Čime se dakle i dan danas hvali Plenković?
Gradnjom Pelješkog mosta. Evo jučer se pohvalio. I prekjučer. I čime još?
Napadom na Dodika.
No bez Dodika taj most ne bi bio dovršen.
Plenković je to izgleda zaboravio. Toliko je naštrebao brusselsku agendu da više ne zna tko mu glavu nosa. Odnosno on tvrdi da ju nosa on. Vjerujete li mu?
Napade na Dodika Plenki snimi i dostavlja ih Brusselsu i Berlinu.
Salut monsieur Brussels, Bonsoir Madamme Merkel. Ju suis Andrej. Donosim vam glavu genocidnog vođe srpskog naroda koji želi pocijepati našu Bosnu!
Te proziva sve koji u Dodiku ne vide neprijatelja Hrvatske.
Sve naravno po naputku Brusselsa.
Eto zašto su Hrvati u BIH tu gdje jesu. I zašto su Mađari nacija koja buja.
Hrvati u BIH postali su integralni dio bijedne Zapadne Hrvatske. Knez Bornine izdajničke nacije. Ugrađuju se u Zvonimirovo proklestvo.
Jer nekonzistentni su. Malo bi se borili za svoja prava dok Zagreb i Mate Granić ne udare po prstima.
Naš narod Smrt često zamišlja kao zlu tetu, crnu prikazu s oštrom kosom
Smrt zapravo ima blago pobožno lice i predstavlja se kao odana. Smrt je užasno ljigava i prijetvorna kategorija. Dok te ubija pitaš ju "zašto me ubijaš prijateljice moja?"
A ona kaže: "Ne razumiješ ti to" pic.twitter.com/7Jq4emd3yv— Jan Palach (@IurkovJan) January 20, 2022
Baš kao i 1994. Kada nas je HDZBIH izdao i izručio Graniću. Žrtvovao narod da ojača urušavajući europski imidž Franje Tuđmana i njegovog beskrvnog vanjskopolitičkog eksperta Mate. Zeta hercegovačkog. Nažalost. A koji je Hrvatima u BIH isisao krv da bi Zagreb bio rumeniji u licu.
Ta scena u kojoj se neki lider u Zagrebu, zarad malo narušenog imidža po brusselskim dvorima odriče cijelog naroda u BIH upravo se ponavlja.
A mi ? Što radimo mi u BIH? Mi kalifat Hrvati?
Bez vlastitih smo planova i strategija. Kopipejstamo stavove iz RH iako živimo potpuno drugi politički okvir i drugu stvarnost. I morali bismo tražiti vlastiti put opstanka. Bez obzira sviđao se on Von Plenkovskom ili ne.
Skupa s Hrvatekima u Pereciji osupnuti smo, zgroženi smo jehote srpskim memorandumima. Strateškim dokumentima koje donosi svaka odgovorna nacija. Zgroženi smo, vrištimo, budući da svojih nemamo.
U vječnoj potrazi za stranim gazdom mi gledamo u Zagreb. Baš kao i Bošnjaci u Ankaru.
A gledati u Zagreb dok Zagreb sam traži stranog gazdu naprosto je idiotizam. Jer gazda u kojeg se zagledao Zagreb isti je onaj kojeg plaćaju islamistički petrodolari.
To je zatvoreni krug nestajuće hrvatske političke misli.
Mate Granić uništio je Tuđmana. I njegov imidž državnika. Izgleda da će i Plenkovića.
Granićev kukavički pristup pretvorio je Tuđmana na svim svjetskim akademijama, od do tada uvaženog i odlučnog vizionara u preplašenog i prpošnog vođu koji je u ključnim trenucima, poradi obrane vlastitog ega ustuknuo od obrane vlastitog naroda.
Kako će to sutra sve svjetske vojne akademije kao i diplomatske, tumačiti “vizionarski mategranićevski” potez RH Vlade tog vremena u kojoj njene vođe, traže od Hrvata da 1994 stanu rame uz rame s onima koji su ih masovno ubijali, obredno klali, potom tjeraju HV vojnike da ginu za Cazinsku krajinu, a desetljeće nakon toga gledaju kako im isto to Sarajevo s kojim su potpisali vojni ugovor, sprema omču oko vrata zvanu UZP.
To je HDZ politika o kojoj Markov trg šuti.
Plenković čak ismijava riječ “suverenistička” Hrvatska. Njemu i Graniću je to odurno.
