Čeka li Europsku uniju sudbina Jugoslavije?

Balkan predstavlja tragičnu avangardu Europe, njezinu tamnu istinu. Brexit bi mogao biti samo početak raspada zajednice koju na okupu drži samo novac…

Drugi Forum za raspravu o izazovima i nasljeđu ljevice, koji se pod egidom “Korčula after Party” (KaP) od 20. do 22. rujna održao u Ljetnom kinu Korčula, završio je intrigantnom tribinom na temu “Čeka li Europsku uniju sudbina Jugoslavije?”, izvješćuje Slobodna Dalmacija.

Na tribini su sudjelovali pisac i politički filozof Igor Štiks, sociolog i novinar Jerko Bakotin, filozof Petar Milat, ekonomist i sociolog Toni Prug te slovenski kulturolog Mitja Velikonja.

Kao uvod u tribinu, upravo je gost iz Slovenije održao predavanje na temu “Balkan kao tragična avangarda Europe”.

Na početku predavanja Velikonja je istaknuo činjenicu da je nova čelnica Europske komisije Ursula von der Leyen prije nekoliko dana službeno osnovala resor za “obranu našeg europskog načina života”, te se retorički zapitao:

– Čega se to Europa boji? Ti si najbogatiji na svijetu, od čega se plašiš? Od siromašnih?

Potom je podsjetio na izjavu koju je mađarski premijer Viktor Orban – čovjek koji je nakon velikog migrantskog vala 2015. prvi u Europi krenuo ograđivati državne granice žicom – na jednom nedavnom međunarodnom skupu, posvećenom 30. obljetnici pada Berlinskog zida, uputio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel: “Tada smo rušili zidove da bismo mogli živjeti u Europi, a danas gradimo zidove da bismo mogli živjeti u Europi.”

– To su dvije strane istog novčića. Pad Berlinskog zida donio je otvaranje, liberalizaciju i demokratizaciju prostora iza “željezne zavjese”, ali i balkanizaciju i etnonacionalizme koji sada prodiru u Europu – kazao je slovenski kulturolog, ilustriravši svoju tezu upravo na primjeru Mađarske:

– Trideset godina poslije Janosa Kadara, koji je na čelu mađarske komunističke partije bio od 1956. do 1988., imamo Orbana koji uvodi liberalnu demokraciju i koji je debelo stavio šapu na medije i pravosuđe. Dakle, sve je isto kao prije 30 godina, samo što sada imamo i mađarski nacionalizam. Ili uzmimo Srbiju: prije 30 godina imali smo Miloševića, danas imamo Vučića.

Zatim je povukao paralele između pokušaja nekadašnjih građana DDR-a da preko Berlinskog zida stignu na Zapad i novovjekih nastojanja armije izbjeglica iz Afrike i s Bliskog istoka da preko Mediterana stignu u Europu.

– U 28 godina postojanja Berlinskog zida ukupno je oko 200 ljudi smrtno stradalo pokušavajući ga prijeći. A u zadnjih 30 godina na južnoj schengenskoj granici nađeno je 30.000 leševa. A gdje su još oni koji nisu nađeni? – zapitao se Velikonja, ustvrdivši da je Europa danas jednako nestabilna kao što je Balkan bio prije 30 godina.

– Sada se Europi događa Huntington i njegov “sukob civilizacija”. Pa to smo mi na Balkanu sve prošli 90-ih godina, sa sukobima između muslimana, pravoslavaca i katolika. Novi europski rasizam, koji danas vidimo širom našega kontinenta, na Balkanu se pojavio još krajem 80-ih godina – rekao je slovenski predavač.

Nakon toga je Velikonja podsjetio kako su 2010. tri najmoćnija tadašnja europska političara – francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, njemačka kancelarka Angela Merkel i britanski premijer David Cameron – kazali jedno te isto: ideja multikulturalizma je mrtva. To je usporedio s onim što su krajem 80-ih govorili nacionalisti u bivšoj Jugoslaviji: bratstvo i jedinstvo su mrtvi.

– Vidimo da političke elite pretvaraju klasne sukobe u etničke kako bi sačuvale vlast. To se zove etno-politika, koju više nitko ne zaustavlja. Kad je 1999. u austrijsku vladu ušla Slobodarska stranka, koju je vodio Jorg Heider, 14 članica EU-a prekinulo je odnose s Austrijom. A kad je nedavno ta partija opet ušla u vladu u Beču, svi su šutjeli – kazao je Velikonja, te dodao:

– Sve više se u Europi i na cijelom Zapadu igra na etničku kartu; pogledajte Trumpov slogan “America First!”. Sada imamo i Brexit, britansko napuštanje Europe, baš kao što su zapadne republike prije 30 godina napustile Jugoslaviju.

Svoje iznošenje komparativnih sličnosti današnje europske i nekadašnje jugoslavenske situacije, gost iz Slovenije završio je razmatranjem islamofobije.

