našim komšijama boriti protiv nasilja. To mi, sadašnja generacija europskih muslimana dugujemo našim potomcima. Ne smijemo naše dugove ostavljati našim nedužnim potomcima!
Nema vremena za oklijevanje!
Nema prostora za kalkuliranje!
Nema izgovora za koketiranje!
Nema opravdanja za čekanje!
Nema spasa u šutnji!
Nema smisla u neodlučnosti i neutralnosti!
Nema kolektivne nevinosti dok se ne osude i ne izoluju pojedinci!
Nema islamu i muslimanima budućnosti u Europi osim u suživotu i toleranciji s europskim komšijama!
Ako mi danas ne uradimo što nam je farz, sutra će nas kleti naši potomci!
Allahu Svemoćni, osnaži nas u zdravom razumu i toploj riječi!
Sveznajući Allahu, pouči nas kako da živimo u miru i sigurnosti s drugima!
Allahu Milostivi, spusti Tvoju blagost i milost na naša srca pa da volimo ljude i s njima da živimo u slozi!
Amin!”
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)
wpDiscuz