Dok SDA na to plješće. Sretni su. Bože dragi ko bi se ovome nadao. Da će nakon Tuđmana i Granića na Markovom trgu ponovno sjediti ljudoliki tapiri. Beskrvna masa kroatopitekusa bez srca.
I zato u RH građani Perecije imaju premijera točno kakvog zaslužuju.
Onog koji je glasan i grlat bez pokrića. Jer galamom prikrivaš suočavanje s greškama koje činiš.
A galamiti mu se da. Ta ima većinu. Jer mu u Saboru od HDZ-ovaca iz BIH nitko i ne smije postaviti pitanje tipa “koji ti je k premijeru, što nam radiš od glasača” i zaprijetiti izlaskom iz kluba.
A narod hrvatski, naši katolibani, kladioničari, štovatleji Gospe od Međugorskih Petaka, ponosni su na te tri krznene šutljive životinjice u Saboru zato kaj su ih gore poslali. Da se potkože. Da Hrvati vide kakve smo sinove dali. Jer zaslužili su bolan.
I šute životinjice. Šute. I godinu. I drugu.
A Raspudić govori.
On koji je do jučer bio uzor u oratorsrvu svakom HDZ-ovcu u BIH sad je odjednom prijetnja.
Kvari im akorde, ubija im D-mol u sazvučju s Von Plenkovskym, ruši im tek podignuta Potemkinova sela i zaseoke nove državotvorne politike, one o kojoj nam cijelo vrijeme govore kako je sjajna i promišljena i kako se oni ubijaju za nas da bi na kraju sve završilo s porukom: Trčite pod Bakirovu suknju a ti Emire H, mrš na HRT i glumi malo croatofila. Te makni s youtuba one snimke đe tekbiraš.
Onogatiboga
Osim što personalno u Saboru dere po svima, Plenković još na jednu temu kategorički šuti.
Ne komentira činjenicu da je Džaferović dan prije Vukovara izjavio , kršeći Inzkov zkaon kako Arpaski teroristi u BIH nisu ubijali nikoga.
Zamislimo da je to rekao Srbin iz BIH, da Srbi u Posavini nisu ubili nikoga, da Srbi u Prijedoru nisu ubili nikoga i da nisu radili zločine. I da je taj Srbin u Vukovaru sutradan koračao uz Plenkovića.
Ne, zamislimo jebote da se Plenković jednom usudio u Vukovaru koračati uz Pupovca. Iako Pupovac nije odgovoran za ubojstvo niti jednog Hrvata. Dok Džaferović itekako jest. Pa i onih Hrvata iz BIH čije su obitelji dale sinove i u Vukovaru. Jedan sin na Ovčari drugi kao žrtva Prostora Džihada.
No Džihad, to je germanoperecima prestrana riječ.
I njima je lakše sanjati Pavelićev san kako će sve to jedan dan biti proglašeno “nesretnim sukobom” i kako će Bosna biti ponovno saburli zemlja. Puna Behara. I Hrvata i Bošnjaka. Bez Srba.
To je taj narativ koji se stide javno reći. A sanjaju ga. Jer jedino što Plenković održava na životu je živa i nesmanjena srbofagija. Žderačina naroda kojeg ionako u Hrvatskoj gotovo više i nema. Plemenitog li odnosa Pobijednika nad Pobijeđenim.
Shvaćamo li koliko je ujedno HDZ politika iz Zagreba servilna prema Sarajevu i Bošnjacima? Kao da im nisu priskrbili presudu za UZP i natkanuli imidž jedine presuđene stranke u EU parlamentu? Oni kojima Hrvatska nije spremila niti jednu jedinu tužbu. Iako imaju materijala u ladicama.
I shvaćamo li koliko je ujedno šovinistička prema Srbima?
Jer naravno, lako se kurčiti prema Srbima, narodu kojeg si pobijedio u Hrvatskoj, koji je ionako sam sebi najviše i presudio, slijepom odanošću Beogradu, nešto naročito i nisi imao pobijediti kad si s američkom avijacijom nadlijetao babe u Varivodama.
Teško se međutim kurčiti prema SDA-u, moćnoj panarapskoj stranci koja te potpuno nadigrala i ponizila. Koja ti i i danas, kao malenoj i nebitnoj europskoj demonkršćanskoj partijici na obodu Europe crta agende.
I koja i danas upravlja tobom putem jakog i bogatog lobija s Istoka. Koji je upravljao i upravlja i Brusselom i Haaškim sudom. A sjedište mu je u Arabiji.
