Britanski “bedem” pretvrd za bh. robu

BANJALUKA – Najave da bi Velika Britanija nakon Brexita mogla ponovno pristupiti Europskoj asocijaciji slobodne trgovine (EFTA), s kojom BiH ima potpisan sporazum, neće donijeti neke velike koristi za domaću privredu kada je u pitanju povećanje obima vanjskotrgovinske razmjene, smatraju u gospodarskim komorama u BiH .
Oni ističu da je britansko tržište vrlo zahtjevno, te da ta robna razmjena ni do sada nije bila značajna, s obzirom na veličinu tog tržišta, što se neće promijeniti ni u slučaju ulaska te zemlje u EFTA, a što bi za BiH otvorilo to tržište za slobodnu trgovinu. Podaci Spoljnotrgovinske komore (STK) BiH pokazuju da je ukupna vanjskotrgovinska razmjena BiH s Velikom Britanijom u prvoj polovici ove godine iznosila oko 195 milijuna maraka, gdje se na uvoz iz Britanije odnosilo oko 170 milijuna KM, a na bh. izvoz u tu zemlju svega oko 25 milijuna maraka.
Najviše smo izvozili robe iz kategorije papir i karton, te iz kategorije nuklearni reaktori, kotlovi i strojevi, dok je iz Britanije u BiH uvjerljivo najviše dolazilo mineralnih goriva i ulja, na što otpada više od dvije trećine uvoza. Kada je u pitanju prošla godina, ukupan obim vanjskotrgovinske razmjene BiH s ovom zemljom iznosio je oko 270 milijuna maraka, gdje je opet dominirao uvoz iz Britanije u iznosu od oko 204 milijuna maraka, dok je izvoz BiH u tu zemlju iznosio oko 66 milijuna KM.
Promatrano po robnoj strukturi, BiH je najviše izvozila električne strojeve, opremu i njihove dijelove, te rude i pepeo, dok su iz uvoza opet dominirala mineralna goriva i ulja. Bruno Bojić, predsjednik STK BiH, rekao je da eventualni ulazak Velike Britanije u EFTA ne bi donio neke velike koristi za bh. gospodarstvo, ali i da je o svemu tome još rano govoriti pošto nije siguran ni izlazak te zemlje iz EU.
“Nama ni u džep ni iz džepa. Velika Britanija sa BiH nema baš veliku vanjskotrgovinsku razmjenu, bila ona članica EU ili EFTA, uopće nije bitno. Neću reći da njima nije interesantna naša roba, već jednostavno mislim da mi ne možemo ponuditi njima nešto bog zna što što oni nemaju. A da li smo povoljni s robom ili nismo, i da li ispunjavamo zahtjeve njihovog tržišta, to je pokazalo vrijeme iz prethodnog razdoblja “, rekao je Bojić. S tim u vezi, dodao je da se dvije strane trebaju više bilateralno susretati, upoznavati, iz čega bi se mogla izroditi potražnja s obje strane, jer je do sada bilo nedovoljno komunikacije. Ipak, naglasio je da treba sačekati rasplet cijele situacije u vezi s Velikom Britanijom, pa tek onda raditi analizu po ovom pitanju.
Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore RS, rekao je da za domaću privredu ni rezultat Brexita nije ostavio veliki značaj, pa se neće dogoditi ništa veliko ni ukoliko bi Britanija ušla u EFTA. “Smatramo da ne bi došlo do promjene obujma vanjskotrgovinske razmjene s Velikom Britanijom. Mi ni do sada, dok je ta zemlja bila članica EU, nismo nešto pretjerano bili konkurentni na tom izuzetno zahtjevnom tržištu”, rekao je Blagojević i dodao da, s druge strane , nema ni tradicija u robnoj razmjeni s Velikom Britanijom. Međutim, on vidi šansu u činjenici da neke velike svjetske tvrtke koje su imale pogone u Velikoj Britaniji, a nakon rezultata Brexita izgubile to slobodno tržište EU, najavljuju mogućnost preseljenja dijela tih pogona u zemlje EU, ali i zemlje poput BiH, koja se nalazi na samoj granici sa EU i ima slobodno tržište. Međutim, o povratku Velike Britanije u EFTA, koji će biti dugotrajan proces, već sada postoji dosta otpora.
Elizabeth Vik Aspaker, ministar za europske poslove Norveške, koja je članica EFTA, izjavila je da nije sigurna da bi trebalo dopustiti Velikoj Britaniji da se nakon istupanja iz EU vrati u EFTA. Navodi da bi povratak Britanije u EFTA mogao biti način za Britaniju da zadrži pristup unutarnjem tržištu EU. “Nije izvjesno da bi bilo dobro dozvoliti jednoj velikoj zemlji da uđe u tu organizaciju”, rekla je Vik Aspakerova, dodajući da bi to narušilo postojeću ravnotežu, što nije nužno u interesu Norveške.
Onemogućavanjem pristupiti EFTA, Velika Britanija bi bila spriječena da slijedi norveški način reguliranja odnosa s EU koji omogućava pun pristup jedinstvenom tržištu. Norveška nije članica EU, ali ima pristup njenom isplativom unutarnjem tržištu preko sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru koji čine EU i tri od četiri članice EFTA – Norveška, Island i Lihtenštajn, dok je Švicarska, koja je u EFTA, odlučila samostalno gradi odnose s EU . Velika Britanija će, nakon što službeno podnese obavijest da će istupiti iz EU na temelju članka 50 Lisabonskog ugovora, imati dvije godine da riješi pitanja proistekla iz prekida članstva, kao i da pregovara o odnosima s EU, uključujući i uvjete pristupa tržištu EU.
Norveška bi, ukoliko bi Britaniji onemogućila povratak u EFTA, gdje se odluke donose jednoglasno, lišila tu zemlju mogućnosti pristupiti europskom tržištu preko Europske ekonomske zajednice, jer ona iziskuje članstvo ili u EU ili u EFTA. Velika Britanija je bila jedan od osnivača EFTA 1960. godine, ali se 1973. ipak opredijelila za pristupanje tadašnjoj Europskoj ekonomskoj zajednici.