Toni i Ines Pavić sinoć su oduševili sve u Livnu svojom izvedbom dvije krasne pjesme “Moja domovina” i “Zemlja dide mog”. O ovim divnim mladim ljudima saznajte više iz intervjuu-a kojeg su dali za 24sata.hr
Brat i sestra slijepi su od rođenja, ali to ih ne sprečava da se bave onim što vole. Zajedno sviraju, osvajaju nagrade i studiraju na Fakultetu političkih znanosti.
– Kad sam imao četiri godine, pronašao sam harmoniku u kući i počeo svirati tako da sam je držao u rukama, a nogama sam lupao po kutiji od igračaka i time stvarao ritam. Na taj način sam ponavljao ono što čujem na radiju – ispričao je Toni Pavić (21).
U osnovnoj školi je upisao klavir u glazbenoj školi, a nakon toga i srednju te je briljirao na prijemnom ispitu. U to vrijeme počeo je svirati u bendu Razlika te je potpuno sam uvježbao i naučio svirati bubnjeve.
– Pjesme sam počeo pisati s osam godina. U osnovnoj školi, kad smo pisali sastavke, uvidio sam da mi dobro ide. Isprva te pjesme nisu imale neke logičke povezanosti, ali su imale rimu – govori Toni.
Kad je s bendom snimio album, počeo je i aranžirati te je postao “sam svoj majstor”.
– Napišem pjesmu, aranžiram je i onda je i otpjevam – smije se simpatični Livnjak, koji svira čak tri instrumenta, harmoniku, bubanj i klavir.
Prošlog tjedna imao je jubilarni deseti nastup na Festivalu jednakih mogućnosti. Na manifestaciji koju su pokrenuli radi razvoja društvene svijesti o invalidnosti, a održava se na Trgu bana Josipa Jelačića, nastupio je još kao dječak.
– Zbog toga sam se brzo priviknuo na velike pozornice – kazao je Toni. Njegova starija sestra Ines (24) tamo je nastupila osmi put, a kaže kako je zbog festivala otkrila da se želi baviti ovim poslom. Da je talentirana, shvatila je još kao djevojčica.
– Prvi koraci bili su u zboru, a kad sam stigla u Zagreb i krenula u više razrede osnovne škole, išla sam na pjevačka natjecanja – ispričala je Ines i dodala kako je tad osvojila nekoliko nagrada te se počela ozbiljnije baviti glazbom.
Brat i sestra uspjeli su se povezati i zbog glazbe, a članovi su benda Razlika. Ines je u grupu došla privremeno. Trebala je s njima otpjevati “Lutku za bal” od Parnog valjka, ali je u bendu ostala do danas.
– Nastupamo po kafićima, festivalima, klubovima i festivalima. Kad je Toni počeo samostalnu karijeru, i njemu sam postala PR i prateći vokal – objasnila je mlada glazbenica.
Jedno su drugome najveća podrška, ali i najbolji kritičari. Bez uljepšavanja si kažu što valja a što ne, a savršeno se dopunjuju. Toni nam je ispričao kako je Ines, iako nije naučila svirati klavir, kreativka na svoj način. Objasnio je da ona piše pjesme “napamet”.
– Napisao sam dobar tekst za pjesmu, ali nisam mogao smisliti glazbu. Što god sam napisao izgledalo mi je kao plagijat ili mi je zvučalo glupo. Onda je došla Ines i rekla: ‘Ja imam ideju’.
Nisam joj vjerovao pa sam otišao na piće. Za deset minuta mi je stigla glasovna poruka u kojoj je ona otpjevala melodiju – govori Toni.
Ines je objasnila kako joj je melodija došla sama od sebe dok je čitala bratov tekst. Brzo je uzela mobitel i otpjevala je. Toni je to pretvorio u akorde i snimio pjesmu.
– Na taj način postala je i skladateljica, a ne zna svirati klavir – izjavio je Toni.
Roditelji su im velika podrška, a tvrde da majka pred njihove nastupe ima veću tremu nego oni. Na Festival jednakih mogućnosti rado se vraćaju, osobito zbog publike. Iako ih ne mogu vidjeti, kako kažu, osjete snažne emocije.
– Glazba je nešto što se sluša. Osjetilo vida ne igra nikakvu ulogu – rekao je Livnjak, a njegova sestra se složila s njim i dodala kako se reakcije publike osjete kroz pljesak i vrisak.
Ispričali su kako ih je na festivalu inspirirao bend sastavljen od gluhih osoba.
– Oni osjete samo vibracije. Fascinantno je kad gluhe osobe odsviraju pjesmu i nigdje ne pogriješe. Bili smo oduševljeni. I onda me netko pita: ‘Kako vi slijepi svirate’ – govori Toni.
Ispričao je kako, osim u kafićima, festivalima i klubovima, voli zasvirati i na svadbama.
U raznim gažama Toni i Ines ne vide ništa loše.
– Ne smije se ništa podcjenjivati. Svaki kontakt dobro dođe – zaključio je i dodao kako bi volio napuniti Poljud, ali i zagrebačku Arenu.
Želja im je zapjevati sa Željkom Bebekom, a veliki su obožavatelji Opće opasnosti te Crvene jabuke. Toni kaže kako mu je najveći san imati svoj studio.
– Ne bih ni izlazio iz njega – smije se i dodaje kako mu je trenutačno cilj snimiti album i pisati pjesme. Osim glazbe, Toni i Ines imaju još važnih obaveza, a to je fakultet.
Oboje su studenti na Fakultetu političkih znanosti. Ines završava novinarstvo, a Toni je student politologije. Iako im je najveća ljubav glazba, nisu htjeli upisati Glazbenu akademiju.
– Shvatila sam da želim biti stalno informirana i odlučila sam studirati novinarstvo. Fakultet je u malom prostoru, ali profesori i kolege su divni i uvijek izlaze u susret – kazala je glazbenica. Poučen iskustvom sestre, i Toni je upisao isti fakultet.
– Od osnovne sam bio uvjeren da želim studirati povijest i onda se u srednjoj prelomilo na politologiju. Shvatio sam da u tome ima svega što me zanima, od povijesti do sociologije – izjavio je. Uče pomoću govornog softvera koji se instalira na računalo i čita sve što na ekranu piše.
– Mi samo nabavimo knjige, skeniramo i prebacimo ih u elektronički oblik. Ispite odgovaramo usmeno u dogovoru s profesorima. Oni uzmu kolokvij i zaokruže ono što mi kažemo, odnosno obavi dio koji mi ne možemo – objasnio nam je Toni.
Nakon ispitnih rokova vraćaju se u Livno, u kojem također vole zasvirati, a najesen planiraju objaviti novi CD. Fakultetske obaveze uspijevaju uskladiti s glazbom jer, kako kažu, sviranje i pjevanje im uvijek ostaje, prva, najveća i posljednja ljubav, prenosi 24sata.hr