– Ona na Zapadu nastaje nakon napada na SAD 11. rujna 2001., a osobito nakon velikog migrantskog vala iz 2015. godine. A mi smo to na Balkanu imali još početkom 90-ih, kad su i srpski i hrvatski velikodržavni projekti računali na amputaciju dijelova Bosne. Da zaključim: sve ovo što se događa danas u Europi nagoviješteno je 90-ih na Balkanu. Europa je danas tamo gdje je Balkan bio prije 30 godina. Stoga možemo reći da Balkan predstavlja tragičnu avangardu Europe, njezinu tamnu istinu – završio je izlaganje Velikonja, nakon čega su mu se za okruglim stolom pridružili ostali sudionici tribine.

TONI PRUG: Bilo bi dobro da ovakva neoliberalna Europska unija pukne, ali je opasnost da u tom slučaju otkliže u fašizam. Definitivno ne bi bilo dobro da pukne na način Jugoslavije.

IGOR ŠTIKS: Brexit je jedan od najvećih udaraca za EU, a u Bruxellesu se pozicioniraju kao da ih nije briga. Projekt EU-a dičio se time da se svi žele priključiti toj uniji, od Ukrajine pa do Maroka, koji čak i nije u Europi. A sada imamo veliku i važnu zemlju koja želi otići. Da parafraziram Putina, koji je rekao kako je raspad SSSR-a najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća, tako bi i raspad Europske unije bio katastrofa 21. stoljeća.

JERKO BAKOTIN: Do raspada EU-a neće doći, bar zasad. Krupni kapital u velikim EU zemljama nije za raspad, globalizirana ekonomija imala bi velike štete od takvog raspleta. Nema ni takvih teritorijalnih pretenzija na druge zemlje kao uoči Drugog svjetskog rata. Ali vidimo uspon postfašizma, represiju prema migrantima itd. Izbjeglička kriza pokazuje krhkost Europe, došlo je jedan-dva milijuna izbjeglica u zajednicu koja ima 500 milijuna ljudi, i ta Europa se odmah trese.

U Njemačkoj se još od uvođenja neoliberalne Agende 2010 povećao broj građana koji preživljavaju priključenjem na socijalnu blagajnu, i oni su sada uplašeni: u zemlju im je došlo još 1,5 milijuna ljudi, od kojih će se mnogi priključiti na tu istu socijalnu blagajnu, pa ne čudi da su prema migrantima u Njemačkoj najgori Turci i sami doseljenici. Često su oni predzadnji u hranidbenom lancu najgori prema došljacima.

PETAR MILAT: Ako se EU i raspadne, raspast će se prije na čehoslovački način, a ne jugoslavenski. Danas nemamo političare kojima bi bilo stalo da budu prepoznati kao veliki eurofili. Danas nemamo Mitterranda i Kohla. No, dok je njemački filozof Jürgen Habermas živ i dok piše, ja sam miran. A hvala Bogu, on još piše.

MITJA VELIKONJA: Ništa nije vječno. Prije 30 godina nitko nije mislio da će se SSSR i Jugoslavija raspasti. U svijetu danas imamo 60 milijuna izbjeglica, a svega jedan-dva milijuna ih je stiglo do Europe. Ti izbjeglički valovi su posljedica europskoga kolonijalizma i neokolonijalizma. I tu vidimo licemjerje suvremenoga kapitalizma – kapital može nesmetano prolaziti granice, a ljudi ne mogu.

TONI PRUG: Što mislite, bi li EU preživio da se Italija raspadne? A to je realna mogućnost u idućih 30 godina.

IGOR ŠTIKS: Mađari i Višegradska skupina su već počeli ozbiljno raspravljati o Macronovoj ideji “Europe dviju brzina”. Po tome modelu bi najrazvijenije zemlje EU-a išle u brže i veće integracije, Mađari i Višegradska skupina nešto sporije, dok bi Hrvatska bila u skupini zemalja “zadnje brzine”. U tom smislu, EU se neće raspasti kao Jugoslavija, ali već sama ta ideja o Europi s više brzina jest rastakanje ovakve Europske unije.

TONI PRUG: Strah me da u tim raslojavanjima ne bude previše lomova i udaraca, što bi pogodovalo rastu desnice.

GLAS IZ PUBLIKE: Kapital to može preživjeti. Deset godina radikalne desnice na vlasti – kapital će to bez problema preživjeti.

JERKO BAKOTIN: Angela Merkel je lani rekla nešto dotad nezamislivo – da se Europska unija ne može više osloniti na Ameriku. Znači da mora sama. EU je u principu francusko-njemački projekt, a sad je mogućnost da i u Parizu i u Berlinu na vlast dođu u najmanju ruku euroskeptične snage. Što će biti, vidjet ćemo.

Stabilnost Europe je ugrožena i krizom u Ukrajini. Ne želim pravdati Putina, ali EU i Amerika su gurnuli Ukrajinu u tu avanturu, pa tako imamo američkog državnog tajnika Johna Kerryja koji dođe u Kijev i kaže: “Narode Ukrajine, mi smo uz vas!” Zamislite da u Meksiko dođe šef KGB-a i kaže: “Mi smo uz vas!” Odmah bi američki tenkovi došli utvrđivati demokraciju u Meksiku. U cijeloj priči možda i najveći gubitnici su preostale balkanske zemlje, koje su na repu događaja i pitanje je kako će se i kada uključiti u tu nesavršenu asocijaciju.

MRMLJANJE IZ PUBLIKE: Nikako i nikada. Dok one dođu na red, neće više biti EU-a.