I džaba je ponavljati činjenica da se suočiš s činjenicom da te SDA vodi 10:0 u preletima i pobjedama. I da dok si im čuvao 500.000 izbjeglica u Dalmaciji, dostavljao oružje i lijekove da su ti isti ti SDA-ovci istrebljivali tvoj narod u Srednjoj Bosni. I to još u jesen i u zimu 1992 godine. Daleko ispred bilo kakvog UZP-a.
I opet su tu te iste ljude spašavali Srbi. Mrski nam Srbi. Pa kad su spasili našu djecu i žene, te vojnike koje su isto tako netaknute propustili ka Hrvatskoj ista ta Plenkovićeva Hrvatska ponovno je 1994. poslala iste te ljude na frontu u isti taj kraj. Da pucaju po onim istim Srbima koji su im samo dvije godine prije koji spasili cijele obitelji od mudžahedinskih obrednih pokolja. U Zapadnu Bosnu su iste te Hrvate posali. Da ubijaju one koji su im pomogli. Da osvajaju školu u Torlakovcu. Povrh Jajca. U to doba srpskog Jajca. U kojoj su Hrvati bili smješteni kad su ih Srbi prihvatili.
I kada su na desetine naših Hrvata, tada bacili puške i kazali da ne mogu pucati po vojsci i narodu koji su spasili njihove žene i djecu ni tada ništa Zagreb, prokleto umišljeni Tuđmanov i Plenkovićev Zagreb ništa shvatio nije. Jer tko će upratiti sve te BIH bojišnice boga ti. Prosječnom ZG mozgu, sama BIH je povreda časti. Razmišljati o njoj a ne o Garmišpartenkirhenu naproso je uvreda svakom pravom Barunu Perecije.
Plenković komentira samo ono što mora. Što su mu rekli šefovi. Niti jednu od ovih stvari komentirati neće.
Jer Hrvatska je okupirana zemlja. Zemlja okupiranih medija. Ograničene slobode misli.
Zemlja sretnog i stranog vodstva. I nesretnog domorodačkog stanovništva.
To strano , odnareođeno vodstvo u Hrvata, ti AustroBrusselski baruni klanjaju se stranom okupatoru u BIH. Schmidtu.
Ne prozivaju ga za urušenje Ustava BIH iz 2000 kojim je poništen međunarodni mir. Ne stavljaju veto u EU Daytonskoj BIH sve dok se OHR amandmani na Ustav FBIH ne ponište i Hrvate ne vrati u ravnopravan položaj sukladno Daytonu i Washingtonu.
Hrvatska ima svoju nacionalnu izdajničku TV. Na kojoj gostuju teatralne tekbirlije. Deklarirani obožavatelji džihada. I nekakve prekonoćno instalireane Senade s nekakvih bosanskih instituta privremeno instaliranih kao zagrebačke ćelije.
Hrvatska je uz to premrežena Hanža medijskom divizijom, plaćenom iz Sarajeva koja pere mozak narodu.
Hina je u Sarajevu okupirana. Pilsel, ustaša iz Argentine nudi usluge ustaške propagande u otetom ustaškom uredu s Blaž Kraljevićevim portretom.
Hrvatska je tužna zemlja. U kojoj brusselski reptili, nedodirljiva okultna oligarhija okupljena oko Plenkovića, smatra da je njihova plava brusselska krv, upravo ona vrsta uzvišene krvi koja nije u stanju pogriješiti i izdati.
A i zašto bi to vjerovali? Pa Brussels i Berlin govore im stalno “Bravo, dečki, sjajno to radite, dok jockerface smiješak blažene Marije Pejčinović Burić botoksirano i naklonjeno klima potvrdno glavom mašući im iz Prijestolnice svih baruna moderne hrvatske Vlade. Davno odnarođene od naroda kojem su sjeli na kičmu.
Mi s običnom krvi, tom nekom morlačkom, nama je tek dano da se divimo neshvaćenim potezima Plenkovićevih anđela, koji su toliko genijalni, plavi, baršunasti i apstraktni da ih mi zapravo i ne možemo vidjeti. Mi smo zapravo idioti. Daltonisti uzvišenog.
A ovo što radi von Plenkovsky, i njegova uzvišena ministarluk raja, to ti je rodijače čista konceptualna umjetnost. Jean Baudrillard , francuski filozof je o tome fenomenu optuživanja onih koji postavljaju pitanja na neshvaćena konceptualna djela davno pisao u tekstu “Urota umjetnosti”. Ovo je nešto novo. Ovo je Urota Barunije.